CROPACABANA, HRT-ova emisija posvećena Olimpijskim igrama u Riju, uspjela je u nemogućem, nadmašila je sve bizarnosti i gluposti s Prisavlja koje nas već godinama (ne)oduševljavaju i puna tri tjedna, koliko traju Igre u Riju, predmet je sprdnje svih ljubitelja sporta u Hrvatskoj.

 

 

Nevjerojatno je koliko ljudi zaposleni u sportskoj redakciji HRT-a nemaju sluha, talenta, znanja, kako god, za prepoznati trenutak i njemu posvetiti svu moguću pozornost.

 

Zadnji, ali naravno, ne i jedini lapsus koji su u ova tri tjedna napravili dogodio se u četvrtak navečer. Naime, Šime Fantela i Igor Marenić, inače dvostruki svjetski prvaci u jedrenju odrađivali su zadnji plov prema povijesnom zlatu za hrvatsko jedrenje u elitnoj klasi 470, no HRT je odlučio prekinuti prijenos jedrenja, kako bi se uključio u prvu utakmicu četvrtog pretkola Europa lige između izraelskog Maccabija i splitskog Hajduka!
 

 

 

Dakle, HRT je, unatoč tome što je unaprijed najavio da će prijenos Hajduka biti na HRT4, ničim izazvan odlučio prekinuti trenutak povijesti i gledatelje, koji tom istom HRT-u MORAJU plaćati pretplatu, uskratio za uživanje u trenutku ponosa dok dvojac istinskih sportaša, koji su 17 godina o svom trošku, bez ičije potpore, krvavo radili da bi se popeli na olimpijski tron. Da bi ta sramota dobila i dodatak, HRT je i u ono malo vremena što je prenosio plov za zlato, prekidao ga je s promidžbenim porukama.

 

 

No, to nije sve. Pobjeda Hrvatske nad Španjolskom u košarci u prvom kolu olimpijskog turnira odjeknula je svijetom. Nakon silnih godina marginalizacije hrvatske košarke, napokon smo se ponadali da će pobjeda nad aktualnim prvakom Europe košarku vratiti u hrvatske domove, tamo gdje je ona i živjela u nekim prošlim vremenima, kad smo u tom sportu bili iza Amera najbolji na svijetu.

 

Tako bi u normalnoj i sređenoj državi, koja pod kontrolom drži i nacionalnu televiziju, valjda trebalo biti. Ali ne i u Hrvatskoj. Utakmicu drugog kola ''hrvatske skupine'' igrali su Španjolska i Brazil, dakle, momčad koju smo uspješno apsolvirali te jaki domaćin, koji nas tek čeka. Prvo poluvrijeme smo pogledali u miru, utakmica odlična, gusta, napeta, baš onakva kakva bi trebala biti na turniru kakav je olimpijski, no kad je završilo poluvrijeme, majstori s HRT prekinu prijenos i prebace se u norveški Trondheim, gdje su utakmicu europskog Superkupa, bez dvojbe, najbesmislenijeg nogometnog natjecanja ikada, igrali Real i Sevilla.

 

 

Nevjerojatna odluka, glupa da gluplja ne može biti, a ne bi se čudili da su igrači obiju španjolskih momčadi na poluvremenu u svlačionici hvatali stream kako bi vidjeli da im jedan od najvećih sportaša ikada promašajima slobodnih bacanja u zadnjim sekundama poklanja pobjedu domaćinu.

 

 

Košarka je najviše patila i bila je najveća žrtva zatucanih činovnika s Prisavlja, a najplastičniji primjer njihove izgubljenosti u vremenu i prostoru dogodio se na dan kad su utakmicu posljednjeg kola grupne faze igrali Brazil i Nigerija. Naime, pobjeda Brazila Hrvatsku je gurala u četvrtfinale Olimpijskog turnira bez obzira na rezultat Hrvatske i Litve, koji su igrali kasno navečer. Brazil je pobijedio, Hrvatska se plasirala u četvrtfinale, a gledatelji HRT-a su u tom trenutku gledali nekakav random prijenos nekog gimnastičkog natjecanja, a onda, što je vrh tragikomedije, SNIMKU rukometne utakmice između Slovenije i Poljske. 

 

U srijedu navečer, na olimpijskom rasporedu bile su atraktivne utakmice četvrtfinala u rukometu i košarci, dakle međusobno su igrali potencijalni protivnici Hrvatske u oba sporta, no mudraci s Prisavlja iz samo njima znanih razloga odlučili su u izravnom prijenosu prikazati prijenos prve utakmice četvrtog pretkola Lige prvaka između Porta i Rome. Blago rečeno, nevjerojatno.

 

 

A što je najbizarnije, jedine košarkaške utakmice s ovog turnira, naravno osim onih hrvatskih, koje smo mogli gledati na HRT-u bile su one koje je igrala Američka selekcija, dakle jedine utakmice koja nisu imale nikakvog ni rezultatskog ni natjecateljskog naboja. Valjda su odgovorni smatrali da će košarkaški fanatici više uživati u zajebanciji Duranta i Thompsona protiv Kine ili Srbije, nego u dva produžetka nevjerojatne utakmice odigranoj u nogometnoj atmosferi između Brazila i Argentine.

 

 

Možemo gafove HRT-a vezano za olimpijski program nabrajati do sutra, nije problem staviti im pod nos i prijenos Alke drugog dana Igara (svaka čast Sinjanima i njihovoj tradiciji, ali za kojeg vraga postoje HRT1, HRT3 i HRT4?), kao što je i sramotno da na kraju svakog dana pretplatnici u Hrvatskoj gledaju slovenske i srpske programe kako bi vidjeli kvalitetan pregled dana, ali i izravne prijenose koje HRT naravno ne prenosi. Ima li veće sramote za državotvornu katedralu duha da joj njeni pretplatnici okreću srpske ili slovenske programe koji za razliku od nas, Olimpijske igre tretiraju na način kako bi se one i trebale tretirati? 

 

 

Međutim, postavljaju se sasvim dva legitimna pitanja, zašto mi plaćamo pretplatu HRT-u za ovo što nam (ne)pružaju te tko je i zašto u sportsku redakciju HRT-a zaposlio ljude koji o sportu blage veze nemaju niti imaju sluha i osjećaja za isti.

 

Otkako je prije par mjeseci Domoljubna koalicija došla na vlast, jedino čega su se svojski primili, unatoč svim gospodarskim i inim problemima koji uništavaju Hrvatsku i na koncu, sramote je po svijetu, bile su kadrovske promjene na HRT-u.

 

 

U nešto manje od dva mjeseca svi na ovaj ili onaj način nepodobni novinari ili urednici smijenjeni su, a na njihova mjesta došli su partijski vojnici vjerni sad već bivšem Voždu Karamarku.

Takva vlast, mediokritetska, šovinistička, pa čak i nadrealna, nije mogla dugo opstati, čak ni u čudnovatom okruženju kao što je hrvatsko. 

 

Međutim, šteta je počinjena, a njene razmjere možemo vidjeti i na primjeru HRT-ovom odnosu prema Olimpijskim igrama u Riju, najvećem svjetskom sportskom događaju i univerzalnom globalnom spektaklu.

 

 

Ne tvrdimo da je bivša vlast prema sportu imala drugačiji tretman, štoviše. U anale neprofesionalizma i laganja vlastitih pretplatnika ulazi slučaja koji datira iz 8. kolovoza 2012., dakle za vrijeme Olimpijskih igara u Londonu prije četiri godine.

 

Naime, te su večeri nogometaši Dinama u Zagrebu igrali uzvratnu utakmicu pretkola Lige prvaka protiv moldavskog Sheriffa. Kako su Modri u prvoj utakmici slavili s 1:0, uzvrat u Zagrebu trebao je biti puka formalnost i upravo se to dogodilo. Dinamo je slavio 4:0, a nakon utakmice HRT je pustio trenera Dinama Antu Čačića, da objasni razloge tako velikog uspjeha hrvatskog prvaka i da gledateljima rastumači finese nogometne igre zbog kojih je zagrebačka momčad tako uvjerljivo porazila uvijek neugodne Moldavce.

 

Na prvi pogled, nema tu ništa sporno. Dinamo je slavio, a Modri uz Hajduk imaju najviše navijača u Hrvatskoj i trebalo bi biti normalno da svi oni kojima kroz vene kola plava boja uživaju u pobjedi svojih miljenika i s užitkom čuju poruku svog omiljenog trenera.

 

Međutim, sporno je da je u trenutku kad je Dinamo u Zagrebu igrao utakmicu, koja se realno nije ni trebala odigrati s obzirom na razliku u kvaliteti dvaju suparnika i rezultat iz prve utakmice, Lucija Zaninović se u Londonu spremala osvojiti olimpijsku broncu u taekwondou u kategoriji do 49 kilograma.

 

 

E sad, tu cirkusu u režiji HRT-a nije bio kraj. Tadašnja komentatorica, a današnja glavna urednica sporta na HRT-u (koja je u nedavnoj čistki na HRT-u došla na mjesto Mirne Zidarić), pustila je snimku borbe za broncu - Lucija je u tom trenutku već slavila s medaljom oko vrata – koju nismo vidjeli, jer je za pametnjakoviće s HRT-a bilo važnije čuti kako Ante Čačić narodu objašnjava da je Dinamo slavio zbog toga što je protivnika nadigrao u svim elementima nogometne igre, a zna se kako je to danas teško, jer je lopta okrugla, a svi igraju nogomet.

 

Blamaža, skandal, sramota. No, koliko god bilo teško za povjerovati, umjesto da izvuku neke pouke, HRT je u mediokritetstvu do nogu potukao i taj primjer od četiri godine.