AKO JE ZA vjerovati sve češćim napisima kako po njemačkim tako i po otočkim medijima, Joško Gvardiol uskoro bi trebao postati igrač Manchester Cityja. Tako bi se mogao pridružiti Mateu Kovačiću kao član neke nove verzije Guardioline momčadi i, s obzirom na enormnu odštetu, gotovo sigurno član udarne postave.

City će ovoga ljeta doista doživjeti velike promjene, pošto je već otišao Ilkay Gundogan, a postoje vrlo jasne naznake da bi uskoro mogli otići i Kyle Walker te Bernardo Silva. Ako uzmemo u obzir da je momčad nedavno napustio i Joao Cancelo, a prethodno i Gabriel Jesus te Zinčenko, ovaj City mogao bi doista izgledati potpuno osvježeno u odnosu na onaj od prije samo nekoliko godina.

Pozicija koju bi Gvardiol trebao popuniti prošle je sezone - gotovo pa iznenađujuće dobro - igrao Nathan Ake, a u Pepovim hibridnim formacijama uloga se kreće između lijevog beka i lijevog stopera, a u nekoj kasnijoj iteraciji moguće i lijevog veznog. Po svemu što smo vidjeli dosad, za to nema boljeg igrača od Joška Gvardiola.

Kako Pep kupuje igrače?

Sve što smo dosad vidjeli od Guardiole te sportske politike Cityja u spomenutoj eri očitava prilično jasne obrasce akvizicije. Igrači koji se kupuju u Pepovoj eri, a slično je stvar funkcionirala i prije njegovog dolaska, uglavnom su igrači iz klubova koji su pri vrhu, iako ne na samom vrhu liga petice. Iz takvih se klubova - Borussije, Monaca, Atletica ili Leipziga - dovode igrači koji su odigrali sjajnu sezonu, kako su to nekoć napravili De Bruyne, Gundogan, Haaland, Bernardo Silva ili Rodri. 

Alternativno, dovode se igrači koji su se istaknuli u Premier ligi uglavnom iz klubova iz sredine ili gornjeg dijela ljestvice poput Stonesa, Mahreza ili Grealisha. 

Joško Gvardiol u potpunosti spada u prvospomenuti kalup. Njegov se RB Leipzig nametnuo (kao što je u De Bruyneovo doba bio Wolfsburg) kao prvi pratitelj Bayerna uz BVB, a Gvardiol je igrač koji je nakon Dinama u Bundesligi silno napredovao i sada je vjerojatno i najbolji mladi branič svijeta. 

S obzirom na to da se spominje odšteta od 90 milijuna eura, City bi mogao srušiti rekord transfera za braniča, a Gvardiol postati drugi najskuplji igrač kojeg je kupio Guardiola, odmah nakon Jacka Grealisha. 

Treba li Cityju dotična pozicija?

Ako pretpostavimo da će Guardiola nastaviti s razvojem svog u osnovi hibridnog sustava 4-1-4-1, koji tako funkcionira obrambeno, a napadački se po potrebi i s obzirom na protivnički pritisak pretvara u 3-2-4-1, Joško Gvardiol trebao bi igrati na poziciji lijevog beka, koji često funkcionira u liniji s trojicom iza i kao lijevi stoper.

Treba odmah napomenuti, jedan od razloga Cityjevog osvajanja triplete ove sezona bila je neočekivano dobra igra Nathana Akea, koji je oduvijek bio dobar u progresu s loptom te distribuciji na protivničkom dijelu terena, ali bi često te svoje kvalitete - djelomično slično kao i Kyle Walker - znao ubrljati jeftinim pogreškama i nepažnjom. 

City je u osnovi imao dva vrlo slična igrača u likovima Nathana Akea i Manuela Akanjija, i gotovo da je pravo čudo kako su izdržali sve do samog finala Lige prvaka bez ijedne velike pogreške bilo u koncentraciji ili strogo taktičkom smislu. U finalu je Akanji takvu pogrešku konačno i napravio, ali na njihovu je sreću ostala nekažnjena.

Guardiola je preiskusan znalac da bi stvari ostavio takvima kakve jesu samo zato što je jednu (polu)sezonu sve dobro funkcioniralo. Trener je koji ionako u svakom prijelaznom roku voli osvježiti svoju momčad, a Gvardiol se savršeno uklapa u taj obrazac.

Njegov je plafon daleko viši od onoga što donosi Nathan Ake, a već i sada spada među samu elitu na svojoj poziciji. Pogotovo se to odnosi na kvalitete toliko bitne u Guardiolinom sustavu.

Što Gvardiol donosi Cityju?

Osim onoga što se vidi odmah na prvu, a tiče se prije svega njegovih fizikalija, Gvardiol je zapravo tipičan pepovski igrač. Vrlo je hrabar u iznošenju lopte, kao branič se ne boji igrati daleko od svoga gola i što je vjerojatno ključno - ima spoj brzine i snage koji mu omogućuje da se utrkuje s napadačima i krilima čak i u fazi tranzicije. 

Nema gotovo niti jednu izraženu manu, a slabiji dio igre mu je onaj strogo defenzivno pozicijski, ali i tu se vidjelo velikog napretka, pogotovo u dresu reprezentacije, s obzirom na to da i Leipzig rijetko igra takve utakmice. S obzirom na to da čitava ideja igre Cityja počiva na tome da se igra što je manje moguće defenzivno pozicijski, Gvardiolove mane time postaju samo još manje.

Ono što ga pak i dodatno odvaja od ostalih braniča Bundeslige, njegova je sjajna distribucija. Kada se pogleda progresivnost njegovih dodavanja, u kojima je uključeno koliko terena osvaja i faktor rizika, jedini igrač koji se s njime može staviti u isti koš je - što se Bundeslige tiče - Dayot Upamecano, koji je također brusio svoj talent baš u Leipzigu, a danas igra za Bayern. Njihova distribucija lopte daleko je ispred svih ostalih igrača, pa tako i braniča, u Bundesligi.

Gvardiol je branič koji bi blago trebao popraviti točnost dodavanja u nešto opasnijim zonama, ali to će, s obzirom na sustav Cityja i kvalitetu igrača, gotovo pa doći samo od sebe. Njegova komfornost daleko od vlastitog 16-erca te prisutnost u pritisku na loptu također su veliki adut te točno ono što Guardiola traži od svojih igrača. Fit je gotovo pa potpuno.

Što City može dati Gvardiolu?

Po pitanju karijere, prije svega klub koji bi se kontinuirano borio za sve velike titule, ali i sustav igre i trenera koji će po svemu sudeći filigranski izbrusiti Joškove kvalitete vjerojatno do savršenstva. Strogo taktički gledano, on će morati u pozicijskom smislu napredovati i napadački. Kako bi se uklopio u taj kompleksni sustav igre, neće smjeti biti pozicijskih lutanja, pa je upravo to ono što će prvo morati usvojiti. S obzirom na to da gotovo da i nema igrača s kojima Guardiola to nije postigao, brige gotovo da i nema.

Osim same logike pozicije i kretanja, Gvardiol će morati dodatno poraditi na svojim dubinskim loptama te centaršutu, pošto će se od njega gotovo sigurno zahtijevati da još frekventnije izlazi prema protivničkom 16-ercu, baš kao što je to - pogotovo protiv slabijih protivnika - redovito radio Nathan Ake. 

U svakom slučaju, riječ je o brušenju elemenata igre koji su dobrim dijelom već izgrađeni kod Gvardiola te o nadogradnji, a ne samoj izgradnji kvaliteta. Leipzigov sustav i ideja igre također su kompleksni pa je po tom pitanju, pogotovo napadački, Gvardiol u ove dvije sezone već napravio značajne iskorake, a na njemu će biti da sada prije spomenute elemente igre dovede možda i do savršenstva. A za takve poduhvate nema boljeg mentora od Guardiole?

Može li nešto poći po zlu?

Najbolji bi odgovor bio: gotovo sigurno ne. Ako će Joško Gvardiol doista postati igrač Cityja, čeka ga vrlo komforna situacija te uloga na terenu koja mu iznimno odgovara. City je ionako već iznimno dobro popunjena ekipa gdje se od Gvardiola neće zahtijevati da instantno postane jedan od lidera ekipe, nego će mu biti dopušten kako napredak tako i pogreške.

Sve što je dosad pokazao u karijeri bilo je pozitivno - od mentaliteta preko volje za učenjem i nadograđivanjem svojih vještina, a sada još i dolazi kod Pepa Guardiole. 

U nogometu, kao i u životu, uvijek su moguće nepredviđene situacije i nagli zaokreti na lošije, ali u ovoj je transakciji taj rizik sveden na minimum. Igrač popunjava mjesto koje je ekipi potrebno, dolazi s potrebnim vještinama od koje momčad može profitirati, a dosad je i pokazao pozitivan mentalitet kakav se očekuje. 

Ako Gvardiol doista izbrusi elemente u kojima može napredovati, vrlo će brzo postati netko o kome će se pričati kao o potencijalno najboljem svjetskom braniču, a od toga i hrvatska reprezentacija može imati samo koristi.  Sve u svemu, čini se kao pun pogodak kako za City tako i za Joška.