KAO DA SE radi o koordiniranoj akciji, jedan po jedan hrvatski reprezentativac objavljuje kako je moskovsko finale Svjetskog prvenstva 2018. protiv Francuske bilo njegova posljednja utakmica u nacionalnom dresu. Ostavku Vedrana Ćorluke smo očekivali, Mario Mandžukić svojom objavom nije iznenadio, no Danijel Subašić se na oproštaj odlučio barem dvije godine ranije nego što se navijački puk nadao.

Oproštaj na vrhuncu

Međutim, ne treba se čuditi što su nogometni reprezentativci odabrali upravo takav put. Nismo li uvijek sportašima ukazivali kako se treba oprostiti na vrhuncu karijere? Činjenica je da i Ćorluka, i Mandžukić, i Subašić pred sobom imaju još nekoliko godina vrhunskog nogometa, no isto su tako i oni svjesni da bi se trebalo dogoditi još jednu čudo pa da ova generacija ponovi ili nadmaši uspjeh sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Treba li im zamjeriti što ne žele otići sa zvižducima i kritikama da su prestari i prespori ili čekati da ih iz momčadi potjeraju ozljede?

Pravo vrijeme za rastanak

Zato mi je posve razumljivo da svoje posljednje sezone na nogometnim travnjacima žele provesti usredotočeni na svoje obitelji, na sebe i svoje unosne klupske ugovore. Iako mi nije drago gledati kako se osipa reprezentacija koja nam je dala razloga da se osjećamo ponosni kao rijetko kad u životu, mislim da nemamo pravo preispitivati njihove odluke. I navijači, i novinari, i izbornici, i putovanja, i kampanje zapravo su velik stres, pogotovo kad rezultat bude ispod očekivanja javnosti. Rusija 2018. bila je iznimka i zato je ovo ljeto pravo vrijeme za rastanak od reprezentacije.

Novi odlasci?

Serija oproštaja reprezentativaca iz srebrne generacije gotovo sigurno nije završena. Sljedećih dana i tjedana mogu se očekivati novi odlasci. S obzirom na dob i dosadašnje javne istupe vjerojatno će sljedeća pisma koja započinju uvodom ''Dragi navijači...'' stići od Luke Modrića i Ivana Rakitića. Obojica za reprezentaciju igraju dulje od desetljeća, bilo je kroz godine i suza i osmijeha, dosta su i profitirali igrajući za nacionalnu momčad, ali su u lipnju i srpnju 2018. višestruko vratili sve kredite.

Njihovo razduživanje opreme definitivno bi značilo da Hrvatska ostaje bez kostura reprezentacije. Nije jednostavno pronaći prave zamjene i nasljednike za bilo kojeg od 11 prvotimaca, a kamoli za virtuoza poput Luke Modrića kojem će 9. rujna biti 33 godine. Pet mjeseci mlađi Ćorluka požrtvovno je prihvatio sporednu ulogu i prije posljednje svjetske smotre, Lovre Kalinić vjerojatno neće biti ništa lošiji vratar reprezentacije nego Subašić, dok iza Mandžukića ipak ostaje veća praznina.

Potraga za nasljednicima

Ovo je izvanredna prilika za Nikolu Kalinića (iako je i on već napunio 30), koji zbog dezerterstva na SP-u u Rusiji teško može očekivati poziv u reprezentaciju dok je Zlatko Dalić izbornik, no ni tu opciju ne treba isključiti. Jasno je da Mandžukićevim odlaskom Andreja Kramarića čeka bitno veća minutaža u nacionalnom dresu, međutim radi se o golgeteru sasvim drukčijeg profila. Njegov bi povratak u prvu momčad značio i bitnu taktičku prilagodbu u igri reprezentacije.

Dakle, sve ukazuje da će u Ligu nacija u rujnu zakoračiti neka sasvim druga momčad. I ne treba zbog toga očajavati. Sjećam se kako smo prije 12 godina zdvojno iščekivali ishod pregovora bivšeg izbornika Slavena Bilića i tada ponajboljeg hrvatskog nogometaša Dade Prše. Činilo se da reprezentaciji predstoje olovne godine nakon što je iz Glasgowa stigla Pršina odbijenica, no manje od dvije godine kasnije Hrvatska je u Beču igrala četvrtfinale Eura. Zato je i danas, baš kao što je bilo tada, besmisleno ikoga nagovarati da se predomisli.

Nema sumnje da će Hrvatska od jeseni igračkim imenima biti manje atraktivna, no zašto bi pred nacionalnom selekcijom nužno morao biti rezultatski ponor? Vedranu, Mariju i Danijelu i svima ostalima koji će uskoro krenuti njihovim putem zahvaljujemo na svim obranama, golovima i razbijenim glavama za Hrvatsku, a ponajprije emocijama. Donijeli su nam nešto što donedavno nismo mogli ni sanjati - svjetsko nogometno srebro. Smijemo li od njih tražiti još više?

A Dalić, pod budnom paskom i uz savjete nas nekoliko stotina tisuća znalaca i pomoćnih izbornika, vjerujem, već traži postavu koja će 6. i 11. rujna u gostima pobijediti Portugal i Španjolsku. Idemo dalje...