"Hrvati kao nekada Jugoslavija"

ZA BEOGRADSKU Politiku o razvoju događaja u Njemačkoj, samom ustrojstvu velikih natjecanja i današnjem rukometu progovorio je tamošnji rukometni stručnjak MIhajlo Obradović. Između ostalih konstatacija, sklon je mišljenju kako su Hrvati jedini zaštitnici pravog rukometa u kojem vještina, mudrost i ljepota dominiraju nad snagom.

"Igra Hrvata je po taktovima jugoslovenske škole i milina ih je gledati. Imaju tri najbolja beka, dugo su na okupu, a, za razliku od prethodnih natjecanja, i alternativu na svim pozicijama. Tijekom prvenstva osposobili su i golmane Jerkovića i Alilovića i mislim da su najbliži zlatu. Njihov protivnik u četvrtfinalu Francuska previše se oslanja na individualnu kvalitetu, što im nekada upali a nekada ne. Španjolci imaju najveći broj podjednako dobrih igrača što im je najveća prednost." - analizira Obradović.

Ivana Balića prozvao je rukometnim Jordanom;
"Definitivno je bez premca. Zadivljujuće je s kojom lakoćom dolazi do rješenja u napadu. Ono što je za njega karakteristično je brzina. Po nekim procjenama najbrži je svetski igrač na 10 metara i to mu zapravo omogućuje superiornost u odnosu na ostale. Također, na svakom natjecanju izbaci neki novi šut i zbog te raznovrsnosti ga je teško čuvati. Bez njega Hrvatska ne bi bila ni upola tako dobra."

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kritike su, naravno, stigle na račun brutalnog sustava natjecanja, ali i način igre u kojoj se više cijeni sirova snaga umjesto istinske kvalitete.

"Mnogo je ekipa i u kratko vrijeme igra se veliki broj utakmica. Pauze su male, a kako vrijeme odmiče opada kvaliteta jer ekipe moraju kalkulirati i štedjeti igrače. Primjetno je da je rukomet, na sreću svih nas koji se njime bavimo, u velikoj ekspanziji. To dokazuju i prepune dvorane u Njemačkoj, kao i evidentno širenje kvaliteta. Također, cijene rukometaša na europskom tržištu su u stalnom porastu." - kaže Obradović nadovezujući se:

"Gledao sam prije neki dan finale svjetskog prvenstva u Švicarskoj 1986. između Jugoslavije i Mađarske. Tada najbolji svjetski bekovi Cvetković i Vujović su kao pera u usporedbi sa današnjim igračima. Rukometaši su iz srednje kategorije prešli u tešku, a impozantno je vidjeti duele stokilaša. Agresivnost u obrani donekle je promijenila taktiku. Sve više se traže rješenja preko crte, pa pivoti i krila preuzimaju ulogu glavnih golgetera. To je posebno uočljivo u finišima najneizvjesnijih utakmica. Obrana se zgusne ka sredini što otvori prostor krilima, koja odlučuju pobjednika."

D.R.
Foto: AFP

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara