SIJEČANJ nije samo najdepresivniji mjesec u godini. U našoj zemlji poznat je i po tome da je to jedini mjesec u godini u kojem Hrvati polude za rukometom. Mada, nakon brojnih siječanja koji su potvrđivali ovu činjenicu, ovaj aktualni je ozbiljno ljulja.

U prvom mjesecu svake godine tradicionalno se igraju oba najveća rukometna natjecanja, europska i svjetska prvenstva. Sada je aktualan SP koji se igra i u Hrvatskoj, koja je uz Dansku i Norvešku suorganizator uslijed recentnog trenda da države s dijametralno suprotnih krajeva kontinenta organiziraju veliko natjecanje.

Cijene u Areni Zagreb svjedoče da turiste u Hrvatskoj ne pljačkaju samo Dalmatinci

U ovom slučaju to predstavlja ogroman problem hrvatskim kupcima jer su cijene ulaznica te hrane i pića skandinavske, a ne hrvatske. Utakmice SP-a se u Hrvatskoj igraju u Zagrebu, Varaždinu i Poreču. Nevjerojatno visoke cijene karata za mečeve u Zagrebu (60 eura), kao i jednako skandalozne cijene pića i hrane u Areni postale su tema nacionalnih, ali i kontinentalnih medija.

Zagrepčani, kao i ostali kontinentalci, često prigovaraju Dalmatincima zbog bezobraznih cijena tijekom ljetne sezone. Zaboravljaju pri tome gdje su otišle cijene u Zagrebu otkako se i tom gradu dogodio turizam.

Primjerice, da na Adventu plastična čaša fritula košta i do 10 eura. Ili, evo sada, koliko se u Zagrebu dere posjetitelje koji dolaze u sklopu sportskog turizma da točeno pivo moraju platiti 6 eura. Jednostavno, trebamo shvatiti da pljačkanje turista nije samo dalmatinska ili primorska nego svehrvatska posebnost. 

Obitelj s djecom na tribinama će bankrotirati nakon jedne utakmice

Najbazičniji junk food i razvodnjeno pivo po haut cuisine ciframa, dok za ulaz na utakmice (i to često loše) sporta koji se u svijetu ozbiljno igra u jedva desetak država treba izbrojati para kao za mečeve nogometnog SP-a. Hrvatskim sportskim, ali i državnim ocima puna su usta frazetine da na tribine svih sportskih borilišta žele dovesti "obitelji s djecom".

Četveročlana hrvatska obitelj za posjet jednoj utakmici svjetskog rukometnog prvenstva koje se igra u Hrvatskoj treba platiti nevjerojatnih 240 eura. Za jednu utakmicu sporta koji prosječne Hrvate zanima jedan mjesec u godini, potrebno je izdvojiti četvrtinu prosječne hrvatske plaće. To ne samo da nije pristojno ni moralno. Nego nije ni normalno.

Rukometni spektakl Plenkovićeve ere podsjeća što nam je donio onaj iz Sanaderove

Osim na sebičnost i pohlepu, ovo Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj prilika je da se prisjetimo što su i još neke odlike ljudi na ovim prostorima - megalomanija, kompleks manje vrijednosti i provincijski mentalitet - učinili od Hrvatske za vrijeme vladavine moćnog HDZ-ovog kancelara, ali ne Andreja Plenkovića, nego Ive Sanadera.

Za prethodno rukometno svjetsko prvenstvo koje je Hrvatska organizirala sama, 2009., izgrađene su preskupe i potpuno neisplative dvorane. Velebna Spaladium Arena u Splitu već odavno je postala avetinjska ruševina prikladna za snimanje postapokaliptičnih serija ili filmova, a zagrebačka Arena, koja pleše po rubu isplativosti, sada je na dosta utakmica aktualnog SP-a poluprazna.

Hrvati zapravo ne vole rukomet. Bez obzira na to jesu li ulaznice 6 ili 60 eura

Razlog za to su nenormalno visoke cijene ulaznica, ali i s njima potvrđena činjenica da rukomet Hrvate ne zanima osim onih par tjedana u siječnju. Da se ulaznice za SP sada dijele, dvorane bi bile pune, ali to bi samo potvrdilo spomenutu tezu. Da pitate prosječnog posjetitelja utakmica "Kauboja" da vam nabroji par hrvatskih klubova koji nisu Zagreb, teško da bi upućeniji dobacili dalje od Nexea. 

Arena Zagreb bit će puna danas i u nedjelju na utakmicama Hrvatske, ali ostaje činjenica da Hrvati rukomet ne prate i ne vole. Da, to je jedan od drevnih hrvatskih sportova u kojima su Hrvatska i njeni klubovi nekada davno bili relevantni i zlatni.

Siječanj i klobuk

Zato se rukometnu reprezentaciju prati i voli svakog siječnja po inerciji bez obzira na to što ona već niz siječanja skuplja 8. i 12. mjesta, ali rukomet u globalu ne zanima prosječnog Hrvata, nego služi kao povod veseljacima da se okupe pored zastave s natpisom npr. "Hrvatine Göppingen" te oko nje skakuću s kockastim klobucima na glavama. Naravno, samo u siječnju.