HRVATSKI veznjak i nekadašnji mladi reprezentativac Karlo Lulić (26) došao je do prvog trofeja u karijeri. Njegov Frosinone potvrdio je naslov prvaka Serie B dva kola prije kraja. Gialloazzurri ili Žuto-plavi ove sezone imaju najbolji napad i obranu lige i uskoro će igrati u elitnom rangu talijanskog nogometa. Lulićev put do prvog trofeja i najviše razine bio je prilično zaobilazan.

Iz omladinskog pogona Osijeka prešao je u Sampdoriju, za čiju prvu ekipu nije nastupao, ali je seniorsko iskustvo skupljao na posudbama u češkom Bohemiansu, Osijeku i Rudešu. Iz Rudeša je otišao u belgijski Beveren, odakle je otišao u Slaven Belupo te je naposljetku iz Koprivnice otišao u Frosinone, klub iz istoimenog gradića u okolici Rima.

Sredinom sezone bio jedan od najbitnijih igrača kluba koji se nakon sedam godina vraća u Serie A, ali u veljači ga je s terena izbacila povreda ligamenata od koje se još oporavlja. Prije ozljede je u pet kola namjestio tri gola i zadobio povjerenje trenera Fabia Grossa, legendarnog beka i osvajača Svjetskog prvenstva 2006. 

Lulića sada čeka kraj oporavka u Osijeku, a ako sve prođe po planu, iduće sezone trebao bi prvi put u karijeri iskusiti terene lige Petice. U razgovoru za Index osvrnuo se na aktualnu sezonu. 

Kako napreduje Vaš oporavak? 

Trebao bih biti spreman za pripreme početkom sedmog mjeseca. Do sada oporavak ide kao po špagi. Ozljeda prednjih križnih ligamenata je ozbiljna, ali nije nikakva znanstvena fantastika, zna se što se treba raditi u procesu rehabilitacije i nije rijetkost da se igrači nakon toga vrate još bolji. Malo je dosadno biti izvan terena, ali treba strpljenja.

Prije ozljede ste igrali sve bolje i bolje?

Da, taman sam se ustalio. Prošle godine sam također bio standardan, ali sam krajem sezone imao problem s pubičnom kosti, pa sam početkom ove sezone izgubio mjesto u prvih 11. Bio sam strpljiv i čekao sam priliku. Kada sam se ustalio, odigrao sam sjajnih 7-8 utakmica i tada se dogodila ozljeda.

To je nogomet, ne možemo utjecati na takve stvari. Nisam očajavao, trener mi je odmah dao podršku i čekaju me da se vratim. Na meni je sada da se oporavim što učinkovitije i vratim još bolji nego prije.

U čemu je tajna dominacije Frosinonea kakva se rijetko viđa u nižim rangovima? 

Liga je stvarno teška i vrlo izjednačena, ali Grosso je ove godine napravio sjajan posao. Ako gledamo na papiru, prošle sezone, kada smo završili deveti, imali smo jača imena u ekipi, ali sada je stvorio jaku kemiju.

Svi ga slijedimo. Imamo 25 igrača od kojih se svi osjećaju bitno. Mislim da je tajna u dugoj klupi. Tijekom sezone ima puno ozljeda i suspenzija, ali igrači koji su ulazili u prvih 11 bi odradili top posao. Grosso je sigurno najbolji trener kojeg sam imao. 

Kako je raditi s igračkom legendom poput Fabija Grossa, čovjekom koji je zabijao odlučujuće golove u polufinalu i finalu Svjetskog prvenstva?

Kada sam dolazio, očekivao sam da će biti egoist zbog takvog igračkog renomea koji ima, ali bio sam u krivu. Postali smo prijatelji, a takav je sa svim igračima.

Nevjerojatno je koliko nam je blizak, veliki je psiholog i stalno nam daje smjernice kako biti bolji. Vrlo je analitičan i ako ikada postanem trener, radit ću po uzoru na njega, jako mi se sviđa njegov način rada i pristup igračima.

Kada ste potvrdili naslov na domaćem terenu protiv Reggine, navijači su uletjeli u teren. Kakav je Frosinone kao grad za život i u pogledu navijačke kulture?

Nije to baš potpuno jug, "dolje" je temperament još malo vreliji, ali naravno, bio sam na utakmici, atmosfera je bila fantastična. Grad ima oko 35 tisuća ljudi, a na svakoj utakmici ih bude 11-12 tisuća. Svi žive za nogomet.

Kad to usporediš s Hrvatskom i mjestima sa sličnim brojem stanovnika, kao što je Koprivnica, zvuči ti nevjerojatno. Ljudi su jako ljubazni, nisam imao nijedan problem. Frosinone je odličan za obiteljski život, a na slobodni dan je lako otići do Napulja ili Rima. 

Postoji li neki stadion u Serie A na kojem biste posebno voljeli zaigrati iduće sezone?

Odmalena sam volio Milan i velika mi je želja zaigrati protiv njih na San Siru. To bi mi bilo ispunjenje sna, ali nikad se ne zna što budućnost nosi, treba biti strpljiv u nogometu.