HAJDUK ulazi u jedan od najtežih nizova utakmica u dugo vremena. U iduća dva tjedna igra protiv Dinama, Ajaxa, Varaždina i Thuna, a nakon toga ga čeka i gostovanje kod Istre. U samo 15 dana splitska će momčad odigrati pet utakmica, među kojima su veliki derbi, dvije europske utakmice i susret s Varaždinom, jednom od najneugodnijih momčadi SHNL-a.

Pred Hajdukom je raspored kakav nije imao već 16 godina, a ni tada nije bilo puno razdoblja usporedivih s ovim koje ga čeka. Posljednji put kada je Hajduk igrao ligašku ili grupnu fazu europskog natjecanja bilo je u sezoni 2010./11., kada je nastupao u Europskoj ligi.

Tada je tijekom rujna u razmaku od 19 dana igrao protiv Dinama, grčkog AEK-a, Rijeke, Varaždina i belgijskog Anderlechta. U tih pet utakmica ostvario je tri pobjede, remi i poraz. Remizirao je s Dinamom, izgubio od AEK-a, a zatim zaredao pobjede protiv Rijeke, Varaždina i Anderlechta.

Hajduk bi vrlo lako mogao ostati bez pobjede u sve četiri utakmice

Hajduk u takve utakmice ulazi pod pritiskom gustog rasporeda, teških protivnika i publike čije nezadovoljstvo s tribina često ne mari previše za kontekst i širu sliku. Hajduk protiv Dinama i Ajaxa opravdano neće biti favorit, Varaždin se godinama dokazuje kao neugodan protivnik za klubove SHNL-a, a Thun je u kvalifikacijama Lige prvaka bio nadomak izbacivanja Dinama.

Vrlo se lako može zamisliti scenarij u kojem Hajduk ne pobijedi nijednu od sljedeće četiri utakmice. Može izgubiti od Dinama i Ajaxa, zatim protiv Varaždina dodatno osjetiti posljedice teškog ritma i na kraju pasti protiv Švicaraca, koji su se Dinamu nametnuli u duelima i borbi za druge lopte, što Hajduku već dugo ne odgovara.

Računajući nedavni poraz 3:0 od Rijeke, moguć je scenarij u kojem bi Hajduk imao pet utakmica bez pobjede, iako bi u većini tih utakmica igrao protiv kvalitetnijih ili barem vrlo ozbiljnih protivnika koji mu karakteristikama ne odgovaraju.

Teško je zamisliti da bi takav niz prošao bez velikih potresa u javnosti. Hajduk je klub u kojem se raspoloženje na stadionu mijenja iz utakmice u utakmicu i u kojem se vrlo brzo počinje preispitivati sve što se dotad radilo.

S obzirom na to, bilo bi potpuno pogrešno sadašnji Hajduk ocjenjivati prema istim rezultatskim kriterijima kao u prethodnim sezonama bez europskih obveza, kada je imao rjeđi raspored utakmica i manje prilika za "katastrofalan" niz.

Hajduk je danas kvalitetnija momčad nego u prethodne dvije sezone, ali bi zbog svog europskog uspjeha vrlo lako mogao imati lošije rezultate. Garcia više nema cijeli tjedan za pripremu svake utakmice, igrači prvi put imaju manje vremena za oporavak, a rotacije u relativno nedokazanom kadru postat će nužnost. Sve su to problemi koje Hajduk godinama nije imao, a sada su posljedica pozitivnog razvoja.

Hajduk je napokon počeo raditi neke stvari kako treba

Za ocjenu cijele situacije treba se vratiti na ono što je Hajduk napravio kako bi se doveo u ovu situaciju. Garcia je već prošle sezone postavio temelje momčadi u kojoj su taktički odnosi među igračima, njihove uloge i način igre puno jasniji nego prethodnih godina.

Hajduk je pod njim puno smislenije organiziran i bolje koristi kvalitete pojedinaca, što se najbolje vidjelo na primjerima Nike Sigura i Rokasa Pukštasa, kojima se podigla cijena kroz bolje igre, a zatim su oni uveli Hajduk u Europu i donijeli milijunske zarade.

Hajduk je i prije imao kvalitetne momčadi, ali nikad nije iz njih izvukao maksimum, ni u vođenju momčadi ni u slaganju kadra. Današnji Hajduk puno je bolje optimiziran, što je uz Garcijin rad omogućio i dolazak sportskog direktora Roberta Grafa.

Sportski direktor doveo je igrače profilno prilagođene onome što momčadi nedostaje, poput Dendonckera i Del Morala za poziciju zadnjeg veznog, Šotičeka za krilo ili Acapandieja za desnog beka. Nisu svi transferi idealni niti su svi igrači definitivno dokazali svoju vrijednost, ali Hajduk danas ima puno bržu momčad s jasnim balansom, raspodjelom uloga i idejom kako momčad treba izgledati.

Hajduku je ovog ljeta trebalo približno 15 milijuna eura svježeg novca kako bi normalizirao novčani tok i uredno podmirivao obveze. Tijekom ljeta prodao je Durdova, Sigura i Pukštasa te ostalim izlaznim transferima ukupno prikupio oko deset milijuna eura, a Graf je potvrdio da je godišnji iznos plaća igrača smanjen za otprilike tri milijuna eura.

Unatoč tome, klub je uz velik doprinos Garcije i Grafa uspio složiti konkurentnu momčad i izboriti ligašku fazu Konferencijske lige, koja mu je zajamčila još 3,87 milijuna eura iz fiksnih UEFA-inih stavki.

Nema smisla nabrajati sve Garcijine prilagodbe i primjere njegove vjere u vlastitu ideju jer se sve to najbolje može sažeti na primjeru Michelea Šege. Garcia već godinu dana donosi nepopularne odluke oko Marka Livaje i prednost u vrhu napada daje Šegi, zbog čega je na Poljudu više puta dočekan zvižducima.

Nakon zvižduka i glasnog mišljenja stadiona, Hajduk je ušao u Europu, ostvario povijesni uspjeh, a Šego je do početka ligaške faze zabio šest europskih golova, najviše što je neki igrač Hajduka ostvario u jednoj europskoj sezoni još od osam pogodaka Zlatka Vujovića u sezoni 1985./86.

Naravno da takav rezultat ne znači da je svaka odluka trenera bila dobra, ali jasno pokazuje zašto je bilo važno da trener zadrži autonomiju i da klub ne odustane od njegove ideje čim naiđe na otpor. Sad je za to nagrađen ligaškom fazom, ali ona će ga ponovno staviti na isti ispit. Hajduku, na jedan ili drugi način, slijedi kaotično razdoblje koje treba prebroditi s istim uvjerenjem koje ima i sada.

Strpljenje ne znači da se problemi ignoriraju

Nema smisla pritom skrivati probleme koje Hajduk ima, a za dio njih odgovoran je i Garcia. Poraz 3:0 na Rujevici još je jednom pokazao koliko se Hajduk muči protiv momčadi koje se brane čovjek na čovjeka uz dodatnog osigurača. Hajduk ponovno nije imao dovoljno dobra rješenja, a taktička nemoć postupno se pretvorila u nervozu i pogreške kojima je momčad samu sebe dovela u vrlo tešku situaciju.

Ako Hajduk nastavi ponavljati iste pogreške ili potpuno odustane od svojih principa, bit će sasvim opravdano kritizirati trenera. Ipak, postoji razlika između loše pripremljene utakmice i one u kojoj Hajduk ima dobar plan, a na kraju izgubi jer protivnik raspolaže većom individualnom kvalitetom ili je momčad još nedovoljno zrela za tu razinu, što je najbolje pokazao uzvrat protiv Pafosa.

Nema smisla da Garcia izmišlja neku novu pragmatičnost i potpuno mijenja pristup zato što ga čekaju kvalitetniji protivnici. Hajduk se može prilagođavati, braniti dublje i manje riskirati, ali pritom mora zadržati principe igre na kojima gradi momčad od početka sezone.

Uostalom, upravo su ga ti principi, kroz bolni poraz protiv Pafosa i veliki uspjeh protiv Rakowa, doveli do ove europske sezone. Teško je očekivati da bi odustajanjem od njih odjednom postao konkurentniji samo zbog kukavičkog privida pragmatičnosti koja se često zaziva.

Strpljenje je lako zagovarati dok se pobjeđuje

Svi vole pričati o dugoročnoj ideji dok je kratkoročni rezultat dobar jer je tada to lako i popularno. O tome se u Hajduku govori godinama. Pravi test tih uvjerenja dolazi upravo sada, kada je sasvim izgledno da će klub proći kroz razdoblje u kojem omjer pobjeda i poraza neće odgovarati najoptimističnijim očekivanjima.

Klub je već jednom napravio tu pogrešku. Valdas Dambrauskas, jedan od najboljih trenera koje je Hajduk imao u posljednjih dvadesetak godina, smijenjen je 2022. nakon razdoblja u kojem je igrao protiv portugalske Vitorije, Dinama, dvaput Villarreala i Osijeka, a zatim remizirao sa Šibenikom.

Razlozi smjene bili su širi od samih rezultata, ali direktan povod ostao je rezultatski, a Hajduk se tada odrekao trenera koji je prethodno, kao i Garcia danas, ostvarivao vrlo dobre rezultate uz kvalitetnu igru. Dambrauskas je kasnije svoju kvalitetu dodatno potvrdio, među ostalim i ulaskom sa Sabahom u Ligu prvaka.

Danas se ipak čini da Hajdukovo vodstvo ima više povjerenja u kontinuitet rada nego ranije. Graf i Garcia dobili su prostor za provođenje svojih ideja i zasad su pokazali da ga znaju iskoristiti. Jedini problem ponovno će biti atmosfera koja okružuje klub. Glasno nezadovoljstvo pokazalo je koliko se brzo može stvoriti negativna atmosfera, čak i kada rezultati i igra daju razloga za optimizam.

U listopadu će puno važnije od samih rezultata biti odgovor na pitanje: Hajduče, jesi li hrabar? Trener, sportski direktor i ljudi koji moraju prebroditi krize i nezadovoljstvo, jesu li dovoljno hrabri da ne postanu žrtve vlastitog napretka i novih očekivanja?

Hrabar dovoljno da ostane vjeran svom identitetu i razvoju igre, da shvati koliko je situacija u kojoj se nalazi nepoznata svima i kakve posljedice, pozitivne i negativne, ona nosi. Hrabar dovoljno da shvati koliko zaostaje za Dinamom i Ajaxom te koliko mu stil Varaždina i Thuna ne odgovara u ovom trenutku, bez potrebe da zbog toga resetira svoj put. To je jedina važna stvar jer na ništa drugo ne može utjecati.