HAJDUK je novu prvenstvenu sezonu otvorio pobjedom. S 2:0 bio je bolji u Puli od Istre, a igrači odluke bili su Dario Melnjak i Marko Livaja. Na taj način Bijeli su ravnopravno odgovorili Dinamu, Osijeku i Rijeci koji su prije njih također upisali tri boda u prvom kolu SuperSport HNL-a.

Dojam Hajduka nakon početnog kola gotovo je identičan onom koji je ostavila konkurencija za koju se očekuje da će i ove sezone zauzeti prve četiri pozicije. Ni splitski klub nije naročito oduševio predstavom, iako je opravdano postaviti pitanje u kojoj mjeri je moguće to očekivati u ovoj fazi sezone.

Nekoliko igrača pokazuje tendenciju da bi mogli biti veliki plus u odnosu na prošlu sezonu i to je plus koji Hajduk može odnijeti kući. Jednako je bitna činjenica i da je uzeo tri boda, iako nije briljirao. Svojevrsna rutina koju je dobio u tom pogledu mogla bi ga učiniti ozbiljnim konkurentom Dinamu i ove sezone.

Posjed bez prave vrijednosti

Od samog početka Hajduk je uzeo loptu i dominirao posjedom lopte koji mu je Istra u jednoj mjeri svjesno i voljno prepustila. Domaćin se postavio u 5-2-3 obranu u kojoj je već u prvoj fazi napada blokirao linije dodavanje od stopera prema Krovinoviću i Livaji.

Upravo je takvim stilom otkrio ono što bi ove sezone mogla biti najveći kadrovski problem Hajduka. Vuković i Grgić su vrlo solidni igrači specifične role, ali nisu tip igrača koji mogu kontinuirano donositi loptu u zadnju trećinu onim najkreativnijim igračima.

Krovinović je u prvom dijelu imao tek 12 točnih dodavanja i 17 dodira loptom, dok je Livaja imao četiri uspješna dodavanja i deset dodira. Izolacija dvojice najkreativnijih Hajdukovih igrača od lopte učinilo je goste predvidljivima.

Hajduk je lagano kontrolirao loptu i suparničku tranziciju, ali se jako mučio s organiziranim ulaskom u završnu fazu napada. Osim golova imao je jednu veliku šansu koja je stigla nakon što si je Livaja rukom spustio loptu u jedan na jedan situaciju sa suparničkim golmanom.

Dimenzija više koju donosi Melnjak

Najbolje od Hajduka u takvoj igri je ono što mu donose njegova dva beka koji su ofenzivno jedan od najvažnijih kotačića u igri. Važnu ulogu ima i Dino Mikanović, ali ona je posebno naglašena kod Melnjaka na suprotnoj strani koji je golom usmjerio utakmicu.

U situaciji u kojoj Hajdukov napad nema progresiju kroz centralne zone terena i u kojoj njegova krila nisu dovoljno inspirirana da kreiraju višak za svoju momčad, dolazak bekova iz drugog plana je jedan od najopasnijih manevara Bijelih.

Veliku slobodu u odlascima naprijed dobrim dijelom mogu zahvaliti i činjenicom da Dambrauskas u igru stavlja dva igrača visoke radne etike i trkačkih kapaciteta (Vuković i Grgić) koji im mogu čuvati leđa u eventualnom kontranapadu.

Melnjak je u tim dolascima posebno opasan. Dobro čita igru, često direktno napada gol iz drugog plana dijagonalnom prijetnjom i općenito dobro čita igru i nudi se kao opcija za ulazak iza leđa obrane.

Biuk se budi

Izvan toga, nismo vidjeli previše od Hajduka. Za razliku od utakmice protiv Dinama, nisu imali crnu rupu, ali pitanje je u kojoj je mjeri to do snage suparnika. Skori okršaji u Europi bi nam to mogli otkriti.

Veseli i pozitivna tendencija nekih njegovih igrača. Lovre Kalinić ima jako dobar početak sezone i čak i u svojim tradicionalno slabim točkama, izlascima na centaršuteve i igru nogom, djeluje sigurno.

Stipe Biuk je posebna Hajdukova priča. Jedan od najtalentiranijih hrvatskih igrača u generaciji imao je lani tešku sezonu, mučio se s prilagodbom na očekivanja i relativno česte promjene sustava, a kao najvrjedniji eksponat Hajduk ni nema izbora osim da mu kontinuirano daje šansu.

Ovog puta je upisao asistenciju, ali je u velikom broju situacija u završnici napada, bilo da se radi o driblingu u izolaciji ili napadanju prostora iza leđa obrane, slabije reagirao. Očito je da je još uvijek prisutna blokada zbog koje u ključnim situacijama oklijeva ili donosi krivu odluku.

Ipak, dojam je da je mnogo aktivniji nego lani. Traži loptu, aktivan je i stalno kretnjama održava pritisak i opterećenje na suparničkom boku. Ako se u dogledno vrijeme stabilizira u završnici napada, mogao bi biti veliki adut Hajduka ove sezone.

Hajduk je naučio ružno pobjeđivati. To mora znati svaka ekipa koja želi titulu

Igra se, posebno u ovoj fazi sezone, često stavlja u drugi plan, ako je očekivani i željeni rezultat postignut. To se dogodilo Hajduku u prvom kolu. I dok će Dambrauskas tražiti rješenja za probleme koje vidi, velika je stvar što je Hajduk pobijedio Istru, koliko god to banalno zvučalo.

U situaciji u kojoj očigledno nije u formi, u kojoj pripremne utakmice i Superkup protiv Dinama sugeriraju poteškoće u održavanju ritma i u kojoj mu veći dio utakmice dvojica najboljih igrača nisu bila u pozicijama i situacijama u kojima mogu dati najviše, Hajduk je uzeo tri boda. Bijeli su, a to su potvrdili i lani, pokazali da znaju i ružno pobjeđivati.

Ne moraju više odigrati fantastičnu utakmicu da bi pobijedili. Stekli su dovoljno rutine i imaju dovoljno kvalitete da uzimaju bodove i kad igraju prosječno.U širem kontekstu utrke za naslov, to bi se moglo pokazati ključnim. Riječ je o vještini koju su svladali i Dinamo i Osijek, a koliko je to važno pokazala je i prošla sezona.

Plavi su postali prvaci ne zato što su svojim najboljim izvedbama bili bitno dominantniji od Hajduka i Osijeka, nego zato što su u svojim prosječnim i lošijim partijama gubili manje bodova od konkurencije i manje oscilirali. Ako Hajduk želi biti u utrci za naslov, morat će osvojiti još puno ružnih bodova.