Hrvatska je dobila lidera

Hrvatska je dobila lidera
Foto: I. Kralj / Pixsell, EPA.eu


"Volio bih da se ovaj oblak makne, jer znate... Ovo što mi se događa nije lako. Znam da svi žele znati što se događa u mom životu, nikoga nije briga za nogomet. Moram biti strpljiv." 

Dejan Lovren prije manje od godinu dana bio je na dnu.

Najteži period u njegovom životu poklopio se s periodom u kojem je dno dotaknula i hrvatska reprezentacija. Nije riječ o slučajnosti, jer loše stvari koje su godinama uništavale hrvatski nogomet Lovren je prolazio u vlastitom stanu. 

Do danas nije razjašnjeno zašto nam nije trebao na Euru 2016. godine. Iz reprezentacije se isključio sam, ali sukob s Antom Čačićem preko istih novina zvučao je kao tanak razlog. 

"Bio sam u specifičnoj situaciji, ali nisam se oprostio od Hrvatske."

To je najdalje što je Lovren otišao, odgovarajući na pitanja zašto je nestao iz reprezentacije.

Znao je da ga to ne pitaju zbog dobrih utakmica koje je u tom periodu igrao za Liverpool.

Njegova priča je teža od Modrićeve 

U privatnom životu proživljavao je pakao. Potrošio je milijune da se o tome ne piše i da zaštiti obitelj. Završio je na sudu, s puno osobnijim i većim problemom od Luke Modrića. On, naime, nije mogao vjerovati apsolutno nikome. Šokirala me upornost raznorazne ološi koja je medijima dilala kompromitirajuće materijale o njemu i njegovoj ženi. U njima je bilo svega; od prevara, otmica i šanera, do ukradenih papira i pregrešt dobro poznatih imena koja nisu dobro zvučala. Iz nekog razloga, mnogi su ga htjeli uništiti, no to na sudu Osijeku nije bio predmet spora, a nažalost, i danas malo koga zanima. Posebno mi je žao što nikog ne zanima činjenica da je na drugoj strani sin Zdravka Mamića, jedina osoba na koju je otac i menadžer osjetljiv. 

Malo tko toliko je puta pao i ustao. Tako je osvojio Englesku

Lovren je bio stalna meta i na terenu. Kritičari su ga ubijali, svaka lopta bila je sudbonosna. Svaki put kad noga ne bi bila na savršenom mjestu, Lovren je bio na naslovnici. Rupa, protočni bojler, Mamićeva izbjeglica.

Prijetili su mu smrću, dvaput provalili u kuću. Malo tko toliko je puta pao i ustao, ali to ga je na kraju i izvuklo.

A on je izvukao Hrvatsku, koja je u međuvremenu došla do ruba.

Plasman na SP u Rusiju bio je daleko, reprezentacija je bila bez igre, atmosfere i izbornika.

Lovren je stigao na okupljanje i u najgorem periodu života nije poput većine pobjegao od novinara. Uoči ključne utakmice skupine koju smo morali dobiti u Kijevu, taj detalj dobro smo zapamtili. Rekao je da mora biti strpljiv. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nije svjetska klasa, ali pored njega je najbolji napadač svijeta nevidljiv 

Novi izbornik Zlatko Dalić, dok je čitao popis igrača koje vodi na put, novinarima je morao objašnjavati zašto je uopće pozvao psihički rastrojenog igrača. Mnogi više nisu mogli ni pratiti tu priču. 

A onda je Dalić u Lovrenu, u najtežem trenutku na najtežem terenu, dobio lidera. To je ostalo u sjeni velike pobjede i golova Andreja Kramarića.

Vedran Ćorluka još je bio ozlijeđen, a Lovren je preuzeo mjesto šefa obrane i u play-offu s Grčkom.

Nije bilo dovoljno. Osporavali su ga i otpisali iz Liverpoola nakon što je u klub došao Virgil van Dijk.

Lovren je trpio kritike i radio. Nije bježao, nije skrivao emocije.  A Juergen Klopp znao je da nakon svega to mogu izdržati samo rijetki. Samo lideri. 

Pola godine kasnije, Lovren će biti jedan od najboljih igrača na terenu u finalu Lige prvaka. 

U najtežem trenutku i u najvažnijoj utakmici karijere zaustavio je najboljeg napadača na svijetu. 

Lovren nije stoper svjetske klase, ali je stoper koji je Cristiana Ronalda učinio nevidljivim. 

Pogađate, i dalje mu nisu vjerovali da na SP-u može zaustaviti Lea Messija. 

A nakon sinoćnje utakmice u Kalinjingradu i pobjede protiv Nigerije to mora prestati. Osim što je opet bio najbolji igrač na terenu, Dejan Lovren izgledao je i ponašao se kao kapetan Hrvatske. Odgovoran, fokusira i precizan, bio je oslonac u igri svojim suigračima. Dizao ih i smirivao, uvijek kada je baš to bilo potrebno. Hrvatska od Darija Srne nema igrača koji će podignuti glas na terenu.

I na koncu, nema igrača koji je sinoć tako emotivno slavio kao jedan "kikser". 

"Ma, jeste li vidjeli kakve mi igračine imamo. Krila, ratnika Mandžu...  Nakon Brazila, Francuske i svih onih padova, stiglo je vrijeme. Konačno izgledamo onako kako momčad treba izgledati", rekao je sinoć Lovren.

I treba mu vjerovati.

Sazrio je, a s njim je za velike stvari sazrela i Hrvatska.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara