POTRAGA za novim izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije je došla kraju. HRS je danas poslao poziv medijima na konferenciju za medije koja će se održati sutra u 11 sati, u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu. Uz novog izbornika, konferenciji će prisustvovati Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza, i Damir Poljak, glavni tajnik Hrvatskog rukometnog saveza.

Zasad nije poznato tko je novi izbornik, ali dosad se najviše spekuliralo o imenu Dagura Sigurdssona, islandskog stručnjaka koji je nedavno napustio klupu Japana na kojoj je radio kao najplaćeniji trener svijeta. Zarađivao je oko milijun eura godišnje, a spekulira se da bi, ako dođe u Hrvatsku, trebao imati plaću od oko 300 tisuća eura godišnje.

Njemačka mu je propala kao opcija

Sigurdsson je prije nekoliko tjedana dao otkaz na mjesto izbornika Japana, ali prvi izbor mu nije bila Hrvatska, već Njemačka, koju je 2016. odveo do europskog zlata i olimpijske bronce.

Alfa i omega njemačkog rukometa Bob Hanning bio je veliki kritičar Gislasona i još veći poklonik Sigurdssona, kojeg je već sad želio vratiti na klupu Njemačke. Zato Sigurdsson danima nije želio ništa potpisati jer je čekao rasplet sjednice UO-a DHB-a, odnosno da vidi hoće li Nijemci produljiti ugovor s Gislasonom ili će pričekati kraj Igara da Islanđaninu istekne ugovor pa da on sjedne na klupu.

Ugovor težak 350 tisuća eura godišnje

Da su Nijemci odlučili neproduljiti ugovor s aktualnim izbornikom, Sigurdsson bi vjerojatno bez angažmana čekao kraj Igara i svoje mjesto na klupi njemačke reprezentacije. Ovako, osim u slučaju šokantnog debakla u Hannoveru, Nijemci će i dalje imati istog izbornika, a Sigurdsson bi trebao već ovih dana pristati na ponudu HRS-a od, kako doznajemo, oko 350 tisuća eura godišnje.

Sigurdsson je bio njemački izbornik od 2014. do 2017. godine, a 2016. je osvojio europsko zlato i olimpijsku broncu. Nakon toga je otišao u Japan, gdje je bio najplaćeniji rukometni trener svijeta. 

Najveći uspjeh s Japanom mu je plasman na ovogodišnje Igre, dok s azijskih prvenstava ima jedno srebro i jednu broncu. U karijeri je još vodio A1 Bregenz, austrijsku reprezentaciju i Fuchse Berlin. Kao igrač je 13 godina bio član islandske reprezentacije, a igrao je na poziciji srednjeg vanjskog.