FANOVI hrvatskog plivanja gotovo su se odvikli od uspjeha hrvatskih predstavnika na elitnom nivou. Već na čitav niz velikih natjecanja, uključujući više olimpijskih igara, hrvatska reprezentacija odlazila je kao autsajder i sam plasman u finale smatrao bi se maksimumom.

Dugo godina nakon trofejne generacije Gordana Kožulja, Duje Draganje i Sanje Jovanović, Hrvatska se polako, ali sigurno ponovno uspinje na svjetski plivački vrh. Ponajveće zasluge za to ima 21-godišnji Splićanin Jere Hribar koji je prošlog tjedna na Europskom prvenstvu u poljskom Lublinu osvojio puni set medalja.

Počeo je sa štafetnom broncom, nastavio sa srebrom na 100 metara slobodno i natjecanje zaključio s najsjajnijim odličjem, zlatom u utrci na 50 metara slobodno. Usput je izjednačavao i obarao rekorde legendarnog Draganje, za sada jedinog osvajača olimpijskog plivačkog odličja za Hrvatsku.

204 centimetra visoki Hribar inače trenira na Louisiana State Universityju, američkom koledžu slavnom po proizvodnji niza uspješnih sportaša, na kojem je dobio punu stipendiju. Nakon najvećeg uspjeha seniorske karijere, čekajući avion za povratak u Ameriku, dao nam je kratki intervju povodom povratka našeg plivanja u svjetski vrh.

Ovo je vaše najuspješnije seniorsko natjecanje dosad: bronca, srebro i zlato. Kakvi su prvi dojmovi?

Da, ovo mi je prvo Europsko prvenstvo u malim bazenima i iza mene je stvarno strašan tjedan, i za mene i za hrvatsku reprezentaciju. Bronca na štafeti 4x50 kraul, zadnji put smo štafetnu medalju osvojili 2009. godine. Nakon toga srebro na 100 kraul, rušenje Dujinog rekorda u polufinalu i još brže isplivano u finalu, jednostavno super.

A za kraj 50 slobodno… Stvarno nemam riječi. Europski prvak, još mi se dojmovi polako slažu i još nisam potpuno shvatio što sam napravio. Poruke stalno dolaze, ljudi čestitaju, osjećaj je super.

Spomenuli ste koliko je dugo Hrvatska čekala ovakve medalje, u 50 metara kraul vi ste prvi sa zlatom nakon Sanje Jovanović. Što se poklopilo da imamo ovako uspješno plivačko natjecanje?

Rekao bih da je od Europskog juniorskog prvenstva u Rimu 2021. moja generacija stvarno jaka i od tada iz godine u godinu napredujemo. Ta ista generacija danas je bila na Europskom prvenstvu u Poljskoj. Ne bih rekao da se dogodilo nešto posebno, nego da je došao novi val hrvatskog plivanja.

Sada, kad sam ja uspio osvojiti medalju, vjerujem da će to biti dodatna motivacija i drugima da isto naprave. Studij u Americi je sigurno pomogao u ovom uspjehu jer su mi tamo omogućeni vrhunski uvjeti za razvoj.

Koliko vidim, dosta mladih plivača odlazi u Ameriku i svima koji me pitaju što mislim o tome uvijek kažem da bih svakome preporučio da ode i proba. Ako im se ne svidi, uvijek se mogu vratiti. To je odlična prilika za sve, to čini razliku.

Srušili ste rekord Duje Draganje, legende hrvatskog plivanja, posljednjeg hrvatskog osvajača olimpijske plivačke medalje. Jeste li ga imali priliku upoznati kroz svoje bavljenje plivanjem, jeste li ikad dobili neki savjet od njega?

Jesam, jednom sam ga vidio uživo, imao sam možda deset godina. Bilo je neko prvenstvo u Splitu, on je tada dijelio medalje i sjećam se da je meni dodijelio jednu. Zamolio sam ga za autogram i taj potpis još uvijek stoji u mojoj sobi. Prošlo je dugo godina od tog autograma, boja se polako izgubila, ali je i dalje tamo.

Mogu još reći da mi se Duje jučer javio, poslao mi je poruku i to mi je dalo dodatnu motivaciju, da Vam takva legenda čestita i kaže da ste na dobrom putu, to je možda najbolji osjećaj u ovom trenutku.

Sada putujete u Ameriku zbog ispita na LSU-u. Je li vam žao što ćete propustiti doček na aerodromu i kakvi Vas ispiti čekaju, koje su vam obaveze na fakultetu?

Ovaj tjedan su završni ispiti. Letim danas za Ameriku, a sutra mi je odmah prvi ispit. Pišem financije, zapravo ovaj tjedan imam dva testa iz financija i dva testa iz računovodstva. Svima govorim da je lakši dio prošao, a sada dolazi onaj teži dio, učenje.

Kako na američkom koledžu uspijevate uskladiti akademske i sportske obaveze?

Dobro, imam vremena za sve. I za plivanje i za akademske obaveze, a i za druženje s prijateljima, sve se može stići. Sve je posloženo tako da odgovara sportašima i ako malo kasnite s nečim, možete objasniti profesoru što se događa. Kad ste u komunikaciji s profesorima, oni razumiju situaciju, naprave iznimku jer znaju da ste sportaš i kako to izgleda.

Iz američkih filmova imamo dojam da su sportaši na kampusima velike zvijezde. Imate li i vi takav status i hoće li se to promijeniti nakon europskog zlata?

Rekao bih da je zaista slično kao u filmovima. Neće se sada nešto drastično promijeniti, ali već sada, kad hodate kampusom i nosite ruksak sa znakom koledža, kad se vidi da ste sportaš, ljudi vas drukčije gledaju. Svi vas gledaju kao da ste na neki način vrijedniji od njih. Stvarno, baš kao u filmovima.

Kakvi su vam sportski planovi za 2026. godinu?

Za 2026. glavni fokus bit će Svjetsko prvenstvo u malim bazenima. To je za sada jedini konkretan plan, ne razmišljamo previše unaprijed. Trenutno je najvažnije položiti ispite, pa se onda polako vratiti u bazen, vratiti u formu i od tada dalje vidjeti što će biti fokus i kamo ćemo ići. Trebamo se dogovoriti s trenerom u Americi i s Hrvatskim plivačkim savezom oko daljnjih planova i to je to.

Sigurno je najveći cilj ovog dijela karijere nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, kada ćete ulaziti u vrhunac plivačke zrelosti. Je li i dalje glavni cilj napasti medalju?

Los Angeles je još daleko, ima još skoro tri godine do tada, tako da još ne razmišljam previše o tome. Ali ambicije i ciljevi su sigurno visoki. U LA-u ću sigurno dati sve od sebe da završim u top tri.