NAKON što su Armenija i Wales odigrali remi (1:1) u prvoj utakmici dana kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2024. u Njemačkoj, bilo je jasno da Hrvatska ponovno odlučuje sama o svojoj sudbini. Za siguran plasman na Euro dovoljne su joj dvije pobjede u zadnja dva kola kvalifikacija, a prvu je osigurala vrlo lako (0:2) na gostovanju u Latviji.

U utorak slijedi ogled na Maksimiru protiv Armenije, u kojem Hrvatska treba potvrditi plasman na 13. veliko nogometno natjecanje od samostalnosti. Malo smo svi skupa razmaženi svjetskim medaljama, ali plasiranje u kontinuitetu podvig je vrijedan divljenja, čak i neovisno o broju stanovnika. Jedini Euro koji je Hrvatska propustila tako će gotovo sigurno ostati onaj iz 2000. godine, odigran u Belgiji i Nizozemskoj.

Od 1996. godine, kada je Hrvatska prvi put sudjelovala u kvalifikacijama, samo šest reprezentacija se plasiralo na Euro više puta od naše reprezentacije - Španjolska, Portugal, Italija, Njemačka, Francuska i Češka.

Uoči ovog okupljanja osjećao se ogroman teret poraza protiv Turske i Walesa, u kojima je igra bila još gora od rezultata. Izbornik Zlatko Dalić najavio je promjene nakon toga, ali protiv Latvije nismo vidjeli ništa što bi sugeriralo da je Hrvatska imala bitno funkcionalniji plan nego inače. Razliku je napravila kvaliteta igrača.

Pobjeda je bila mirna i zaslužena, a Hrvatska je nakon uvodnih 15 minuta i osiguranog vodstva od dva razlike rutinski odradila utakmicu do kraja, bez preuzimanja bilo kakvog rizika. Ova pobjeda je veliko olakšanje za sve, a o tome dovoljno govori činjenica da si izbornik nije želio potencijalno stvoriti ni minimalne probleme, pa je iskoristio samo tri zamjene, od čega su dvije bile na samom kraju.

Kramarić treba i zaslužuje slobodu

Uzimajući u obzir činjenice da je Latvija bila potpuno nemoćna i da je krajnji cilj ostvaren, ne može se puno prigovoriti igračima, osim par pojedinačnih grešaka, ali svi problemi koje je Hrvatska imala do ove utakmice nisu sada magično nestali. Glavna razlika u odnosu na prošlo okupljanje je bio povratak napadačkih opcija u vidu Andreja Kramarića i Luke Ivanušeca te izostanak Matea Kovačića.

Kovačić je vrhunski igrač, ali koliko god je Hrvatska moćna u posjedu kada je na terenu trojac Kovačić - Luka Modrić - Marcelo Brozović, toliko je neopisivo dosadna i predvidiva u zadnjoj trećini. Ni jedan od njih trojice ne ulazi po navici u završnicu iz drugog plana i to bolno nedostaje da bismo bili konstantno opasni.

Protiv Latvije je to na početku izgledalo puno bolje. Modrić i Brozović zauzeli su mjesta u srcu vezne linije, što je lako vidljivo po prosječnim pozicijama, na krilima su zaigrali Ivanušec i Lovro Majer, a u vrhu napada povratnik Ante Budimir. Ključno je bilo postavljanje Kramarića na poziciju desetke, gdje je on samo još jednom pokazao da mu je ta uloga s puno slobode daleko bolja od svega drugog što se s njim pokušavalo u reprezentaciji. I to treba početi poštovati.

S jednim igračem više u napadu Hrvatska je praktički zaigrala u sustavu 4-2-4, što je i odraz kvalitete Latvije, ali odmah je bilo vidljivo da se puno lakše dolazi u opasne situacije. Dalić je tako napravio formacijsku promjenu u odnosu na prošle utakmice, ali vrlo je upitno bi li se na to odlučio da uoči utakmice nije otpao Luka Sučić, za kojeg se najavljivalo da bi trebao startati i glumiti Kovačića.

Budimir i Gvardiol kao simbol lutanja

Čudni su putevi upadanja u reprezentaciju i ispadanja iz nje, pa je tako Dalić vratio u kadar Budimira, kojeg kao drugog strijelca La Lige nije mogao ignorirati. Najavio je kako će on biti od velike koristi reprezentaciji jer u zadnje vrijeme Hrvatska upućuje jako puno centaršuteva. To je istina, protiv Turske ih je bilo 22, a protiv Walesa 24. Budimir je tako od igrača izvan kadra reprezentacije u mjesec dana postao jedini napadač u kadru.

Promijenjena je pozicija Jošku Gvardiolu, koji je zaigrao na lijevom beku uz objašnjenje izbornika da on to igra za Manchester City te uz najavu da će reprezentaciji donijeti puno u ofenzivnom dijelu igre u odnosu na Sosu i Barišića. Najskuplji stoper svijeta je odigrao obrambeno utakmicu bez greške, ali napadački učinak nismo vidjeli.

Sve je to lijepo zvučalo u najavi, ali Hrvatska je u utakmici uputila samo devet centaršuteva iz otvorene igre (od čega tri točna), koji su trebali biti hrana za Budimira, a Gvardiol je uputio samo dva, i to oba neuspješna. Uz to je imao jedan neuspješni dribling te je njegov učinak na beku bio potpuno usporediv s učinkom Josipa Stanišića na desnoj strani, a od njega se kao primarno stopera ne očekuje da donese puno u napadačkom dijelu igre. Plan se nije pokazao bitno boljim od prijašnjih.

