ATALANTIN trener Gian Piero Gasperini imao je koronavirus na dan uzvratne utakmice s Valencijom 10. ožujka u Ligi prvaka.

Podsjetimo, talijanski je klub pobijedio 4:1 protiv Španjolaca u prvoj utakmici osmini finala (19. veljače)  te u uzvratnoj pobjedom 4:3 potvrdio povijesni plasman kluba iz Bergama u četvrtfinale nakon čega je nogometna sezona otišla na pauzu.

Mnogi stručnjaci govore kako je baš ta utakmica 19. veljače ožujka na San Siru jedan od glavnih uzroka katastrofalne situacije u Italiji budući da je 40 tisuća ljudi putovalo u Milano i natrag.

Meč na Mestalli igrao se bez publike i u toj je utakmici Gasperini imao velikih tegoba.

VIDEO: Uoči utakmice Atalante i Valencije

"Osjećao sam se loše dan prije utakmice"

"Osjećao sam se loše dan prije utakmice s Valencijom, a tog popodneva sam se osjećao još gore", započeo je Gasperini za Gazzettu dello Sport.

"Ako pogledate slike, nisam izgledao dobro na klupi. To je bilo 10. ožujka. Dvije noći nakon toga nisam dobro spavao. Nisam imao groznicu, ali osjećao sam se kao da jesam. Svake dvije minute čula su se kola hitne pomoći kako prolaze pored bolnica u blizini terena za trening. Zvučalo je kao ratna zona. Noću bih pomislio - što će mi se dogoditi ako odem u tu bolnicu? Ne mogu sada otići, imam još puno toga za napraviti. Bila je to na neki način šala sa samim sobom da bih si popravio raspoloženje, no s druge strane, stvarno sam o tome razmišljao. Tada sam u subotu, 14. ožujka, imao najteži trening u životu. Sat vremena na stroju za trčanje i trčanje od 10 kilometara. Osjećao sam se snažno i sjajno."

"Krvni testovi su pokazali da imam koronu"

Gasperini je potom otišao u Torino gdje ima kuću.

"Poštovao sam socijalnu distancu sa suprugom i djecom. Nisam imao temperaturu, a nisam napravio ni test. No deset dana prije krvni testovi su potvrdili da imam koronavirus."

Francesco le Focce, talijanski imunolog, pobornik je stava da je utakmica u Milanu bila svojevrsni detonator koronavirusa.

"Nekoliko velikih događaja je uzrokovalo širenje virusa, a jedan od njih je sigurno bila utakmica Atalante i Valencije. Atalanta je slavila s 4:1, bio je to vrhunac kolektivne euforije jer su tisuće ljudi bili udaljeni tek nekoliko centimetara. Grlili su se i ljubili nakon proslave svakog gola, a mislim da je među njima bilo puno zaraženih koji nisu htjeli propustiti utakmicu."