U SRIJEDU 13. svibnja igra se utakmica sezone, barem što se hrvatskog nogometa tiče. Finale SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Rijeke na Opus Areni trebao bi biti spektakl. Dvije najuspješnije hrvatske momčadi u zadnjih dvadeset godina igraju na trenutačno najmodernijem hrvatskom stadionu.

Plavi love duplu krunu nakon što su prošle godine ispustili i prvenstvo i Kup. S druge strane, Rijeci pobjeda ne donosi samo osiguran izlazak u Europu koji bi joj kroz prvenstvo mogao promaknuti, nego i plasman u Europa ligu, a samim time i padobran u vidu Konferencijske lige. Jedini koji djeluje kao da ga utakmica ni najmanje ne zanima jest njezin organizator - Hrvatski nogometni savez.

Finale Kupa igra se na radni dan u 18 sati

Prva i najmanje objašnjiva odluka je ona da se finale Kupa igra na radni dan. Vjerojatno bi svakome navijaču koji će biti na tribinama osječkog stadiona bilo puno lakše planirati svoj život i posao da se finale Kupa igra vikendom. A sigurno postoje tisuće navijača koji su odustali od odlaska na utakmicu jer im je teško ili nemoguće organizirati se.

Odlazak na utakmicu nije elementarno ljudsko pravo i oni najzagriženiji su svoj raspored uskladili s klupskim, ali nejasno je zašto HNS u svom kalendaru jedan vikend ne posveti završnici Kupa i od toga napravi praznik i reklamu za domaći nogomet. To rade sve najveće europske lige osim talijanske, iako igraju više prvenstvenih kola, a neke zemlje imaju i dva kupa.

Termin od 18 sati vjerojatno nije, bar ne u potpunosti, HNS-ova krivica. Policiju se, s obzirom na njezine sigurnosne protokole, tu jako pita, iako je nejasno u čemu je suštinska razlika s tog aspekta hoće li utakmica biti u 18 ili 20 sati. 

Svakako će i Boysi i Armada putovati istom rutom u otprilike isto vrijeme po danu i vraćati se po noći, a Osijek će biti pun navijača. U oba slučaja navijači su se pomirili s tim da će na utakmicu potrošiti cijeli dan, ali kasniji početak bi donio ipak malo više manevarskog prostora za ljude koji taj dan mogu raditi, barem skraćeno.

Povijest suludih odluka

Ovo nije prvi simptom da HNS ne vodi računa o svojem drugom najuglednijem nogometnom natjecanju. Do prošle godine Hrvatska i BiH bile su jedine dvije države u Europi koje su finale kupa igrale na obje utakmice. HNS je tu praksu ukinuo, što je pohvalno, pa su tako Bosanci postali posljednji Mohikanci dvomečnog finala.

Još je suludiji primjer iz sezone 2023./24. kada su finale također igrali Dinamo i Rijeka. Tada je netko u Savezu zaboravio promijeniti pravilnike pa je u finalu Kupa vrijedio gol u gostima, pravilo koje je UEFA ukinula tri godine ranije. 

Iako su iz HNS-a tada objasnili da pojedinačni nogometni savezi nisu obavezni prilagoditi pravila svojih natjecanja, ukidanjem tog pravila za sezonu 2024./25. ipak su indirektno priznali pogrešku.

Cijene za finale Kupa skoro kao za Ligu prvaka

Cijene ulaznica posebna su priča. Dvadeset eura za navijačku tribinu primjerena je cijena i stadionu i prilici. No, 45 ili 55 eura za ostale tribine graniči sa zdravim razumom. Jer da u finalu nije Dinamo (ili Hajduk), na neutralne tribine ne bi došao gotovo nitko.

Karte za ovogodišnje finale Lige prvaka koje se igra u Budimpešti mogu se naći već od 70 eura, što znači da će netko finale hrvatskog kupa platiti 15 eura manje od nekoga tko će na stadionu s pet zvjezdica gledati ogled Arsenala/Atlética i PSG-a/Bayerna.

Kup nije iznimka. Nebriga HNS-a o svim natjecanjima pod njegovom ingerencijom opjevana je stvar. Oni koji bi trebali najviše raditi na promociji lige to rade polovično, bez ikakvog osjećaja za one kojima svoj proizvod plasiraju.

Odluke se donose kao da je cilj da što manje navijača bude na stadionima ili da im se umanji doživljaj. Kup kao još jedno neželjeno dijete Saveza žrtva je dugogodišnje nebrige. Bojimo se odgovora, ali nekad moramo pitati - mrzi li HNS nogomet?