Hrvatska ima problema: Ovo su pozicije koje Dalić mora što prije riješiti
HRVATSKA nogometna reprezentacija s priličnom je dozom sreće remizirala protiv Engleske. I bez da se o tome puno piše i priča, nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. Gdje je Hrvatska tri mjeseca nakon finala SP-a i koje probleme Dalić već sada treba početi rješavati?
Problemi u posjedu
Hrvatska ima, što je sasvim uobičajeno za reprezentacije, velikih problema u posjedu i kreiranju sustavnog viška. Za razliku od prvog poluvremena protiv Španjolske u kojem je Hrvatska mogla povesti s nekoliko golova razlike, protiv Engleske nije kreirala gotovo ništa. Svaki put kad bi se suparnik povukao u strpljivu zonu na svojoj polovici, otkrile su se stare boljke ove vrste. Hrvatska ima tri veznjaka fina na lopti, ali bez obzira na raspored igrača na terenu, prečesto sva trojica završe vrlo blizu svojoj obrani, na predvidivim pozicijama i bez rotacija koje bi nekog od njih oslobodile između linija. Povlače se duboko u teren, daleko od prednjeg reda, čime se ekipa efektivno "slomi" na dva dijela - obranu i vezu na jednoj, te napad na drugoj strani terena. Takva igra rezultira dugačkim loptama prema napadačima koji su daleko od igre ili nemoguće linije dodavanja, zbog čega se napad resetira iznova i iznova, čime je progres i mogućnost probijanja suparnikovih linija smanjena. Nemoguće je prebrojati situacije u posljednja četiri mjeseca u kojima su Rebić i Perišić (a nešto rjeđe i centralni napadač) dobivali duge lopte okruženi trojicom suigrača i morali ih dugo čuvati dok im se ne otvori neko rješenje. Ili, što se događalo puno češće, driblati i tražiti individualna rješenja. Kada je Modrić bio na "desetki", Hrvatska je izgubila igrača koji je idealan za probijanje suparničkog presinga duboko na terenu. Kada je Modrić povučen dublje u teren, Hrvatska je i fizički ostala bez igrača koji bi povezao linije u toj zoni. Na izrazito kompaktnu obranu i nevjerojatni momentum Hrvatska je ostvarila veličanstven uspjeh, ali nogomet ne priznaje ono što je bilo jučer. A današnja Hrvatska ima problema, i kadrovskih i taktičkih.
Nedogovorena pitanja
Hrvatska je ostala bez Danijela Subašića i Marija Mandžukića. I dok su se zamjene činile vrlo logičnima i spremnima, postaje jasnije da je čak i mikropromjena generacija vrlo delikatna operacija. Može li Lovro Kalinić biti Subašićeva zamjena i koliko je njegova loša sezona u Belgiji produkt osobnih manjkavosti, a ne jednostavno loše ekipe? Protiv Engleske je Dominik Livaković sačuvao svoju mrežu nedirnutom i skinuo sjajnu priliku Rashfordu. S druge strane, izgubio je barem šest čistih lopti, nekoliko puta je "visio" na visokim loptama i kod obje grede bio je nelogično postavljen i uhvaćen na krivoj nozi. Andrej Kramarić je, u odsustvu Nikole Kalinića, logična zamjena za Mandžukića na mjestu prvog napadača hrvatske reprezentacije. S druge strane, Kramarić u Hoffenheimu igra sve osim čistog napadača - izolacijska igra daleko od lopte i u krilu stopera nikad mu nije ležala niti na njoj može ponuditi najbolje od sebe. Santini, Livaja i Čop su, uz dužno poštovanje, tu većim dijelom da popune popis u nedostatku opcija. Ozljeda Šime Vrsaljka ogolila je činjenicu da na desnom beku imamo u najbolju ruku tek manje ili više sumnjiva rješenja. Problemi zbog zamora materijala postoje i na drugim pozicijama. I oni nisu nerješivi. Ali za povući te poteze, potrebna je prilična doza hrabrosti i sposobnosti gledanja unaprijed.
