HAJDUK

Hajdukov junak s Rujevice: "Baš ništa me nije vuklo u Dinamo"

Hajdukov junak s Rujevice: "Baš ništa me nije vuklo u Dinamo"
Foto: Miro Gabela / hajduk.hr

BIO JE Hajdukov junak na teškom gostovanjem u Rijeci, a donedavno su samo najveći pratitelji Hajduka nešto više znali o njemu. Tonio Teklić u ovoj je sezoni počeo dobivati kakvu-takvu minutažu. Nije previše igrao, a u ono malo vremena što je igrao, pokazao je jako puno. Na kraju krajeva, zabio je sjajan gol u prošlom kolu.

U današnjem razgovoru ispričao nam je kako mu je bilo zadnjih godina dok se pokušao izboriti za svoje mjesto, kako je to sve utjecalo na njega te otkrio što očekuje u budućnosti.

Sve kod tebe je u znaku broja 9, rođen si 9. 9. 1999., ima li neki poseban razlog za broj 91?

Kad sam trebao izabrati broj, 91 je bio slobodan, nema nekog posebnog razloga.

Franko Bogdan je rekao da si ti jedina prava desetka u Hajduku. Znamo da ti je teško to komentirati, ali usporedio te s nekim velikim igračima iz prošlosti kao što su Računica, Jurica Jerković...

Lijepo je to čuti, ali trebam se dokazati na terenu. Nadam se da ću što prije to dokazati.

Je li ti možda netko uzor od maloprije spomenutih igrača?

Gledao sam dosta na YouTubeu prijašnje utakmice, ali od današnjih igrača uzori su me Messi, Neymar i Vlašić.

Jesi trenirao prije s Vlašićem?

Znali smo se i otprije, trenirali smo privatno kod Franka Bogdana, a i imali smo priliku trenirati u Hajduku još dok je Carrillo bio trener na pripremama u Turskoj. 

Carillo ti je dao prvu priliku.

Da, ali ne bih se rado sjetio toga. Izgubili smo od Rudeša na Poljudu nakon što smo vodili 2:0. S ovim golom sam zaboravio na sve te stvari otprije i želim samo gledati naprijed.

Kako ti gledaš na svoj razvojni put, jesi li možda očekivao da ćeš ranije dobiti pravu priliku? Je li bilo nekih razočaranja?

Ja sam trenirao najbolje što mogu, treneri su tu da odluče. Mislim da sam ipak očekivao da će ta prilika doći ranije. Zahvalio bih se svima koji su mi dali priliku, posebno treneru Vuliću. Ipak, sad kad sam zabio gol, draže mi je ovako. Bog ima plan za sve pa tako i za mene, ja se ne bojim za budućnost.

Jesi li razmišljao o nekakvoj promjeni sredine i da odeš na posudbu?

Bilo je opcija, pričao sam s menadžerom, s Frankom Bogdanom, ali Hajduk je odlučio da će me zadržati jer računaju na mene, što mi je bilo posebno drago. Mislim da sam uzvratio to povjerenje na pravi način.

Bilo je i nekih kontakata s Dinamom...

Kad smo u Adriaticu igrali završnicu 1. HNL i osvojili, Marijan Vlak je kontaktirao Franka i rekao mu da bi me želio vidjeti u Dinamu. Bio sam na nekoliko turnira, ali moji roditelji i ja smo shvatili da nas prema tamo ništa ne vuče. Odlučio sam ostati u Splitu, raditi s Frankom individualno i mislim da sam izabrao pravi put.

Kako ti je bilo u drugom momčadi? Čak ni tamo nisi bio uvijek u momčadi, a kulminacija je bio onaj gol s 50 metara prošle sezone.

Bio sam s prvom momčadi, a kad sam se vratio u drugu oni su se već uigrali, imali su svoj stil i teško mi se bilo uklopiti. Zadnjih pet utakmica tamo sam odigrao na najbolji mogući način i to me podiglo. Vratio sam se u prvu momčad i nastavio dalje.

Je li ti teško padala klupa u drugoj momčadi?

Normalno, svakom igraču teško pada klupa. Izašao sam iz toga svega još jači, shvatio sam neke stvari, trenirao još više i sada se to počelo vraćati.

Koji ti je bio najteži trenutak u karijeri?

Bilo je to protiv Dugopolja na Poljudu kad sam se ozlijedio. Nakon toga sam u dvije utakmice zaredom bio na klupi za B momčad, ušao sam, mislim protiv Kustošije i asistirao za remi. Protiv Zadra sam isto bio na klupi, tada mi je možda bilo najteže. Ali kažem, tada sam shvatio neke stvari, počeo jače trenirati i stavio neke stvari u glavu.

Što se to onda dogodilo u tvojoj glavi?

Shvatio sam da nemam što izgubiti, da mi je nogomet sve u životu, da želim otići najdalje što mogu.

Kakva bi onda mogla biti tvoja reakcija kad nakon ovoga svega završiš na klupi, jer u ekipi i dalje ima kvalitetnijih igrača?

Ne očekujem ja previše, mlad sam, ispred mene je puno posla. Trebam iz svega izvući najbolje što mogu i nastaviti još jače.

Kakav je osjećaj ući u 86. minuti, primjerice kao u Osijeku? Momčad gubi, ti ulaziš, imaš li vjere da možeš napraviti nešto u tih nekoliko minuta?

Meni je svaka minuta bitna. Ako dobijem pet minuta, onda ću ja u tih pet minuta pokazati sve što mogu. Sve ovisi kako će se igra odvijati, hoću li imati nekakav šut kao sad protiv Rijeke. 

Iza utakmice u Rijeci si rekao da ste ih imali u šaci. Je li možda trebalo ići po pobjedu, jer dojam je da ste se zadovoljili bodom?

Da, dobro ste rekli. Mislim da smo trebali nastaviti još jače. Stali smo, mislim da smo mogli još, ne znam kako to objasniti. 

Što ti je trener rekao prije ulaska?

Tražio je od mene da igram sigurno i pametno, da ne srljam. Rekao je da vjeruje u mene i da iskoristim ovu šansu koju mi daje, jer nemam što izgubiti.

Još nisi startao nijedan put...

Nadam se da će se to dogoditi vrlo brzo.

Bio si kod nekoliko trenera, kakav ti je trener Burić?

Svi treneri gaje svoj stil, mislim da mi Burićev stil paše najviše od svih prijašnjih. Mislim da bih se potpuno dokazao kad bih dobio malo više prilike.

Kod gola u Rijeci, jesi li se premišljao kod udarca, možda mislio i dodati, ili si instinktivno opalio?

Jednostavno, otvorio mi se prostor, nitko nije izlazio na mene. Vidio sam da je druga stativa zatvorena, pokušao sam pogoditi, prošlo je između dvojice i ušlo.

Možemo se onda vratiti i na tvoju asistenciju u Koprivnici. Pretpostavljamo da si trebao nabaciti, ti si vidio slobodnog Eduoka koji je zabio gol.

Vidio sam ga samoga, digao je ruke, ja sam brzo reagirao, a on je zabio gol. Šteta što je bilo prekasno za nešto više.

Ti si igrač poteza, lucidnosti, igrač za kojega se kaže da za njega vrijedi "platiti kartu". Gdje je onda bio tvoj problem kod bivših trenera? Što bi trebao napraviti da budeš kompletniji?

Kod mene je problem jedino ta zaigranost, i na terenu i izvan njega. Nekad ne znam granicu, najčešće je to potez viška u opasnoj zoni. Teško je to mijenjati, ali kroz savjete drugih igrača i trenera mi je puno lakše nego prije dok sam bio mlađi. Drago mi je da je velika konkurencija u veznom redu i drago mi je da pomažemo jedan drugome.

Je li ti ljepši gol protiv Rijeke ili onaj protiv BSK s 50 metara?

Onaj protiv BSK, ali ovaj protiv Rijeke mi je draži.

Kako si se osjećao kada si umjesto s ekipom na pripremama završio u Zadru na operaciji slijepog crijeva?

Katastrofa. Prošlo mi je kroz glavu svašta, pogotovo nakon što sam dobro odigrao utakmicu u Solinu i zabio dva gola. Imao sam namjeru dati sve od sebe na pripremama, ali to se dogodilo. Osjetio sam bol u autobusu, nešto me malo boljelo večer prije. Ujutro sam malo zaspao u autobusu, bolovi su počeli u snu i završio sam u bolnici.

Prošlo je tri mjeseca od toga, počeo si dobivati prilike, možeš li reći da je sve nekako došlo na svoje?

Treneri su mi puno pomogli, i Siniša Oreščanin dok je još bio tu. Kad je došao Damir Burić, radili smo jako i s kondicijskim trenerima Veršićem i Modrićem, sve sam nadoknadio brzo i vratio se.

Je li onda ovo konačno tvoja sezona?

Nadam se da jest. 

Koliko može ovaj Hajduk?

Može daleko. Mislim da smo to dokazali u ovih osam utakmica, mislim da možemo tako nastaviti i doći do prvog mjesta. 

Što možemo reći o sljedećoj utakmici?

Sve već poznato - dat ćemo sve od sebe i idemo po pobjedu.

Hoćeš li možda napokon startati u Kup utakmici?

Ne znam. Na meni je da se dokazujem, na treneru je da odluči.

Rekao si da posvećuješ gol na Rujevici svima koji su bili uz tebe, ali nisi spominjao nikakva imena. Neka smo prepoznali, ali možeš li reći na koga si sve mislio?

Kad bih počeo izdvajati, možda bi se netko naljutio jer sam ga zaboravio tako da ne bih o imenima. Posvetio sam gol ljudima koji osjećaju da su na bilo koji način pomogli mojoj karijeri - od fizioterapeuta, trenera, suigrača, svih drugih ljudi koji su bili uz mene i u dobrim i u lošim trenucima. I obitelji, naravno.

S kim se najbolje razumiješ od suigrača?

Ljubić mi je cimer, puno razgovaramo. Baš prije utakmice s Dinamom smo dosta razgovarali, bio je potpuno fokusiran. Rekao sam mu da nema što izgubiti i da će biti najbolji na utakmici, tako se i dogodilo. Što se terena tiče, sa svim veznim igračima sam odličan. Konkurencija je zdrava, nema nikakve ljutnje, pomažemo jedan drugome.

Bogdan kaže da je ta tvoja zaigranost prošla s pubertetom i da osjeća da si baš sazrio i zadnjih godina. Je li ta promjena došla preko noći ili ti drugačije gledaš na to?

Okolina, odnosno suigrači iz prve momčadi su dosta utjecali, a i ja sam se sam uozbiljio. Shvatio sam da stvari ne idu tek tako, možda i zbog toga nisam dobivao dovoljno prilika. No sigurno sve to nije došlo preko noći, dugo je trajala ta borba - najviše protiv sebe samog.

Oreščaninov asistent Goran Rosanda je za tebe rekao da ćeš ti biti najbolji igrač u Hrvatskoj onoga trena kad ti to odlučiš u glavi. Slažeš li se s time?

Vjerujem u sebe, vidjet ćemo što će biti.

 

 

 

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara