Hrvatski sindrom: Za Bilića i igrače "kritika je bila najveći motiv"
Foto: Cropix, Boris Kovačev, AFP
HRVATSKI sindrom. Posljednje četiri minute susreta s Gruzijom i htijenje sa Stade de Francea. Bilićeva Hrvatska može igrati kada tako postavi stvari. Ili kada krene simultana paljba kritičara. Biliću je pao kamen sa srca, čulo se to u njegovom glasu nakon susreta. Jer, da Benzema nije s pet metara poslao loptu na tribine, Rami gađao stativu, a Pletikosa zaustavio Remyja u situaciji jedan na jedan, možda bi izbornikov novi look označio kraj jedne ere. I njegov novi početak.
"Puno nam znam znači ova nula. Tražili smo reakciju nakon velikog šoka i slabe igre koju smo pokazali u subotu u Gruziji. Kao što sam najavio, ovo je bila idealna scena za dobru utakmicu i pokazivanje karaktera te kvalitete ekipa. Razumljivo je da su do nas došle skepse i sumnje prema meni i ekipi, i ja razumijem te kritike. To nas je samo dodatno motiviralo, ako je veći motiv od Francuske na Stade de Franceu uopće potreban."
"I mi i Francuzi ispoštovali smo ono najavljeno, ovo nije bila samo prijateljska utakmica. Držali smo se rasporeda, pokušavali smo prema naprijed, i bilo je prilika za pogotke. Ista je situacija s francuske strane, susret je bio poput kvalifikacijskog", kratko je analizirao utakmicu, u kojoj je bila naglašena hrvatska čvrstoća u obrani.
Sredina terena za razliku od Tbilisija barem je postojala. Luka Modrić dobio je svoju staru rolu u sredini terena. Privremeno, specijalno za Francuze ili dugoročno?
"Kao i Francuzi, i mi rabimo nekoliko varijanti. Odgovaralo bi nam za Francusku da smo imali još jednog igrača na sredini terena. Razlog dobroj igri je i taj što smo nakon dugo vremena dobili priliku igrati neuobičajenu utakmicu - gdje nam protivnik ne prepusti loptu i čeka u defenzivi. Paradoksalno je, ali istinito da protiv ekipa koje žele igrati imamo više prostora. U tom slučaju i Luka može pokazati više."
Ono što je Bilića najviše zadovoljilo činjenica je da je kod svojih igrača vidio žar.
"Tijekom utakmice bilo je puno problema. Objektivno, ne podcjenjujući Luksemburg imali smo puno težu utakmicu koja nas je fizički i psihički potrošila. Ostali smo bez Pranjića koji je izvrnuo zglob. Strinić ga je zamijenio, ali je osjetio bol u listu. Potom Runje, koji je dobio udarac i izdržao je samo jedno poluvrijeme. Na kraju se povrijedio i Srna, to je znak naše snage, jer Srna, kao i Modrić i neki igrači imaju slijed utakmica o kojima su sanjali. Igraju Ligi prvaka, Kup Uefa, ali nisu se štedjeli. Apsolutno su dali sve od sebe, kao da ih nakon ovog čeka 15 dana pauze. I zbog toga sam apsolutno presretan."
Mogao je Bilić biti zadovoljan i zbog izvedbi Šimunića i Pletikose. Nekadašnja snaga Hrvatske, danas su igrači s margine u svojim klubovima. Biliću ipak mogu biti od velike pomoći, i to ne samo kao podizači atmosfere.
"Joe je pokazao da je profesor, to smo i znali. Nismo sumnjali u Joea, već je izgubio kontinuitet, a Lovren je jednostavno fantastičan. Mora vratiti kontinuitet igara, za Joea nema problema. Pletikosa je još jednom pokazao da smo u pravu kada kažemo da je već godinu dana u životnoj formi. Ne zovemo ga iz prijateljstva niti važnosti van terena, već zbog kvalitete."
Za kraj, priča koja intrigira već više od desetljeća. Blanc vs Bilić, Francuska '98., i karton koji je aktualnog izbornika Pijetlova ostavio izvan kadra velikog finala.
"Bila je ovo prva prava prilika da popričamo par minuta nakon svega što se pisalo proteklih 13 godina. Pokazao se kao veliki džentlmen što sam i znao. Iz moje generacije bio mi je jedan od najdražih igrača. Rekao sam mu da mi je žao što nije igrao finale, ali da ja nisam za to sam kriv."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati