NAKON ogromnog uspjeha u Rusiji okićena slavom svjetskog viceprvaka, hrvatska je reprezentacija, uz iznimku jedne i pol utakmice u Ligi nacija, počela igrati loše. Točnije, lošije od svoga renomea i standarda koje si je postavila.

Situacija još nije alarmantna, a vjerojatno i neće postati, s obzirom na to da bi se čak i sa slabijom igrom trebala plasirati na Euro 2020. Međutim, postoji previše sličnosti s generacijom koja je propustila dosad jedini Euro, onaj 2000. I tada su već pomalo slavom i svjetskom broncom opijene hrvatske legende odigrale slab kvalifikacijski ciklus, a Ćiro Blažević nije imao volje ili srca napraviti rez koji je bio potreban. Nije mogao prepoznati činjenicu da se malo toga može napraviti s ekipom prepunom igrača koji “više nemaju što kome dokazivati”.

Nakon što su se oprostili Mandžukić i Subašić te nakon što već drugi put izostaje Rakitić, očito je kako je potrebno započeti proces restrukturiranja. Kako kadra, tako i momčadske hijerarhije. Hrvatska ima igrača koji taj proces svojim kvalitetama, nogometnim i ljudskim, može ubrzati. Igrača koji dobrim dijelom može biti prvi korak u potrebnoj smjeni generacije.

On je Nikola Vlašić. Već sada on može preuzeti prazno mjesto u veznom redu te dati novu i potrebnu energiju ovoj reprezentaciji. Već sada on može postati lider, onaj kojem će Luka Modrić u budućnosti dati i kapetansku vrpcu.

Najbolji igrač ruske lige 

Vidjelo se to već prošle, a potvrdilo ove sezone, Nikola Vlašić ponajbolji je igrač jakog ruskog prvenstva, a u najmanju ruku najbolji vezni igrač lige. Za svoj CSKA je žila kucavica - igrač koji u isto vrijeme čini sve oko sebe boljima te svojim individualnim umijećem čini razliku na terenu, u oba smjera igre. Iako se ne koristi najbolje ruskim jezikom, trener Gončarenko upravo u Vlašiću vidi lidera svoje momčadi.

Ako se pogledaju brojke, stvar postaje jasna. Prošle sezone Vlašić je bio na razini top 5 igrača za sve ofenzivne kategorije bitne za vezni red. Ove sezone otišao je i korak dalje. Vrlo je rijedak slučaj igrača, onih poput Messija ili Hazarda, koji su istovremeno najbolji dribleri neke lige te igrači koji najviše prilika i prostora otvaraju drugima. Ove sezone, nakon osam kola, Vlašić je upravo to; igrač koji ima najviše uspješnih driblinga i ključnih dodavanja u ruskom prvenstvu. 

Ako pak mislite da ruska liga nije dovoljno jaka, pogledajte UEFA-inu klupsku ljestvicu, po kojoj je upravo ovo prvenstvo prvo iza Liga petice. Nimalo slučajno, u Rusiji postoji pet-šest iznimno jakih momčadi koje su sve redom sposobne napraviti zapažen rezultat i u Europi. U takvoj konkurenciji, Nikola Vlašić daleko je najvažniji igrač jedne od najslavnijih i najboljih ekipa.

Gdje se uklapa?

Na prvu zvuči čudno, ali Nikola Vlašić bolje se uklapa u vezni red s Lukom Modrićem i Marcelom Brozovićem od Ivana Rakitića. S Vlašićem u ekipi, Hrvatska može igrati u otvorenijem 4-2-3-1 sustavu, u kojem bi Vlašić bio dio strašnog trolista s vjerojatno Perišićem i Rebićem. Ako bi Brozović i Modrić uspijevali redovito donositi loptu do ovog ofenzivnog terceta, gotovo da bi kontinuirana opasnost pred protivničkim vratima bila garantirana.

Ako bi pak Dalić odlučio ostati u 4-3-3, tada bi se Modrić povukao na prirodnije mjesto nešto povučenijeg centralnog veznog, isto ono koje već godinama igra u madridskom Realu. S obzirom na kvalitete Brozovića i Rakitića, koji su obojica igrali bliže obrani, Modrić je Dalićevim dolaskom prekomandiran više prema protivničkom golu. Na toj je poziciji odigrao i poneke odlične utakmice, ali u kombinaciji s Vlašićem mogao bi se vratiti na poziciju šestice, dok bi Vlašić postao osmica. Uz Brozovića pored Modrića, geometrija igre bi ponovo bila potpuno prirodna za 4-3-3.

Još u vrijeme kada je bio u HNL-u, Vlašić je bio taktički vrlo prilagodljiv igrač. Za Hajduk je igrao na svim pozicijama, od isturenog veznog igrača, krilnog napadača, pa do lažne devetke. Prilagođavao se svim trenerskim zahtjevima te oduvijek bio odličan momčadski igrač. A to je upravo ono što Hrvatskoj sada treba.

Besprijekoran mentalitet

Uz Kosteliće, Vlašići su svakako najpoznatija hrvatska sportska obitelj. Njegova sestra Blanka proslavila se kao jedna od najboljih atletičarki svojeg vremena, a sada Nikola pokušava isto napraviti u nogometu. Kada je iz Hajduka prešao u Everton, sve se činilo dobro dok je trener bio Ronald Koeman koji je i inzistirao na njegovom dolasku. Međutim, nakon što je klupu preuzeo Sam Allardyce, stvari su krenule po zlu. Upravo snalaženje u gotovo pa najlošijoj mogućoj situaciji za mladog igrača pokazuje koliko mu pomaže sportska obiteljska pozadina, zdrav duh i mentalna stabilnost. Jer mnogi su pali na tim ispitima.

Sam je o tome izjavio: “Sve se promijenilo nakon Koemanova odlaska. Nogomet koji se igrao kod Big Sama bio je grozan, ako se tu uopće i može zvati nogometom. Nisam imao ni status ni minutažu, a kada bih je i dobio, nisam znao trebam li biti sretan ili jadan zato što ću na terenu opet samo bjesomučno trčati naprijed pa nazad u igri bez akcija i želje za nadigravanjem. U takvom nogometu meni nema mjesta. Tim su nogometom bili užasnuti svi, navijači najviše.”

Priličan broj mladih igrača u takvoj situaciji bi klonuli duhom, okrivili zlu sudbinu i pokušavali pronaći krivca u nekom drugom. Umjesto toga, Vlašić je od situacije napravio najviše nakon što je brzo pronašao novu sredinu, a kada ga je ovog ljeta CSKA otkupio za preko 15 milijuna eura, njegova je vrijednost samo potvrđena.

Koliko može odmah, koliko u budućnosti?

Vlašić sigurno u ovom trenutku nije igrač za Barcelonu ili Real Madrid, kakvi su uostalom Modrić i Rakitić. Ali treba uzeti u obzir njegovu mladost, s obzirom na to da je riječ o igraču od 21 godine. Još uvijek junior, već je prošao sezonu razočarenja, onu u kojoj se morao suočiti s realnosti međunarodnog nogometa. Tako je položio prvi veliki ispit i postao jedan od najboljih igrača u Rusiji. 

U ovoj fazi karijere pokazao je barem jednako koliko Modrić i Rakitić u tim godinama, a nije još jasno do kojih bi vrhunaca mogao doći.

Međutim, jedna stvar, po svim indikatorima, čini se da je jasna. Nikola Vlašić je spreman zakoračiti na sljedeću stepenicu. Reprezentaciji je potrebna nova snaga, svježa krv, a reprezentacija je potrebna Nikoli Vlašiću kako bi izgradio renome i snagu. I sam je svojevremeno odlično primijetio: “Englezi s dosta podcjenjivanja gledaju na sve europske lige osim Premiershipa, sumnjam da će nekoga impresionirati ono što sam napravio u ruskoj ligi.”

Po tome Englezi nisu velika iznimka. Svi pomalo podcjenjivački, iako potpuno neopravdano, gledaju prema ligama koje ne spadaju među Lige petice. Međutim, Englezi i svi ostali vrlo dobro prate najjače nacionalne vrste. A Hrvatska je sada svjetski viceprvak, reprezentacija koju bi svi voljeli pobijediti.

Baš zato Hrvatskoj su sada potrebni igrači koji se imaju kome dokazivati. Igrači koji su u naponu snage i čiji trend u karijeri treba krasti. Nikola Vlašić može biti njihov predvodnik. Ima sve što mu treba: iskustvo, liderstvo i besprijekorni nogometni mentalitet. Za Vlašića i Hrvatsku, sad je vrijeme. Proces treba početi sada.