Napadač je opet bio odsječen i to ne može biti Budimirova krivnja. Hrvatska rotira napadača za napadačem i nitko se nije stabilizirao kao očita opcija, a na izborniku je da pronađe rješenje do Eura. Bruno Petković je u ovom trenutku vjerojatno taj i mogao bi biti glavni napadač na Euru. 

Legitimno je tražiti drugačije opcije te mijenjati igračima pozicije u potrazi za najboljim rješenjem, ali to mora biti smisleno, tako da se oslanja na najbolje karakteristike igrača. Gvardiol može odigrati beka, ali to nije vrijedno njegovog premještanja sa stoperske pozicije, osim kao jednokratno rješenje. Kramarić može odigrati desno krilo, ali to nije vrijedno toga da ga se liši slobode na terenu koja mu je potrebna da pokaže najbolje od sebe.

Kramarić je odigrao odličnu utakmicu nakon duge pauze zbog ozljede. On je bio ključ fluidne igre Hrvatske na početku utakmice, i to ne samo kad je imao loptu u nogama. Nosi velike zasluge za prvi gol jer je kretnjom odvukao desnog beka Latvije, što je Ivanušecu pružilo sve vrijeme svijeta da pronađe Majera povratnom loptom i Hrvatska je povela.

Krajnje je vrijeme da se prepozna kako je Kramarić postao ključan igrač reprezentacije te da se igra djelomično treba prilagoditi i njemu. Ako to znači da u sredini ne može igrati trojac Kovačić - Modrić - Brozović, to je potpuno prihvatljivo jer je Hrvatska tako opasnija momčad. Prelazak na igru s tri stopera bi potencijalno mogao pomiriti obje ideje, ali upitno je koliko je Dalić sklon toj promjeni.

Lovro Majer je drugi igrač koji se istaknuo. Zabio je gol za vodstvo, a potom i asistirao Kramariću za drugi gol te istaknuo ozbiljnu kandidaturu da preuzme mjesto desnog krila u kontinuitetu. Ni on nije pravo krilo, ali Hrvatska takvog igrača jednostavno nema. Možda ga dobije u liku Marca Pašalića, ali još je dalek put do toga, unatoč dobrom prvom dojmu.

Majer je prvi igrač Hrvatske koji je zabio gol iz igre (bez penala) i asistirao u istoj utakmici od studenog 2021. godine, kada je u gostima demolirana Malta (1:7), a po barem gol i asistenciju su u toj utakmici upisali Mario Pašalić, Modrić i Kramarić. Modrić je nakon toga u polufinalu Lige nacija protiv Nizozemske upisao asistenciju i zabio gol iz kaznenog udarca.

Dva debitanta su lijep začin za kraj utakmice

Uz sve navedene probleme, Hrvatska je elegantno odnijela bodove protiv nedoraslog protivnika. Treba pohvaliti uvođenje dva HNL igrača u zadnjih deset minuta. Martin Baturina je budućnost reprezentacije, ali ne daleka, nego bliska. Ovaj put je za njega predviđen odavno i on svaku stepenicu u razvoju brzo savladava te će biti jako čudno ako na ljeto ne ode iz Dinama u velikom transferu.

S druge strane, Pašalićeva priča sasvim je drugačija. Prije ove sezone bio je zabetoniran u drugoj momčadi Borussije Dortmund i dolazak u Rijeku se promatrao kao spašavanje karijere. U svega nekoliko mjeseci probio se do A reprezentacije te, ako nastavi s dobrim igrama, ima sasvim solidnu šansu da završi i na popisu za Euro kao jedini pravi krilni igrač na desnoj strani.

Njih dvojica su bili jedini istinski motivirani igrači obje ekipe u završnici odavno gotove utakmice. Vidjeli smo par lijepih poteza Baturine, a Pašalić je ostao uskraćen za debitantski gol kada je u sudačkoj nadoknadi pogodio vratnicu. Lopta je plesala po crti, ali nije htjela unutra. Šteta zbog toga, a i šteta je da priliku nisu dobila još dva igrača koja su mogla ući jer Latvija zaista nije izgledala kao da može zabiti gol.

Kritike djelomično padaju u vodu kad se uzme u obzir da je posao bio gotov u prvih 20 minuta, ali nije problem u broju napada Hrvatske ili neuzimanju nikakvog rizika nego je problem da se vidi da neke osnovne postavke u igri nisu najbolje prilagođene kadru. Isto tako se vidi da su dva poraza u nizu ipak bili prvenstveno problem ozljeda.

Hrvatska protiv Armenije ne bi smjela niti će imati problema da dođe do pobjede i time osigura odlazak na Euro, ali i to treba ozbiljno odraditi. Hrvatska ima svoje mane i otvorena pitanja no i dalje je jako dobra reprezentacija koja se u Njemačkoj ima pravo nadati da će napraviti odličan rezultat. Povratak ozlijeđenih će u tome jako pomoći.

I koliko god Dalić imao svojih mana kao i svaki drugi trener, ne može mu se oduzeti da je uvjerljivo najuspješniji izbornik kojeg je Hrvatska ikad imala. On bi zaslužio ostati izbornik i da se ne kvalificira na Euro, toliko kredita ima. Njegova Hrvatska ne igra neku prekrasnu, dinamičnu i efikasnu igru, ali rijetke su reprezentacije koje imaju odlične rezultate te pritom igraju lijep i brz nogomet.

Turnir je mjesto gdje je Dalić svoj na svome. Stvaranje kohezije grupe na terenu i izvan njega su kvalitete trenera koje se često podcjenjuju, a on je tu među najboljima u povijesti. Samo malo više spremnosti na odricanja od paradigmi koje je sam postavio i koje su mu u prošlosti omogućile uspjehe bi mu donijelo najbolju moguću šansu da na ljeto napraviti još jedan vrhunski rezultat.