SPLITSKI Hajduk drastično je kaznio disciplinski sudac Alan Klakočer zbog pirotehnike i navijanja na posljednjoj utakmici HNL-ove polusezone protiv Osijeka na Poljudu.

Odluka da se Hajduk kazni utakmicom zabrane za publiku nije samo rigorozna nego i apsolutno neprihvatljiva uzmemo li u obzir kriterije prema kojima su dosad klubovi kažnjavani. U kontekstu HNL-a, kao lige kojoj nasušno nedostaje publike na tribinama, odluka je još manje logična i adekvatna.

Hajduk kažnjen utakmicom zabrane za publiku i sa 70 tisuća kuna

Podsjećamo, Hajduk je kažnjen "jedinstvenom kaznom od 70.000 kuna i jednom utakmicom bez gledatelja zbog korištenja pirotehničkih sredstava (čl. 67. DP HNS-a) i diskriminirajućeg ponašanja domaćih navijača (čl. 88. DP HNS-a) tijekom utakmice Hajduk - Osijek", navodi se na stranicama Prve lige i pojašnjava:

"Domaća navijačka skupina Torcida, smještena na sjevernoj tribini (6548 pripadnika), pet minuta prije početka utakmice, a za vrijeme koreografije bacanja traka rola papira ispred iste tribine, pale jednu baklju, dvije svjetleće dimne bljeskalice, jednu rasprskavajuću pirotehničku raketu, te šest dimnih kutija koje su pravile dim narančaste boje, a od kojih je jedna gorjela i u prvoj minuti utakmice." Detaljnije o kazni možete pročitati OVDJE.

Problem nije kazna ni njena ozbiljnost sama po sebi, problem je što su se vrlo donedavno klubovi manje ili jednako kažnjavali za gore prijestupe.

Rijeka je kao organizator utakmice dvaput dozvolila navijačima da uđu na teren. Kažnjena je manje od Hajduka

Prije malo više od mjesec dana odigran je Jadranski derbi između Rijeke i Hajduka na Rujevici. Susret je, osim pobjede Hajduka, obilježila i prateća nabrijana atmosfera na tribinama kakva nije nimalo čudna za susrete tih klubova posljednjih nekoliko sezona.

Podsjećamo, osim ubacivanja predmeta u teren, Rijeka je kao organizator susreta napravila dva ogromna propusta. Krajem prvog poluvremena jedan je navijač utrčao na teren. Započelo je naguravanje s Hajdukovim igračima, a uključio se i Marko Livaja, koji je došao dijeliti pravdu. Susret je nakratko prekinut, a policija je uspjela dovesti stvari pod kontrolu.

Nakon završetka utakmice došlo je do nove provale navijača na teren. Ovog puta posao policije odradio je Antonio Vuković, Hajdukov šef osiguranja, koji je nokautirao navijača koji je upao na teren i udario Hajdukovog fizioterapeuta Darija Juričevića.

Pomalo je nejasno kako je moguće da je ispad koji se sastoji od nepoćudnih povika i pirotehnike ozbiljniji prijestup od čak dva ulaska navijača u teren, paljenja baklji te ubacivanja predmeta u teren. Naime, oba kluba dobila su po jednu utakmicu kazne, dok je Rijeka dobila kaznu manju za 20 tisuća kuna u odnosu na Hajduk.

Povijest nedosljednog kažnjavanja

Ovo nije prvi put da disciplinski sudac HNS-a donese dvije nelogične i nedosljedne odluke u vrlo kratkom vremenskom roku. Izrečene kazne često se čine proizvoljnima i izrazito nerecipročnima u odnosu na počinjen prekršaj. 

Još je manje jasno zašto je omogućeno da disciplinski sudac istovremeno kazni i gostujući klub zbog ispada gostujućih navijača ako je jasno da on nije organizator utakmice i da, samim time, ni po jednoj logičkoj niti ne može utjecati na ono što će se eventualno dogoditi na stadionu.

Umjesto taksativnog nabrajanja prekršaja mnogo bi produktivnije bilo kada bi uz svaku kaznu bilo dostupno i javno obrazloženje. Nakon 15 godina sustavne represije nad navijačkim pokretom nedopustivo je da se ne zna "koliko košta" jedna baklja, a još je poraznija činjenica da ne postoji predvidljivo ponašanje onih koji kažnjavaju prijestupe. Klubovi organizatori moraju imati jasne okvire unutar kojih će funkcionirati i precizno znati kolike su kazne za izlazak iz tih okvira.

Ovo je iživljavanje

Jedno od najstarijih načela pravnog sustava u obliku u kojem ga poznaje moderna civilizacija je da sva ograničenja i kazne ne bi smjeli premašivati mjeru koja je dovoljna da spriječi buduće protupravno ponašanje te da bi kazna trebala biti recipročna počinjenom zločinu.

Je li normalno da u ligi u kojoj publike na stadionima nema klubovi moraju plaćati desetke tisuća kuna kazni zbog nekoliko upaljenih bengalki i tako im izbijati iz džepa i onu siću koju zarade prodajom karata? Je li nekoliko povika, psovki i bengalki navijačkih skupina, koje su po svojem unutarnjem kodeksu i modusu ponašanja ekstremne, dovoljno velik prekršaj da se zatvaraju sve tribine, da se plaćaju kazne od stotina tisuća kuna i da se dodatno produbljuje animozitet prema domaćem nogometu i onima koji ga vode?

Hajduk će ovime izgubiti otprilike 130 tisuća kuna, uzme li se u obzir očekivani prihod od ulaznica za susret koji će biti bez gledatelja. Misli li itko da ono što se događalo na utakmici protiv Osijeka košta 130 tisuća kuna? Postoji li itko od 30 tisuća ljudi na stadionu ili 200 tisuća pred TV-om tko bi se uopće sjetio da se događalo nešto što nije smjelo da vijest o kazni danas nije stigla u medije? Bi li takvo ponašanje na ijednom drugom mjestu bilo tako kažnjeno?

Postoji li ijedan segment javnog prostora ili skupina ljudi nad kojima se nadležni organi u tolikoj mjeri iživljavaju kao što to čine na nogometnim utakmicama i nad navijačima? Posebno kada ta odluka pripada diskrecijskoj ocjeni jednog ili više sudaca, a ne propisu i zakonu jednakom za sve.

Ovo nije problem samo Hajduka nego i Rijeke, i Dinama, i Osijeka, i svih ostalih klubova, posebno onih koji imaju organizirane navijačke skupine. Nije preostalo još puno ljudi koji su spremni platiti kartu, direktno pomoći klubu na taj način i pozornost javnosti usmjeriti na domaću ligu i sport. Udaljiti ih ovako drastično zbog benignih prekršaja, kakvih je u prošlosti bilo milijun, bez ozlijeđenih i materijalne štete, čisto je iživljavanje. I nad Hajdukom i nad HNL-om.