Hrvatski treneri: Ne treba otići Dalić, nego Savez, samo to može spasiti hrvatski nogomet

Hrvatski treneri: Ne treba otići Dalić, nego Savez, samo to može spasiti hrvatski nogomet
Foto: Guliver Image/Getty Images, Pixell

DOK cijelu Hrvatsku i dalje trese postmundijalska groznica, čovjek koji je najzaslužniji za svjetsko srebro, Zlatko Dalić, neuvijeno je rekao da ozbiljno razmišlja o odlasku.

"Sada je idealan trenutak da odem. Odluku sam donio još poslije Amerike, sa svojom obitelji, i ta odluka je u meni. Ali dolaskom u Zagreb, kada sam vidio onaj doček, tu svoju odluku moram preispitati. Zbog tih običnih ljudi, koji su mi najvažniji, zbog tih emocija... Pitam se: imam li ja sada pravo te ljude iznevjeriti?" rekao je danas izbornik Hrvatske i natjerao cijelu nogometnu javnost da se odmah otrijezni te da se zapita što i kako nakon Dalića.

Dalić je uspio u nemogućem - jedini je uspio ujediniti razjedinjenu Hrvatsku

Dalić je preko noći od relativnog anonimca postao prorok koji je uspio u nemogućem - ujedinio je razjedinjenu Hrvatsku i nametnuo se kao trener kojem se dive strani novinari i najveći svjetski igrači poput Paula Pogbe. Logika nalaže da bi Dalić trebao ostati, no kad je HNS u pitanju logika nikad nije bila odlučujući faktor. Daliću su ljudi iz HNS-a od prvog dana podmetali klipove, tjerali ga, njemu pred očima pregovarali s nekim drugim trenerima. Dalić je preko svega prešao, nije se inatio niti je javno rigao ljutnju i bijes. Hrvatska reprezentacija bila je prioritet i u ime višeg cilja zatomio je sve ono što mu je smetalo i što ga je ljutilo. A toga je bilo puno. Dalić je sve ovo vrijeme šutio, nije želio opterećivati igrače, nije mu namjera bila ni kvariti atmosferu u državi koja je nakon puno godina zajedno disala sa svojom reprezentacijom. Međutim, sad kad je sve završilo, nakon što je iz Rusije u domovinu donio srebro, Dalić je kazao ono što mu je nekoliko mjeseci ležalo na duši. Istina, svoj odlazak najavio je diskretno, bez nekih velikih riječi, ali teatralnost i nije njegova osobina. Mirnim glasom, bez povišenih tonova i pazeći da se nitko ne nađe uvrijeđen, Zlatko Dalić je najavio da će napustiti hrvatsku reprezentaciju.

Hoće li se to doista dogoditi, nitko ne zna. Osim Zlatka Dalića. Odluka će biti isključivo na njemu jer je čak i poslovično apsurdni HNS svjestan da najjače karte drži upravo Dalić pa se na miljenika nacije neće usuditi đonom.

O slučaju Dalić razgovarali smo sa Zoranom Zekićem, Ottom Barićem, Ćirom Blaževićem i Robertom Jarnijem.

"Smatram da je bilo kakva rasprava oko toga treba li Dalić ostati ili otići, nakon svega što je napravio, ne samo glupa, već i pogubna za hrvatski nogomet. Slučaj Dalić najočitije pokazuje kakvo smo mi društvo i koliko držimo do sporta. Ljudi iz Saveza trebaju sjesti s Dalićem i napraviti sve što se može da on ostane. Imali smo mi fantastičnih generacija, pa na koncu, ova generacija je već dugo na okupu, ali pravih rezultata nije bilo. Uvijek je nedostajalo nešto malo, uvijek je falio jedan koračić. Dalić je napravio nešto nezamislivo. Finale SP-a nije uspjeh, to je nešto nestvarno. Vjerojatno svi skupa nismo svjesni što se u Rusiji dogodilo. Što je to značilo za hrvatski nogomet, hrvatski sport, pa i za Hrvatsku kao državu. I mi bi sad nešto mijenjali? U Hrvatskoj je uvijek nedostajalo prave podrške, uvijek se nešto sumnja, gleda na stvari sa skepsom i omalovažavanjem. Sad je trenutak da napokon prestanemo s tim i ovom čovjeku damo punu podršku jer je on katalizator euforije u kojoj smo uživali u posljednjih mjesec dana. Vjerujte mi na riječ, nije jednostavno od igrača koji igraju u top klubovima stvoriti jednu jedinstvenu cjelinu. Užasno je teško obuzdati ega vrhunskih igrača, njihove taštine. Nije lako suprotstavljati se jakim karakterima. Dalić je to uspio jedini. Od reprezentacije je stvorio obitelj i svaka mu čast. Presing, posjed, reposjed. Nikad Hrvatska nije ovako igrala i, ponavljam, Dalić mora ostati i mora dobiti deklarativnu podršku čitave Hrvatske. Glupo je da mi sad uopće o tome pričamo, kao što je i glupa ova histerija oko nacionalnog stadiona'', kazao nam je trener Osijeka Zoran Zekić, pa je nastavio:

''Nije problem samo u nacionalnom stadionu. Problem je što mi nemamo nikakvu sportsku strategiju. Ne treba nama samo nacionalni stadion, nama trebaju normalni uvjeti za rad u klubovima. Kampovi, igrališta, mali stadioni u svim gradovima. U Osijeku radimo u nenormalnim uvjetima. 70 posto vremena treniramo i igramo u uvjetima iz 19. stoljeća. Blato, kaljuža, infrastruktura - katastrofa. To nisu uvjeti dostojni vrhunskog sporta. Sramota me da u 2018. godini nas dvojica uopće pričamo o tome. Problem je što politiku u Hrvatskoj za sport nije briga. Niti jedna vlada nije složila strategiju za spas hrvatskog sporta jer ih za sport nije briga. To je sramotno. Sport je za svaku državu jednako važan kao kultura, turizam, poljoprivreda. Samo što to naši političari ne shvaćaju. Njima nije jasno ako grad ima kazalište, bolnicu, kino, knjižnice, da jednako tako mora imati i sportske objekte. Kad je Hrvatska dobila SP u rukometu 2009., sagradile su se arene u nekoliko gradova. Samo jedna od njih ima smisla i ne ostvaruje gubitke. Ova u Osijeku. Znate li zašto? Zato što su nju sagradili ljudi koji su imali plan i program. Danas u Osijek dolaze najbolji svjetski gimnastičari i oduševljeni su uvjetima, dok Tin Srbić i Mario Možnik u Zagrebu treniraju u za život opasnim uvjetima. Je li to normalno? Primjer osječke dvorane pokazao je da se može ako ima volje i ako projekt preuzmu pametni ljudi s vizijom. Da se može i bez nekih velikih para. Politika je ta koja je problem, koja sve koči. Jako mi svidjela izjava premijera Mađarske Viktora Orbana kad su ga novinari pitali zašto gradi toliko stadiona, dvorana i bazena umjesto da novac ulaže u bolnice. Rekao je: 'Gradim dvorane i bazene da bi se ljudi bavili sportom pa da što manje dolaze u bolnice.' Upravo je to sport. Ali ljudima koji vode ovu državu to očito nije jasno.''

Svoje mišljenje o Daliću dao je i Otto Barić, čovjek koji je Hrvatsku vodio na Euru u Portugalu 2004.

''Toplo se nadam da će Dalić ipak ostati. Vjerujem u to, iako mu nije bilo lako. Čim je postao izbornik, susreo se s okolnostima koje su mu jako otežavale posao. Tjerali su ga kad je reprezentacija bila u Americi, mnogi su mu radili o glavi, nisu mu dozvoljavali da Dražena Ladića dovede u svoj stožer. Ne znam otkud pravo nekim ljudima iz Saveza, a pri tome ne mislim isključivo na Šukera, već na ljude iz IO-a, da u prvi plan guraju neke svoje ljude. Nažalost, takva je praksa u hrvatskom nogometu godinama. Raznorazni klanovi koji su u stanju zbog svojih sitnih interesa uništiti sve što je dobro i pozitivno. Takvi smo mi Hrvati. Ipak, nadam se da će Dalić ostati. Zapravo, siguran sam u to'', kazao nam je Herr Otto, pa je priznao da je i na svojoj koži iskusio kako to izgleda kad ti politikom instalirani birokrati iz HNS-a rade iza leđa:

''Mene su pokušali maknuti istog dana kad smo izborili plasman na Euro u Portugal 2004. Iste večeri kad smo u uzvratu dodatnih kvalifikacija u Ljubljani pobijedili Sloveniju, za neke ljude iz Saveza ja više nisam bio poželjan i na moje su mjesto gurali neke svoje kandidate. Kad smo ispali, jedva su dočekali da me se riješe. Moram reći da je Dalić u Rusiji imao i jako puno sreće. Od srca mu čestitam, ali imao je reprezentaciju puno jaču od moje, imao je prolaznu grupu za razliku od moje tada (Francuska, Engleska i Švicarska, op.a.) i imao je jako puno sreće protiv Danske i Rusije. Moja generacija tada stvarno nije imala sreće.''

Barića smo pitali kako je Dalić uspio. Kako se uspio othrvati svim tim pritiscima iz Saveza, kako je uspio napraviti rezultat kakav nije nitko prije njega, a uvijek smo imali sjajne generacije, i kako je uspio ujediniti vječno razjedinjenu Hrvatsku?

''Svaka mu čast na tome. Kad je preuzeo reprezentaciju, do početka SP-a ostalo je jako malo vremena i nije ga se moglo tjerati, posebice ne nakon što je na onakav način izborio SP. Na taj je način u dobroj mjeri vezao ruke svim tim mutikašama iz Saveza. Zatim, uspio je stvoriti kemiju u reprezentaciji. Tu su mu ruku dali i igrači koji su imponirali zrelošću. Zatim su krenuli rezultati i onda smo na valu euforije, ali i znanja, stigli do finala.''

Ćiro Blažević misli sasvim drugačije od Barića. Vjeruje da će Dalić otići i podržava ga u tome.

''Savez mora otići. Svi, do jednoga. Jedino to može spasiti hrvatski nogomet. To je Dalić shvatio i ne zamjeram mu što želi otići. Tko normalan može s takvim ljudima raditi? I prije su se čudne stvari dešavale u Savezu, i nekad su poteze povlačili neki mutni ljudi, ali to nekad je bila dječja igra s ovim što se danas događa. Mamić 15 godina vlada hrvatskim nogometom i zato sve do sada nismo mogli do rezultata. Nemojte se zavaravati i biti naivni, vlada on i sad iz Bosne'', kazao nam je Ćiro, kojeg smo upitali kako je Dalić onda unatoč svemu uspio napraviti ovo što je napravio:

''Zato što je čestit. Zato što je principijelan. Zato što je hrabar. I zato ga potpuno podržavam u odluci da ode. S takvim ljudima se ne može raditi i, na koncu, što njemu to treba? On je svoje napravio i želim mu svu sreću svijeta i u daljnjoj karijeri.''

Za kraj smo nazvali i brončanog Vatrenog, Roberta Jarnija.

''Prema onome što sam čuo i što sam pročitao, odluka je isključivo na izborniku Daliću. Kako god odluči, to treba poštovati. Nema se nitko miješati u njegovu odluku. Ne znam točno što se događalo, nemam sve informacije da bih mogao dati neki konkretniji komentar, ali mogu povući paralelu s odlaskom Zidanea iz Reala. Jedan mudar trener davno je rekao: U jednom klubu možeš ostati samo tri godine. Tada moraš mijenjati osam igrača ili otići. Real je vrhunski klub s fantastičnim kadrom i jasno je bilo da takva rekonstrukcija nije moguća. Stoga je Zidane otišao i svaka mu čast na toj odluci. Jasno, priča s Dalićem nešto je sasvim drugo. Zaista ne znam je li mu netko radio iza leđa, jesu li mu se pokušavali petljati u posao, ali mogu reći da vjerujem da kakvu god odluku Dalić donese da će ista biti ispravna. Jer jedino on zna što se točno događalo.''

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara