LIVERPOOL je osvojio trofej Lige prvaka pobjedom nad Tottenhamom 2:0 u finalu igranom u Madridu prije nekoliko dana. Sada se čak pedeset nacija može pohvaliti da su imale svoje predstavnike u finalnim borbama za prestižni trofej.

Nakon što je Slovenac Damir Skomina označio kraj finala u Madridu, službeno su se na tu listu dodale još dvije države. Strijelac prvog gola u finalu Mohamed Salah dodao je Egipat, a Sadio Mane svoj Senegal. Također, Egipćanin je postao tek peti afrički nogometaš koji je zabijao u finalima eurokupova, dok je Mane kao strijelac u lanjskom finalu protiv Reala bio četvrti.

Ono što su Salah i Mane uspjeli, Naby Keita i Victor Wanyama nisu. Veznjak Redsa propustio je finale zbog ozljede pa tako i šansu postati prvi Gvinejac koji je nastupio u finalu Lige prvaka. S druge strane, ni veznjak Tottenhama nije uspio isto za svoju Keniju.

Srbija najjača u regiji, Hrvatska osmo finale zaredom ima finalista

Od prvog finala, igranog 1956. godine, čak 1066 nogometaša predstavilo je 63 nacije u finalnoj utakmici. Talijani broje najviše različitih finalista (147), jednog više od Španjolske koja se propustila izjednačiti po tom pitanju jer je Liverpoolov Alberto Moreno ostao na klupi u madridskom finalu. Fernando Llorente je zaigrao za Tottenham, ali se nije računao kao novi finalist jer je to već bio 2015. godine u dresu Juventusa, koji je porazio Real Madrid.

Hrvatska se po tom pitanju nalazi negdje u sredini; 13 različitih hrvatskih nogometaša dosad je nastupalo u finalima Lige prvaka, a ovo je bila osma godina zaredom u kojoj je Hrvatska imala finalista prestižnog natjecanja. Od država u regiji bolja je samo Srbija sa čak 26 različitih nogometaša finalista LP-a. Bosna i Hercegovina ima dva finalista i osvajača (Hasan Salihamidžić s Bayernom 2000./01. i Refik Šabanadžović s Crvenom zvezdom Kup prvaka 1990./91.), a Slovenija tri, ali nijedan od njih nije osvojio Ligu prvaka.

Grci su najveći luzeri u finalima Lige prvaka

Zanimljivo, Grci su nacija s najviše finalista koji nisu uspjeli postati i pobjednici - 12. Čak 11 imena je iz momčadi Panathinaikosa koji je od Ajaxa poražen 2:0 u finalu 1971. godine. Dvanaesti član je Akis Zikos koji je igrao za Monaco i izgubio finale od Porta 2004. godine.

Turska koja je trenutno 10. nogometna država svijeta po UEFA-inom renkingu je najbolje plasirana nacija koja nikada nije imala prvaka Europe u klupskom natjecanju. Trojica su upisivali poraze u finalima - Yildiray Bastürk (Leverkusen, 2002.), Hamit Altintop (Bayern, 2010.) i Nuri Sahin (Dortmund, 2013.), piše UEFA na svojim službenim stranicama.

Finalista i osvajača Lige prvaka, vjerovali ili ne, ima i San Marino

Na drugom kraju spektra, najlošije rangirana europska nacija koja je imala finalista i osvajača Lige prvaka je San Marino. Massimo Bonini je 1985. godine osvojio naslov s Juventusom, a njegova država tada je zauzimala 55. mjesto po UEFA-inom renkingu, ujedno i posljednje.

Broj igrača iz država koje su imale predstavnika u finalima Kupa/Lige prvaka:

147: Italija
146: Španjolska
130: Njemačka
82: Engleska
80: Francuska
63: Nizozemska
62: Portugal
54: Brazil
38: Škotska
30: Argentina
26: Srbija
24: Švedska
22: Rumunjska
16: Belgija
14: Danska
13: Hrvatska
12: Grčka*
11: Republika Irska
6: Poljska
5: Gana
5: Obala Bjelokosti
5: Urugvaj
5: Wales
4: Češka Republika
4: Mađarska
4: Norveška
3: Austrija
3: Nigerija
3: Sjeverna Makedonija
3: Slovenija *
3: Turska *
2: Bosna i Hercegovina
2: Bugarska
2: Finska
2: Mali
2: Meksiko
2: Sjeverna Irska
2: Južna Afrika
2: Švicarska
2: Ukrajina
2: Kamerun
2: Republika Koreja

1: Alžir (Rabah Madjer, osvajač s Portom 1987.)
1: Angola * (Vata, drugi s Benficom 1990.)
1: Australija (Harry Kewell, osvajač s Liverpoolom 2005.)
1: Bjelorusija * (Aleksandr Hleb, drugi s Arsenalom 2006.)
1: Čile * (Arturo Vidal, drugi s Juventusom 2015.)
1: Kolumbija * (Juan Cuadrado, drugi s Juventusom 2017.)
1: Kostarika (Keylor Navas, osvajač s Realom iz Madrida 2016., 2017. i 2018.)
1: DR Kongo * (Shabani Nonda, drugi s Monacom 2004.)
1: Ekvador * (Antonio Valencia, drugi s Manchester Unitedom 2011.)
1: Egipat (Mohamed Salah, osvajač s Liverpoolom 2019.)
1: Gabon * (Mario Lemina, drugo mjesto s Juventusom 2017.)
1: Gruzija (Kakha Kaladze, pobjednik s Milanom 2003. i 2007.)
1: Crna Gora * (Stefan Savić, drugi s Atleticom 2016.)
1: Maroko * (Hajry Redouane, drugi s Benficom 1988.)
1: Paragvaj * (Domingo Benegas, drugi s Atleticom 1974.)
1: Peru (Víctor Benítez, osvajač s Milanom 1963.)
1: Rusija (Dmitri Aleničev, osvajač s Portom 2004.)
1: San Marino (Massimo Bonini, osvajač s Juventusom 1985.)
1: Senegal (Sadio Mané, osvajač s Liverpoolom 2019.)
1: Trinidad i Tobago (Dwight Yorke, osvajač s Manchester Unitedom 1999.)
1: Zimbabve (Bruce Grobbelaar, osvajač s Liverpoolom 1984.)

*nacije koje su imale igrača u finalu, ali on nije osvojio trofej