PROŠLO je četiri godine otkako smo posljednji put uživali gledati hrvatsku košarkašku reprezentaciju. Sve poslije Olimpijskih Igara u Riju, gdje je Hrvatska dogurala do četvrtfinala, bilo je za zaborav. Sramota i blamaža.

Sinoć je opet bilo ugodno biti košarkaški navijač Hrvatske.

Reprezentacija Veljka Mršića odlično je krenula u kvalifikacije za Eurobasket iduće godine i nakon dva kola je na vrhu skupine. Nakon lagane i uvjerljive pobjede protiv slabašnih Šveđana Nizozemci su u svojoj dvorani bili puno ozbiljniji protivnik. Ipak, nakon velike borbe fantastičnim finišem Hrvatska je prelomila susret i slavila s deset poena razlike (69:59). Ovom je pobjedom Hrvatska napravila veliki korak prema Eurobasketu. U skupini su još Turska i Švedska, a prve tri reprezentacije idu na završni turnir.

Treba reći da nije sve bilo savršeno, da je u igri, a posebno u napadu bilo puno praznog hoda, ali ova je reprezentacija napravila nekoliko divovskih koraka prema naprijed u odnosu na onu koja se blamirala u prošlim kvalifikacijama.

Trijumf u Nizozemskoj je velika stvar, pogledajte ostale rezultate u kvalifikacijama 

Za vjerovati je da će i sada biti onih koji će s podsmijehom gledati na Nizozemce i tvrditi kako bi bila tragedija da je rezultat bio drugačiji. To je pogrešno, jer Nizozemci su nas u prošlim kvalifikacijama našamarali i upravo su oni najavili strmoglavi pad hrvatske košarke.

Nizozemska je u tim kvalifikacijama u produžetke odvela Litvu u Litvi, a sada je u prvom kolu u Turskoj šokirala domaćine. S druge strane, dosadašnji rezultati u kvalifikacijama pokazuju da su sve momčadi izjednačene, da su iznenađenja moguća, a već se i događaju te da nitko protiv nikoga nije pravi favorit. Kako drugačije objasniti katastrofu Litve u Belgiji, pobjedu BiH u Latviji, domaći poraz Španjolske od Poljaka i gostujuću pobjedu Gruzije u Srbiji i oba poraza Turaka, večeras u Švedskoj? Zato svaku pobjedu treba cijeniti, prihvatiti činjenicu da odavno nismo više u situaciji da na bilo koga gledamo s visine i napokon početi raditi ono što tvrdimo da je potrebno već nekoliko godina – resetirati sustav i krenuti od nule.

Ova pobjeda je važnija od samih bodova

Zato je ova pobjeda u Nizozemskoj jako važna i dragocjenija i od samih bodova koji su osvojeni. Hrvatska reprezentacija prije samo godinu dana protiv istog rivala u istim okolnostima u kojima se igrala ova utakmica najvjerojatnije bi izgubila. Ne zato što su Nizozemci bolji, nego zato što je reprezentacija Hrvatske koju su vodili Ivica Skelin, a posebno Dražen Anzulović bila sve samo ne ozbiljna košarkaška momčad. 

Tužno je bilo gledati Anzulovićevu Hrvatsku koja se sramotila gdje god je mogla

U rujnu 2018., nakon što je Hrvatska u svom nominalnom najjačem sastavu izgubila u Osijeku od C momčadi Litve te samo par dana kasnije u Poljskoj te tako ostala i bez matematičkih šansi da se plasira na SP, Dražen Anzulović, čovjek koji je tko zna kako došao na klupu reprezentacije, na presici je mrtav-hladan ispalio kako je taktiku protiv Litve i Poljske postavio savršeno i da u tom segmentu igre ne bi ništa mijenjao, a da je izgubio zbog pogrešne selekcije i loše fizičke spreme igrača. Pritom je dodao da od odgovornosti abolira kondicijskog trenera reprezentacije koji je, kaže, posao odradio maksimalno dobro. Bilo je baš neugodno slušati Anzulovića koji je histerično branio neobranjivo, odnosno činjenicu da mu je ekipa nakrcana NBA igračima protiv rezervi Litve i prosječne Poljske igrala na nivou trećeligaškog kluba. Okupljeni novinari su se zločesto smijuljili, smišljajući u trenutku naslove koje će poslati u redakciju, dok su Dino Rađa i Stojko Vranković samo nervozno kolutali očima i sami ne vjerujući što su upravo čuli od izbornika. Tada je Hrvatska bila na samom dnu, svjetlo je bilo ugašeno te su čak i oni najoptimističniji polako gubili nadu.

Mršić nije top trener, ali ova Hrvatska napokon ima smisla 

Nadu koja se sada opet probudila. Veljko Mršić nije top trener. Njegov trenerski CV praktički ne postoji, ali s njim na klupi Hrvatska lišena pomoći najboljih igrača pokazala je da sve to skupa na nešto liči i da itekako ima smisla. Igra u obrani je bila vrlo dobra, u nekim trenucima i sjajna. Mršić je izvrsno rotirao, radio je smislene i pravovremene zamjene i znao je protivnika zbunjivati nekim netipičnim rješenjima, poput onih kad su na parketu znali biti dva playa. S dvojicom razigravača u petorci Hrvatska je znalački koristila širok prostor i brzi protok lopte nakon niza izgubljenih nizozemskih lopti i loše selektiranih šuteva iz daljine. Upravo je tako Hrvatska prelomila utakmicu u posljednjih nekoliko minuta i došla do velike pobjede.

Mršić je u reprezentaciju vratio Roka Ukića, a tužni junak hrvatske košarke i vjerojatno najosporavaniji hrvatski sportaš odigrao je kapetanski, baš kad je najviše trebalo. Dok je imao snage Ukić je izvanredno dirigirao igrom u napadu, a u trenucima kad se utakmica lomila tricama je ubio svu nadu domaćih košarkaša.

Mateo Drežnjak je najveći dobitak ove Hrvatske i klinac koji bi mogao pomoći Babi 

Mateo Drežnjak, Mršićev izum, objektivno je bio prvo ime susreta. Šuterski još može i mora puno napredovati, u tom segmentu igre dosta oscilira, ali to je sasvim logično za mladića od 21 godinu koji je tek zaigrao za reprezentaciju. Ono što pak impresionira je njegova košarkaška inteligencija i igra u oba pravca. U obrani je ukrao nekoliko lopti, izluđivao je nizozemske bekove, u napadu je sjajno surađivao s još jednim ugodnim Mršićevim otkrićem – 211 centimetara visokim centrom belgijskog Okapija Marinom Marićem. Drežnjak je sigurno budućnost hrvatske košarke, bek u kojeg treba vjerovati i s kojim treba raditi jer smo nakon dugo godina dobili igrača koji potencijalno može jako dobro odraditi role koje inače pripadaju Bojanu Bogdanoviću i biti idealan back-up najboljem hrvatskom igraču. Bojan prije četiri godine u Riju nije imao zamjenu. Odigrao je cijeli turnir sasvim sam i u dramatičnoj završnici četvrtfinala protiv Srbije jednostavno više nije mogao. Tko zna što bi bilo da je tada Aco u rosteru imao profil igrača Matea Drežnjaka.

Protiv Švedske i Nizozemske vidjeli smo nešto što u reprezentaciji nismo vidjeli godinama 

Ključni dobitak s Mršićem na čelu je povratak harmonije u svlačionicu. Pristup je pravi, igrači se međusobno bodre, a u obje utakmice, i protiv Švedske i Nizozemske, vidjeli smo da neki igrači sami traže zamjenu. Nešto što u reprezentaciji nismo vidjeli godinama. Drežnjak je to napravio protiv Šveđana, Ukić protiv Nizozemaca. Dokaz je to da vjeruju jedni drugima, da vjeruju u ovu momčad i da vjeruju Mršiću.

Prije samo godinu dana nitko nikome nije vjerovao.