SLAVEN BILIĆ odradio je prvu dionicu u drugom mandatu na klupi Hrvatske. Nakon prve četiri utakmice u Ligi nacija, Hrvatska ima tri boda. Remi protiv Češke garantira joj prvi jakosni šešir u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, ali postoji realna šansa da će se boriti za ostanak u elitnoj skupini Lige nacija.

Gledamo li samo bodovni učinak, Hrvatska je otprilike tamo negdje gdje je po očekivanjima. Pobijedila je Češku i odigrala dobru utakmicu na Poljudu sa Španjolskom, gdje je trebala uzeti barem bod. Protiv Španjolske, koja igra kao u Sevilli, šansu nema nijedna reprezentacija na svijetu, a jedino što strši je sramotan poraz na Rujevici kad su Englezi utrpali sedam komada.

Maknemo li rezultat na stranu i analiziramo li ciklus u smislu Bilićevih najava čemu on služi, nema previše dobrih vijesti. Izbornik je tek formalno ispunio svoja obećanja, a skoro sve odluke na terenu je donosio izuzetno populistički.

Što je Bilić najavio?

Bilić je od početka vrlo jasno govorio čemu bi mu Liga nacija trebala služiti. "Ja ih sada želim vidjeti, Liga nacija je priprema za Euro, mi želimo veliki rezultat na Euru", rekao je pri objavi prvog popisa, objašnjavajući zašto je pozvao čak šest napadača. Dodao je da ih toliko neće biti ubuduće i da će se kroz ove utakmice isprofilirati oni na koje će ozbiljnije računati.

Takav pristup ima smisla. Europsko prvenstvo neusporedivo je važnije natjecanje. Liga nacija je, bez obzira na ozbiljne protivnike, bodove i tablice, u osnovi kvalitetnije organiziran sustav prijateljskih utakmica. Ako već postoji natjecanje na kojem izbornik može isprobavati igrače, različite profile i taktička rješenja, onda je to upravo ovo.

Bilić je, dakle, najavio da će rezultat biti važan, ali da će još važnije biti pronaći odgovore za Euro. Autor ovog teksta nije očekivao puno više od tri boda, ali je očekivao puno više odgovora. Dobili smo ih jako, jako malo.

Bezvezno upravljanje napadačima

Od šest napadača, Andrej Kramarić nije dobio ni minutu, dok je Ante Budimir ušao dvaput po pola sata, od čega jednom u već riješenoj utakmici protiv Španjolske u gostima. Franjo Ivanović je, potpuno nelogično, forsiran na krilu na kojem ne mogu doći do izražaja njegova silina i sposobnost da trkom razbija suparničku zadnju liniju.

Dion Drena Beljo dobio je 60 minuta u prvoj i 25 minuta u drugoj utakmici sa Španjolcima, a nesretni Petar Musa dobio je tek jedno poluvrijeme, prvo na Rujevici, u kojem Hrvatska nije prešla centar. Jedini centarfor koji je dobio konkretnu šansu je Matanović, koji je protiv Španjolske i Češke odradio preko sat vremena, a protiv Engleza poluvrijeme.

"Nećemo ići pojedinačno sve, ali Matanović je trenutno sigurno malo skočio iznad drugih napadača. Jak je, velik je, 197 centimetara, ne možeš ti to ignorirati, ja sam igrao stopera. Ne staje, grize, daje ritam. Dosta toga smo mi napravili na temelju toga što je on davao ritam. Nije on jedini takav, imamo još takvih, ali je dobar", rekao je Bilić.

Dakle, od šest napadača trojica su igrala nimalo, jako malo ili su gurana na drugu poziciju - Kramarić, Budimir i Ivanović. Zašto umjesto njih Bilić nije zvao barem jednog lijevog beka te još neko krilo ili šesticu kao deficitarne pozicije, teško je objasniti. 

Nije problem to što ih većina nije dobila šansu u kontinuitetu - to je Bilić na neki način i najavio. Problem je što su iskušani u potpuno različitim kontekstima. Hrvatska je protiv Češke dominirala, Englezi su je tako razbili da je u napadu mogao stajati i sam Bilić, a protiv Španjolske je Beljo u 85 minuta dotaknuo loptu 24 puta.

Problem nejasne napadačke hijerarhije i ideje što se točno traži od pojedinih profila bio je jedan od najvećih kadrovskih problema Dalićeva mandata. Četiri utakmice kasnije dobili smo jedan konkretan odgovor: Matanović je po Biliću trenutačno ispred ostalih. Ali o tome koliko mu Beljo, Musa, Budimir, Kramarić ili Ivanović mogu konkurirati i u kojim ulogama, i dalje znamo premalo.

Sve se i dalje slaže oko Modrića

Promjenom izbornika nije se promijenio i prvi stavak Ustava hrvatske nogometne reprezentacije. Sve počinje i završava s Lukom Modrićem, koji bez obzira na kontekst utakmice, snagu protivnika, kompatibilnost s ostalim igračima i druge varijable, mora igrati.

Ove četiri utakmice su nam pokazale ono što već odavno znamo - Modrić je u svojih deset kvadrata i dalje najbolji i najfiniji veznjak na svijetu. Ali se nogomet ne igra u deset kvadrata, a posebno ne u fazi obrane.

Problemi s njim i Kovačićem na duploj šestici u kojoj nijedan ne daje balans momčadi u defenzivnoj tranziciji odavno su opjevani. Bilić je dvije od četiri utakmice počeo s njima dvojicom u srcu veze i Petrom Sučićem, koji se više ponašao kao drugi napadač i prva linija presinga nego kao veznjak.

Da stvar bude gora, bile su to upravo one dvije utakmice u kojima je Bilić ciljao realnu šansu za bodove, što govori da mu je to nakon svih problema u Dalićevoj Hrvatskoj i dalje prvotna ideja. "Naš je cilj potući se za drugo mjesto. Potući ćemo se s Englezima, pikirali smo tu utakmicu, morat ćemo biti puno bolji nego večeras i kompaktniji", rekao je nakon poraza u Sevilli.

Spasio ga je igrač koji je tu završio slučajno

Protiv Španjolske ključan igrač za puno organiziraniju i tvrđu Hrvatsku bio je Kristijan Jakić. On je na popisu završio sasvim slučajno. Naime, na originalnom popisu je Josip Mišić bio jedina šestica.

Tamo nije bilo ni Darka Nejašmića ni Nikole More ni Jakića. Posljednjem je nakon ozljeda Erlića i Juranovića aktiviran pretpoziv. Umjesto još jedne šestice koja je ovoj ekipi toliko prijeko potrebna, Bilić je vodio šest napadača.

Jakićevo pozicioniranje kao čistača iza Modrićevih i Kovačićevih leđa, njegova energija i trka podignuli su agresivnost čitavom veznom redu i usmjerili čitavu momčad u to da odigra puno ravnopravniju utakmicu.

Ako je Bilić detaljno analizirao Dalićevu Hrvatsku, a nedvojbeno jest, onda je nejasno kako je i on pomislio da su svi koji igraju sa šesticom - Engleska, Brazil ili Španjolska - glupi, a jedino Hrvatska pametna.

Bilić je pričao o mladima, ali nije probao nijednog novog

Nakon Španjolske Bilić je ponovno otvorio temu mladih igrača. "Ja volim mlade igrače", rekao je, pa dodao da će "mlađi igrači biti konkurencija, pogotovo na nekim pozicijama na kojima nemamo baš profil igrača kakav se danas traži".

Slično je govorio i kad je preuzeo reprezentaciju: "Ima u mladoj reprezentaciji materijala za postupno uključivanje." Tada je ipak naglasio i da nitko neće dobiti priliku samo zato što je mlad. Problem je što u prvom ciklusu nije provjerio praktički nijedno novo ime.

Ako već tvrdi da Hrvatskoj na nekim pozicijama nedostaju određeni profili, zašto onda nije iskoristio Ligu nacija da vidi može li mu, primjerice, Adrian Segečić dati pravo krilo, može li Luka Stojković donijeti drukčiju dinamiku između linija ili kako Adriano Jagušić izgleda na ovoj razini? Ne mora odgovor biti da su oni dovoljno dobri za reprezentaciju. Poanta je upravo u tome da to još ne znamo.

Bilić je na predstavljanju rekao da kod igrača slične kvalitete treba "gledati budućnost". Nakon četiri utakmice budućnost je uglavnom ostala na klupi drugih reprezentativnih selekcija ili izvan popisa, dok je Hrvatska najveći dio minuta ponovno potrošila na igrače o kojima već odavno zna gotovo sve.

Priča je ostala ista, promijenio se samo govornik

Bilić je u odnosu na Dalića pokušao jednu veću promjenu. Hrvatska je u pojedinim fazama izlazila u puno agresivniji presing, s visoko postavljenim linijama i idejom da suparnika napadne daleko od svog gola. Već se protiv Češke vidjelo koliko je takav pristup rizičan, a Engleska ga je na Rujevici brutalno kaznila.

Protiv Španjolske Bilić je od te ideje praktički odustao. Spustio je momčad, zgusnuo sredinu i zaigrao puno opreznije. To je za tu utakmicu bilo logično i donijelo je puno bolju Hrvatsku, ali istovremeno otvara neugodno pitanje je li Bilić uopće dobro snimio ovu reprezentaciju kada je preuzimao posao.

Ako nakon nekoliko utakmica moraš tako radikalno odustati od početne ideje, onda si ili precijenio momčad koju imaš ili si vrlo brzo izgubio vjeru u vlastiti plan. Nije realno očekivati da se Hrvatska u četiri utakmice značajnije promijeni.

Novi izbornik ne može u nekoliko tjedana izbrisati sve navike, probleme i ograničenja momčadi koju je naslijedio. Ali mora se vidjeti smjer. Mora se vidjeti ideja što želi graditi i, još važnije, mora se vidjeti hrabrost da povremeno donese nepopularnu odluku ako vjeruje da je ona dugoročno dobra za reprezentaciju.

Zasad toga nema nimalo. Bilić i dalje ne zna koliko može dobiti od većine napadača, nije otvorio ozbiljan prostor novim igračima i nije pokazao da je spreman drukčije postaviti vezni red ako to znači smanjiti Modrićevu ulogu.

Bilić je u odnosu na Dalića puno uvjerljiviji komunikator, bolji dramatičar i znatno spretniji orator. Zna objasniti poraz, zna pričati o procesu, budućnosti, mladima i Euru. Problem je što je zasad više promijenio način na koji se odluke prodaju nego same odluke.

Populizam koji se zamjerao Daliću nije nestao. Samo je dobio boljeg govornika.