Tiha jeza, uz tek sporadično odjekivanje psovki mokrim betonskim kulisama

Odjek zvuka svake napucane lopte i jasno slušanje trenerskih uputa i igračkih psovki koje se odbijaju od međusobno posvađane betonske kulise Maksimira, dobro su poznati nama koji smo imali nesreću puno puta zadnjih godina biti na prisilno ispražnjenom stadionu u sklopu novinarske kvote, čiji su mnogi članovi također prijatelji saveza.

 

 

Tek na praznom Maksimiru čovjek pojmi svu jezu i promašenost preskupog i propalog projekta pretvaranja tog stadiona u Nacionalni, ali večeras protiv Bugarske, gledali smo i do perverznog savršenstva dovedenu prenamjenu nakaradnog hrama za nova vremena, sada je naime Prodajni. 

 

 

Zahvaljujući uglednicima iz Nyona i Hiltona, stadion je ispražnjen od navijača, dakle sadržaja i smisla nogometa, kako ne bi smetali u ispunjenju nove svrhe koje su mu namijenili. Naravno, tome se samonametnutim egzilom s tribina ove i ovakve Hrvatske mnogi suprotstavljaju bez obzira na Uefinu kaznu.

 

I tamo gdje se predsjednika suspendira zbog primanja 2 milijuna švicaraca za "konzultantske usluge" (iako Platini ne zna složiti rečenicu bez šaptača, a kamoli da bi njegovi savjeti vrijedili tolikog zlata), kao i tamo gdje njegov kolega nije ništa rječitiji, a stvarnog se šefa uhićuje i sumnjiči za oštećenje kluba i države u iznosu i 10-ak puta većem od ranije spomenutog, kunu se u navijače.

 

 

Ali, ako mislite da ste im danas na Maksimiru falili, bez obzira pripadali među one koji demonstrativno odbijaju gledati reprezentaciju ovog saveza i navijati za nju ili se čekajući da istekne kazna za svastiku  tješite kako "nije važno tko je u fotelji, na klupi i tko od toga masno zarađuje, jer bitni su samo dečki na terenu", grdno se varate, jer parafrazirajmo friškog Mamićevog potrčka na klupi, i jedni i drugi živite u vašim svjetovima.

 

 

U njihovom će navijače koji masovno progledavaju i odbijaju biti sljepci u velikoj farsi, uskoro na tribinama nadoknađivati navijači nacrtani na kulisama, jer zašto groteska ne bi bila potpuna? Vjerojatno bi ih i za ovu (ne)priliku nacrtali, ali kiša koja cijeli dan pada upropastila bi akciju.

 

 

Općoj depresiji i crnilu oko hrvatskog nogometa stvarno nije potrebno ništa kako bi ih podcrtalo ili dodatno naglasilo, jer situacija je ionako teška i bez meteoroloških metafora i savezništva ciklone. Ali moramo dodati kako su tmurno nebo i potop doprinijeli tome da još bolje zapamtimo ovaj dan.

 

 

S obzirom da nam HNS, slično kao i navijačima, zbog grijeha posjedovanja i izražavanja vlastitog mišljenja priječi ulazak na hepeninge privatizirane reprezentacije i nogometnog saveza Hrvatske dekretima i brojnim zaštitarima, nismo bili na stadionu niti iz prve ruke uživali u atmosferi koji savršeno odgovaraju Mamićevom i Šukerovom poimanju nogometa, pa vam ne možemo sa sigurnošću reći jesu li se, sretni što im ne smetaju "neprijateljski" novinari i "huligani", Ante ustaša, Suki i ostala bratija iz svečane lože "zagrlili pred svima" slaveći veličanstven debi vremešnog izbornika i preobražaj koji su pod njim doživjele igračke zvijezde.

 

Iako i one stalno ističu kako ih puste tribine bacaju u depresiju, po pljusku su odigrale sjajnu utakmicu. Kalinićeva peta za Rakitićev gol, pa uletanje spomenutog asistenta u mrežu zajedno s loptom za zgoditak nakon toga, akcije su kakve odavno nismo vidjeli od hrvatskih reprezentativaca.

 

Istina, s druge strane bila je nikad gora Bugarska, demotivirana, skrpana sa svih strana debitantima i nedovoljno provjerenima, ali toliko kombinatorike, vica, driblinga, ali i trke i borbenosti, hrvatske vedete nisu pokazale "od pamtivijeka". 

 

Nema dvojbe kako i njima odgovara kada se igra samo za prijatelje saveza.