NIZOZEMSKA je prije početka Svjetskog prvenstva u Kataru bila označena kao reprezentacija koja bi mogla otići dalje nego što se misli. U skupini Lige nacija, u kojoj je bila s Belgijom, Poljskom i Walesom, bila je uvjerljivo prva sa 16 bodova, dok je u kvalifikacijama za prvenstvo imala gol-razliku 33:8 te ukupno 23 boda, čime je završila ispred Turske i Norveške.

Nakon pobjede nad Senegalom 2:0 u prvom kolu te remija s Ekvadorom 1:1, Nizozemska je došla do 17. uzastopne utakmice bez poraza. Pred njom je još utakmica s Katarom te bi bilo ogromno iznenađenje da se taj broj ne popne na 18. Međutim, unatoč osvojena 4 boda i vrlo vjerojatnom prvom mjestu u skupini, Nizozemska je igrala sterilno i dosadno. Podsjetnik je to da uz dobar ždrijeb i malo sreće nije potrebno igrati sjajan nogomet kako bi došao daleko na ovakvom prvenstvu.

Tri boda protiv Senegala su osvojena samo zahvaljujući greškama golmana

Louis van Gaal je u prvoj utakmici protiv Senegala izveo formaciju 3-4-1-2 s Matthijsom de Ligtom na poziciji desnog stopera umjesto Jurriena Timbera kojeg smo tamo češće viđali. Van Gaal je htio dobiti na dodatnom osiguranju u duelu, pogotovo u zraku, no izgubio je u izgradnji napada jer De Ligt kompletira progresivna dodavanja puno rjeđe nego prosječni stoper u europskim elitnim ligama.

Senegal je forsirao Nizozemce da guraju loptu desno, odnosno da De Ligta pretvore u desnog beka od kojeg kreće napad. Uz to, stajali su usko, a nitko od Nizozemaca svojim kretnjama nije radio višak na toj strani. Jedina opcija koju je De Ligt imao je dodavanje prema Denzelu Dumfriesu, a kako je on igrač koji bolje reagira kada trči iza linije nego kada dobiva loptu u noge, ne čudi što je bio potpuno bezopasan.

U nastavku utakmice je Van Gaal reagirao promjenom strukture te je povukao Frenkieja de Jonga bliže svojoj obrambenoj liniji, gurnuo je Blinda i Dumfriesa visoko i široko, a s preostala četiri igrača je napunio sredinu. De Jong bi se u igri s loptom čak i znao riješiti prvog vala protivnika, no imao je atipično puno grešaka koje su znale rezultirati i izravnim kontranapadima Senegala.

Srećom po Nizozemce, među igračima u sredini su imali jednoga koji je znao prepoznati gdje se otvara prostor, a radi se o Codyju Gakpu. Gakpo je zabio gol za 1:0 na asistenciju De Jonga, no toj akciji je kumovao izlet Edouarda Mendyja u prazno. Bio je to prvi udarac Nizozemske u okvir, i to u 84. minuti. Konačnih 2:0 je stiglo u 99. minuti nakon kontranapada i još jedne upitne reakcije Mendyja.

Rekordno loš napad

Nakon razočaravajuće igre protiv Senegala očekivala se ozbiljnija igra Nizozemske, no ono što smo dobili je bilo još i gore. Protiv Ekvadora je Nizozemska uputila ukupno 2 udarca, što je najmanji broj udaraca neke europske reprezentacije na Svjetskim prvenstvima još od 1966. godine.

Ekvador nije naplatio bolju igru

Ekvador je promijenio formaciju u 3-4-2-1, što je činilo pritisak Nizozemske s dva napadača većim dijelom utakmice bezopasnim, pa se Van Gaal još jednom našao u situaciji u kojoj taktički nema rješenje za protivnika. Rijetka pogreška Moisesa Caiceda nakon jedne obrambene reakcije je dala priliku Gakpu da zabije fantastičan gol, no tim potezom počinje i završava priča o Nizozemskoj.

Specifično je što je u ovoj utakmici Nizozemska krenula s Timberom kao stoperom, što je trebalo otvoriti širu lepezu dodavačkih opcija, no uvelo je to i svojevrsnu konfuziju u izgradnju napada. Tako smo jako često vidjeli i njega, ali i Nathana Akea kako zauzimaju poziciju De Jonga u napadu, pri čemu se De Jong vraća na stopera. 

Svojevrsni je to teret De Jongu jer je očito kako Van Gaal vjeruje u njega više nego u ostale igrače te ga koristi da popunjava više uloga na terenu, zbog čega on ne može u potpunosti zasjati u svojoj pravoj ulozi. Ostali vezni igrači, poput Klassena, Berghuijsa i Koopmeinersa, možda funkcioniraju u svojim klupskim sistemima, ali ne i u ovom reprezentativnom.

Ekvador je pak imao plan. Enner Valencia je vezao protivničke stopere na sebe, Blind i Dumfries su morali držati pod kontrolom Gonzala Platu i Michaela Estradu, zbog čega bi u izgradnji napada Ekvador često imao slobodnog Pervisa Estupinana i Angela Preicada. Svaki od njih je tako upisao 2 ključna dodavanja te su dobili prostor da upute zajedno 12 centaršuteva.

Još je u kvalifikacijama Ekvador pokazao da najbolje igra protiv ekipa koje igraju niskim intenzitetom i koje tako drže posjed. Upravo je to radila Nizozemska, zbog čega je svaka oduzeta lopta bila prilika za opasnu tranziciju. Ekvador je tako došao do 15 udaraca, pri čemu je zatresao i prečku, a vidjeli smo i intervencije vratara Nizozemske, ali i poništen pogodak, što je spasilo Nizozemce poraza.

Nizozemce prati sreća

Ako se vratimo na utakmice Nizozemske prije početka ovog prvenstva, možemo pronaći nekolicinu u kojima je slavila iako je imala slabije šanse ili pak one u kojima je postizala pogotke na samom kraju susreta.

Tako je u Ligi nacija u obje utakmice protiv Walesa pobjedničke pogotke zabijala u sudačkoj nadoknadi, u kvalifikacijama je Norvežane dobila golovima u 84. i 91. minuti, a sjećamo se i Europskog prvenstva kada je u prvom kolu Ukrajinu pobijedila golom u 85. minuti.

Ta sreća se prelila i na ovo Svjetsko prvenstvo, gdje je prvo izvučena u grupu s lošim domaćinom, a onda je određeno da se križa sa skupinom u kojoj će vjerojatno drugoplasirani biti Iran, SAD ili Wales. Da stvar bude bolja, postoji jako dobra šansa da izbjegne Argentinu ako ona ne završi na 1. mjestu grupe C, čime joj se otvara put do polufinala bez prevelikih poteškoća

S 3 pogotka iz 4 udarca u okvir, uz nevjerojatno nizak broj kreiranih šansi i izostanak ikakvog ozbiljnijeg napadačkog nogometa, Nizozemska bi uistinu mogla doći daleko, kako su joj brojni i predviđali. Samo što za taj podvig neće morati pokazati kvalitetu. Dovoljni su sreća, dobar ždrijeb i Cody Gakpo.