HAJDUK je pobijedio Ajax 2:1 i priredio vjerojatno najveću europsku večer na Poljudu u posljednjih 30 godina. Nije to bila pobjeda izborena preživljavanjem protiv ekipe velikog imena. Hajduk je trčao, pritiskao, mirno izlazio s loptom i najvećim dijelom utakmice uspijevao nametnuti točno onakav nogomet kakav želi igrati. Koliko je Ajax dobro ili loše odigrao, nebitno je. To je klub koji je ovo ljeto potrošio jedan cijeli Hajdukov proračun na dolaske samo tri nova igrača. Veličanstvena pobjeda.

Dugo se čekalo da velika europska utakmica na Poljudu završi ovako umjesto u suzama i čupanju kose, ali Hajduk je ovu večer dobio baš kada ju je zaslužio. Iza rezultata stoje igrači koji su prihvatili zahtjevan način igre, trener koji od njega nije odustajao i nekoliko važnih odluka klupskog vodstva. A na tribinama su bili ljudi koji su godinama skupljali ožiljke čekajući ovakav trenutak i oni su ga najviše zaslužili. Oni na istoku i zapadu.

Hajduk je igrao kako je htio

Pressing Hajduka je bio bolestan. Bamba, Šotiček, Dalisson i Šego radili su ogroman posao bez lopte, zatvarali dodavanja i tjerali Ajaxove igrače na pogreške. Iza njih ostatak momčadi pravodobno je izlazio naprijed. Garcia je nakon utakmice rekao da bi igrač morao biti "šupak" da ne isprati pressing kada vidi koliko prednja četvorka radi.

Gruba rečenica, ali prilično precizan opis zajedništva koje je izraslo iz rada. Parole "tim" i "zajedno" nisu slučajno stalno u objavama igrača na društvenim mrežama. Jednako vrijedno bilo je ono što se događalo kada bi Hajduk osvojio loptu ili krenuo u napad od svojih stopera.

Khalil Fayad odigrao je fantastičnu utakmicu, a nakon odlične predstave protiv Dinama sada je još jednom pokazao da je njegova najviša razina baš jako visoka. Vidjet ćemo može li to u kontinuitetu raditi. Posebno je zanimljiva bila njegova uloga u otvaranju napada.

Spuštao se vrlo nisko, primao dodavanja od stopera, nerijetko s dvojicom protivnika neposredno uz sebe, i bez panike pronalazio sljedeće rješenje. Nekada je to bilo dodavanje naprijed, a nekada povratna lopta koja bi otvorila prostor na drugoj strani.Fayad nije samo izdržavao Ajaxov pritisak nego je svojom mirnoćom omogućavao Hajduku da ga iskoristi. Za autora ovog teksta, igrač utakmice.

Njegovo spuštanje mijenjalo je raspored igrača u izgradnji napada i nudilo stoperima dodatno rješenje. Kada bi Ajax zatvorio sredinu, Hajduk nije inzistirao na opasnim dodavanjima pod svaku cijenu. Znao je dugom loptom pronaći krila ili napadača. Bila je to kombinacija hrabrosti i procjene rizika, puno zrelija od bezglavog pokušavanja da se iz svake situacije izađe kratkim pasovima.

Garcia napreduje 

Upravo se na takvim detaljima vidi i Garcijin napredak. Trener koji je na početku svojeg mandata ponekad previše inzistirao na određenim rješenjima sada pokazuje veću prilagodljivost, ali unutar nekih principa ne pravi kompromise.

Protiv Dinama i Ajaxa nije izveo nikakvu taktičku revoluciju niti nadmudrio suparnike nekim neviđenim sustavom. Tek je sitnim promjenama u otvaranju napada, pozicioniranju veznih igrača i načinu zatvaranja prostora prilagodio poznati model zahtjevima utakmice. I Garcia, baš kao i njegovi igrači, očito raste kroz ovaj proces.

Hajduk je pritom napadao kontrolirano. Krila su dobivala prostor za sprint i igru jedan na jedan, ali momčad nije zbog svakog prodora napuštala ravnotežu. Bamba je brzinu i kontrolu lopte pretvarao u stalnu prijetnju, a Šotiček je odigrao vrlo zrelu utakmicu koju je začinio konkretnim učinkom kroz gol i asistenciju.

Hadžikadunić i Marešić uspijevali su odgovoriti na zahtjevnog Ajaxova napadača, dok su bekovi morali istodobno čuvati svoje strane i nuditi izlaz iz pritiska. Ma možemo ići poziciju po poziciju i samo hvaliti. Svaki je dio ekipe zaslužio svoj mali komad čestitke.

Pogreške koje je Hajduk izazvao

Oba gola najbolje pokazuju smisao Hajdukove igre. Kod prvog je Šotiček osvojio loptu na sredini, zadržao mirnoću i poslužio Bambu na pladnju, koji je pogodio suprotni kut. Kod drugog je Šego pritiskom osvojio loptu pred Ajaxovim kaznenim prostorom i pronašao Šotičeka za mirnu završnicu. Ajaxovi igrači jesu pogriješili, ali Hajduk nije stajao i čekao te pogreške. Aktivno ih je izazivao.

Važna je bila i reakcija na izjednačenje. Ajax je početkom drugog dijela došao do 1:1, ali Hajduk nije izgubio sigurnost ni odustao od svoje igre. Ubrzo je opet poveo. Nekim ranijim Hajdukovim momčadima primljeni gol znao je potpuno promijeniti utakmicu. Ubio bi ju. Ova je ekipa nastavila po svom, kao protiv Dinama prošlog vikenda. Ovaj Hajduk je drugačiji.

Zanimljiva je pritom bila i reakcija publike. Na istočnoj i zapadnoj tribini pljeskom su nagrađivane situacije koje bi prije godinu dana vjerojatno izazvale negodovanje. Igrač bi se izvukao iz pritiska, vratio loptu suigraču kako bi momčad sačuvala posjed i dobio pljesak. Za Poljud, na kojem se dugo očekivalo da gotovo svaka lopta ide prema naprijed, to nije mala stvar.

Garcia i njegovi igrači uspjeli su uvjeriti publiku da i takav nogomet ima smisla. Pobjede protiv Dinama i Ajaxa dale su toj ideji najjaču moguću potvrdu. Hajduk je slavio u dvije teške utakmice protiv nominalno boljih protivnika, i slavio je jer je to zaslužio igrom. Proces nije gotov, ali je već lijepo nagrađen. 

Šesnaest godina u kojima se uvijek nešto slomilo

Treba se u ovom trenutku malo osvrnuti unatrag. Posljednji put kada je Hajduk igrao u europskoj skupini, Ante Vukušić zabio je Anderlechtu u 95. minuti. Bilo je to 2010. godine. U međuvremenu je jedna generacija navijača odrasla uz jako bolna europska ljeta. Protiv Maccabija ispadalo se na jedanaesterce, protiv FCSB-a golom u nadoknadi, a Radoševićev fantastičan pogodak Evertonu poništen je golom primljenim s centra.

Bilo je i puno težih udaraca. Gżira je na Malti preokrenula Hajdukovo vodstvo od 2:0, ni Hajdukovo vodstvo od 2:0 protiv Tobola nije bilo dovoljno, a Ružomberok je prošao na Poljudu autogolom. Prošlog ljeta Dinamo City je izbacio Garcijinu momčad nakon što je u produžecima već imala rezultat za prolaz. Nije svaka eliminacija bila sramota, ali stalni povratak na početak postao je pravilo.

Ni prvenstvo nije donosilo drukčiji rasplet. Jesenski prvak iz 2023. raspao se u proljeće 2024., a Gattusov Hajduk godinu kasnije nije iskoristio sezonu u kojoj su mu suparnici stalno otvarali prostor. U ožujku ove godine Rijeka ga je izbacila iz Kupa s dva pogotka u sudačkoj nadoknadi. Navijači su imali razloga strahovati od raspleta čak i kada bi njihova momčad vodila. Naposljetku, i ove sezone primali su se golovi duboko u sudačkim nadoknadama. Traume su duboke.

Ovaj put klub nije sve srušio

Problem nije bio samo u promašajima i nesretnim golovima. Poslije gotovo svakog većeg neuspjeha mijenjali su se treneri, sportski direktori, predsjednici i planovi. Hajduk je rijetko koji proces uspijevao ispratiti do kraja. Zato ova pobjeda ima širu vrijednost. Gonzalo Garcia ostao je trener, unatoč kritikama, pritiscima, zvižducima i raspravama oko uloge Marka Livaje. I to je zasluga vodstva kluba.

Ivan Bilić odlučio je stati iza njega i dovesti Roberta Grafa, sportskog direktora čiji pogled na nogomet odgovara Garcijinom. Trener je dobio priliku nastaviti graditi igru, a sportski sektor usmjeriti momčad prema profilima koji mogu izdržati njezine zahtjeve. To nisu čarobne odluke koje brišu loše transfere, organizacijske propuste ili financijske probleme. Ali pokazalo se koliko se može dobiti kada trener i sportski direktor rade prema istoj ideji, a klub ih ne mijenja nakon svakog udarca.

Najveću zaslugu ipak imaju igrači. Bilić može omogućiti kontinuitet, Graf odabrati profile, a Garcia postaviti model, ali nitko od njih ne može umjesto Šege osvojiti loptu, umjesto Fayada ostati miran pod pritiskom ili umjesto Bambe istrčati sprint. Ova momčad sada ima dokaz da može igrati ozbiljan europski nogomet. Jedna večer nije kraj izgradnje sustava, nego razlog da se od njega ne odustane.

Ovo je Hajduk koji smo čekali

Za navijače je četvrtak počeo davno prije zvižduka. Dogovori s prijateljima, prvo piće, gužve po gradu, rasprave o sastavu i može li se iznenaditi Ajax. Onda put prema Poljudu, penjanje na tribinu, pjesma i pogled na teren na kojem napokon gostuje veliki europski klub u listopadu, a ne u nekom ljetnom pretkolu.

Ti su ljudi godinama gledali Gżiru, Tobol, Ružomberok, izgubljena prvenstva i golove u posljednjim minutama, pa se opet vraćali. Ovaj put vidjeli su Hajduk koji se ne boji, igra nogomet i pobjeđuje Ajax zato što je bio bolji u onome što je odlučio raditi. Takvu su večer zaslužili igrači, trener i ljudi koji su im omogućili da zajedno rade. Zaslužili su je i oni koji su je čekali šesnaest godina.

A tko je sinoć gledao utakmicu, dobio je odgovor na mitsko pitanje što je to hajdučka igra. To je igra na pobjedu, na gol više, na vjeru u svoje mogućnosti i svoje principe. To je ekipa koja poštuje svakoga, ali se ne boji. Ali najbitnije je da je to igra u kojoj se poštuje obvezni dio. Trka, koncentracija, disciplina. Ta se ekipa može dobiti, ali se za pobjedu mora krvariti. Ovo je Hajduk koji smo čekali. Neka potraje.