Sir Alexov poučak
Veliki Alex Ferguson nije postao dio nogometne besmrtnosti zbog načina na koji je Manchester United igrao ili osvajao trofeje. Više od ičeg drugog, frapantna je bila njegova sposobnost da predvidi kada se približava kraj igračeva zenita. Tada bi ga utržio za najbolju moguću ponudu koja bi bitno prerasla ono što je mogao dati na terenu, dok bi sezonu-dvije prije toga planski obučavao njegovu zamjenu ili je skautirao. Tako je Manchester bio najbolji baš kad su mu odlazile najveće zvijezde i iz godine u godinu je pobijao prognoze koje su ih gurale daleko od trofeja na račun "nedokazanog kadra" ili "manjka talenta". Kakve to veze ima s Hrvatskom? Velike. Hrvatska, kao i svaki drugi (ne samo sportski) kolektiv na svijetu, ima svoj emocionalni limit. Jednom kada se on dosegne, bilo velikim uspjehom, bilo kolosalnim neuspjehom, potrebno je mijenjati okvir u kojem je funkcionirao. Jednostavno, Hrvatskoj treba svježe krvi. Ironija sporta je dvostruka oštrica uspjeha koji te može zaljuljati u stanje uma koje živi u prošlosti i propušta napraviti logičnu analizu problema. Jer postoje brojne druge reprezentacije, a do danas smo saznali za barem dvije, koje su na prilično ozbiljnoj misiji dokazivanja viceprvaku svijeta da su bolje od njega. Jednostavno, Hrvatska treba svježu krv. Rog, Pašalić i Mitrović su, zadržimo li se samo na postojećem kadru, profil igrača kakve Hrvatska nema u sadašnjih "prvih 11".
Svježa krv najvećim dijelom potencijalno se nalazi u U-21 momčadi. Sosa, Brekalo, Ćaleta-Car i Vlašić mladići su koji već danas igraju ozbiljan nogomet u ništa slabijim klubovima nego njihovi pandani u A vrsti. Uz njih, postoji još nekoliko talenata koji mogu ovoj reprezentaciji dati dodatnu vrijednost - ne danas, već sutra. Dalić mora stvoriti zdravu i jaku konkurenciju jer samo to može dati novu dinamiku ovoj selekciji i samo se unutar šireg spektra igrača mogu naći rješenja za probleme na terenu. Sasvim je jasno, logično, pa i ispravno što su Modrić i Rakitić nedodirljivi - svaka reprezentacija gradi se oko jezgre najboljih pojedinaca. Ali oni kraj sebe ne trebaju drugih 6 ili 7 nedodirljivih igrača, nego one koji im najbolje odgovaraju. Konačno, ovo je posljednji pravi ciklus njihove generacije. Nova lica nisu luksuz, već nužnost za ovu Hrvatsku. Dalić ima jedinstvenu priliku. Umjesto po dobrom starohrvatskom običaju gašenja požara kada stvari izmaknu kontroli, ima šansu preduhitriti probleme i izvući maksimum iz ove generacije - ne tako da je cijedi dok ne pukne, nego tako da joj ubrizga malo prijeko potrebnog kisika i stvori ozračje koje može generirati ispravan timski duh. Konačno, upravo je Liga nacija idealna platforma za to. Sada je prilično daleko san o osvajanju skupine i odlasku na završni turnir. Ispadanje u drugi rang ne nosi nikakve katastrofalne posljedice. Čak je i udarac na koeficijent sudbina koju u ovakvom sustavu dijeli zaista mnogo velikih reprezentacija i pad u tom segmentu će biti puno blaži nego inače. Svi preduvjeti su tu, a na Daliću je da ponudi odgovore i pretekne zasićenje koje prirodno slijedi velike uspjehe - podatak da 4 od 5 posljednjih prvaka svijeta nije prošlo skupinu na turniru na kojem su branili naslov nije sasvim slučajan. Poprilično je nebitan rezultatski ishod preostale dvije utakmice. Bitno je samo s koliko ćemo elana i samopouzdanja moći gledati prema idućim izazovima ove selekcije.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati