HRVATSKI je boks četvrti put zaredom dobio osvajača medalje na Europskom prvenstvu. Proteklog je vikenda u Armeniji 25-godišnji Zagrepčanin osvojio broncu u kategoriji do 80 kg fantastičnom borbom protiv domaćeg boksača Hakobjana, ali je u polufinalu na putu do sjajnijeg odličja zaustavljen podijeljenom odlukom sudaca u meču protiv Rusa sa srpskom putovnicom Artjoma Agejeva.

Ovo je već treće veliko natjecanje zaredom na kojem je Plantić izgubio na takav način, nakon Olimpijskih igara u Tokiju i Svjetskog prvenstva u Beogradu, ali ovaj put mu se to barem dogodilo u polufinalu pa je ipak došao do medalje, najveće u karijeri.

Trener ga tjerao iz ringa, Plantić vikao da neće

Dok je čekao proglašenje pobjednika, Plantić je već držao ruku u zraku, ali kada je sudac podigao protivnikovu, razočarano je počeo mahati, pokazujući nezadovoljstvo odlukom, te je nakon svega sjeo nasred ringa. Dok ga je sudac tješio, trener mu je govorio da izađe iz ringa, na što je ovaj više puta odgovarao "neću", prije nego što je na glasniji povik ipak ustao.

"Ma to sam napravio zbog razočaranja u tom trenutku, ne zbog nagomilanih frustracija", rekao je Plantić za Index dan prije povratka kući, a dan nakon borbe. Prospavana noć donijela je i promjenu raspoloženja. "Osjećam se super. Medalja je tu, to je najvažnije."

Ipak, teško se miri s ishodom borbe i smatra da je trebao pobijediti te da bi mu žalba sigurno bila prihvaćena da ju je mogao uputiti. 

Kaže da je protivnik pao od udarca, a ne jer mu je zapeo o nogu

"Znali smo od početka prvenstva da nema žalbi, a sigurno bi prošla. Na snimci se jasno vidi da je pao od udarca, a ne zato što se popiknuo na moju nogu. U trećoj rundi sudac mu nije dao javnu opomenu, što je morao kad ga je potjerao u kut", govorio je Plantić, kojem je smetalo i to što ga je sudac stalno oslovljavao imenom, što po pravilima ne bi smio.

Žalba mu, doduše, nije prošla lani na SP-u u Beogradu kada njegov protivnik nije dobio opomenu koja bi rezultirala drukčijim ishodom druge runde, a time i meča. U Tokiju je pak u prvoj rundi protivnika dvaput bacio u nokdaun, a sudac mu nije odbrojavao, te kaže da ni sam ne zna kako je moguće da je sljedeće dvije runde izgubio.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Ali takvi tijesni raspleti karakteristika su većine Plantićevih borbi, koje su gotovo redovito pune stalnih razmjena udaraca i ostavljaju mogućnost sudačke podijeljenosti, pa je na gotovo isti način izgubio na sva tri posljednja velika natjecanja. Ipak, dan kasnije sretan je zbog medalje.

Luka i Damir prva hrvatska braća s europskom medaljom

"Odradio sam to po što sam došao i ponosan sam na ovu medalju. Ovo mi je najveći seniorski uspjeh u karijeri, iako je plasman na Olimpijske igre također bio vrhunac. Na europskim kvalifikacijama je sam vrh amaterskog boksa, svi su dobri, dok ti na svjetskima može doći protivnik iz zemlje za koju nikad nisi čuo pa imaš lakši put", rekao je Plantić.

Nastavio je niz koji je 2015. započeo Filip Hrgović, posljednji Hrvat sa zlatom na EP-u. Dvije godine kasnije broncu je osvojio Lukin stariji brat Damir, koji je također nastupio na ovogodišnjem EP-u u Armeniji, a 2019. su se s broncama vratili Toni Filipi i Marko Milun.

"Bratu je drago, naravno. Ovom mojom medaljom smo ušli u povijest jer nikad prije dva brata nisu osvojila europske seniorske medalje za Hrvatsku. I to u razmaku od pet godina", rekao je Plantić za kraj.