Foto: Hina, Pixell, Guliver Image/Getty Images
TKO JE ostavio najdublji pečat, čija su vas dostignuća inspirirala u 2017.? Kraj godine, vrijeme je veliko pospremanje i subjektivne rang ljestvice. Ovo je jedna od takvih anketa, u kojoj možete glasati za svoje favorite po kojima ćete pamtiti godinu na izmaku.
Rijeka je osvojila duplu krunu i prekinula 11 godina dugu vladavinu Dinama. Luka Modrić je s Realom obranio naslov prvaka Europe i osvojio Primeru, a hrvatsku reprezentaciju odveo na SP i zasluženo je proglašen najboljim veznim igračem svijeta. Hrvatski vaterpolisti popeli su se na krov svijeta, a rukometaši skopskog Vardara nošeni Lukom Cindrićem, Ivanom Čupićem i Igorom Karačićem na krov Europe.
Zlatko Dalić je u samo dva dana svog izborničkog mandata uspio je razbuditi psihološki dotučenu, bezvoljnu i demotiviranu reprezentaciju i prezentirati više nogometa nego njegov prethodnik u godinu dana. Hrvatski nogometaši u ključnom dvoboju u Kijevu pokazali svu svoju moć, a u baražu Grčku rastavili na proste faktore i izborili Mundijal.
Odjednom svi žele uskočiti u pobjednički Dalićev vlak, ponajprije ljudi koji su reprezentaciju Hrvatske dvije godine doslovno skrivali od javnosti u strahu od sabotaže i gubitka kontrole, odnosno vlastitih funkcija. Davor Šuker, lik kojeg malo tko u Savezu podnosi, ali svi za njega glasaju, ipak će ostati na čelu tog Saveza. U taj mravinjak odlučili su ući Dario Šimić i njegova ekipa. Nisu imali šanse, ali su dokazali zašto će se postojeći sustav uskoro urušiti sam od sebe.
Nešto slično, nažalost, događa se i u mnogim drugim savezima i sportovima, no hrvatski sportaši uspijevaju unatoč ljudima koji ih vode.
Hrvatska se može pohvaliti da u gimnastici ima svjetskog prvaka. Tin Srbić šokirao je svijet osvojivši svjetsko zlato na preči, a njegov uspjeh dodatno dobiva na težini kad se zna da trenira u uvjetima prikladnijim za neku epizodu Alana Forda nego za profesionalni sport. Sandra Perković nastavila je strašnu dominaciju u disku osvojivši svjetsko zlato i Dijamantnu ligu.
U Indexovoj anketi pozivamo vas da glasate i da odaberete hrvatskog sportaša ili kolektiv koji je prema vašem mišljenju najviše obilježio godinu na izmaku.
RIJEKA
Momčad Matjaža Keka prekinula je 11-godišnju Dinamovu dominaciju osvajanjem svojeg prvog naslova prvaka Hrvatske prošle sezone. Rijeka je izgubila samo dvije utakmice u cijelom prvenstvu, od čega je jednu u Maksimiru u zadnjem kolu kad poraz 5:2 od Dinama više nije bio bitan. Samo četiri dana nakon te utakmice Riječani su u finalu kupa u Varaždinu razbili Dinamo 3:1 i tako osvojili povijesnu dvostruku krunu. Bila je to kulminacija sjajnog četverogodišnjeg rada Matjaža Keka koji je i sezonu ranije pokazao da se može hrvati s Dinamom, koji u Rijekinoj šampionskoj sezoni nije mogao pratiti njezin ritam.
Rijetko je koja hrvatska momčad igrala toliko moderan i dobar nogomet kao Kekova Rijeka. Do 32. kola nisu imali nijedan poraz, kad ih je u Kranjčevićevoj pobijedila Lokomotiva, a naslov su potvrdili razbijanjem Cibalije 4:0 u predzadnjem kolu.
LUKA MODRIĆ
Bez previše dvojbi - najbolji veznjak na svijetu. Real Madrid je godinama nezamisliv bez Cristiana Ronalda, a danas se velikom Portugalcu u kategoriji neizostavnih pridružio i Luka Modrić. Neumorni hrvatski majstor je prošle sezone s Realom osvojio Ligu prvaka i prvenstvo, a bio je ključan igrač u plasmanu Hrvatske na Svjetsko prvenstvo.
Uvršten je u najbolju momčad svijeta, a u FIFA-inom izboru igrača godine zauzeo je šesto mjesto. Ronaldo ga je nekoliko puta proglašavao najboljim suigračem kojeg je ikada imao, a teško je pobrojati sve izbore najboljih igrača i veznjaka na koje je hrvatski kapetan pretplaćen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
HRVATSKI VATERPOLISTI
Prije točno pet godina hrvatska vaterpolska reprezentacija promarširala je Londonom i osvojila olimpijsko zlato. Veliki Ratko Rudić, najtrofejniji čovjek u povijesti vaterpola i drugi najtrofejniji trener u povijesti sporta (samo je legenda brazilske odbojke Bernardo Rezende u karijeri uzeo više trofeja od Rudića), tim je zlatom zatvorio jedan krug. Pod njegovim vodstvom hrvatski vaterpolo osvojio je sve što se moglo. Prije deset godina u Melbourneu Hrvatska je postala svjetski prvak (zanimljivo, u polufinalu je pala Srbija, a u finalu Mađarska), dvije godine kasnije u Zagrebu europski (opet je u polufinalu Hrvatska izbacila Srbe, a u finalu pregazila Italiju), a u ljeto 2012. čudesan je niz zaključen trijumfom protiv Talijana u finalu olimpijskog turnira.
Zlatni brk hrvatskog vaterpola nakon kupanja u londonskom bazenu smatrao je da nema više što ponuditi i odlučio je da je vrijeme da netko drugi preuzme kormilo reprezentacije. 16. rujna 2012. izbornikom je imenovan Ivica Tucak, a javnost je bila poprilično skeptična po pitanju šibenskog stručnjaka. Tucak je bio vrlo dobar igrač, ali nikad nije bio reprezentativac, netko tko je osvajao velike naslove i donosio zlatne medalje.
Na kormilu hrvatske reprezentacije u ovih pet godina Tucak je ostvario odlične rezultate. Hrvatski vaterpolisti stalno su bili u najužem krugu onih koji dijele odličja, međutim nešto je nedostajalo. Zlato. Svi mi koji pratimo i volimo vaterpolo znali smo da Hrvatska može i do najsjajnijeg odličja. Problem je bio što to nisu znali oni koje se jedino i pita – vaterpolisti. Previše je tu bilo psiholoških blokada, nesigurnosti, čak i straha. Ponajviše od tih moćnih i ''nepobjedivih'' Srba. Srbija je u tom periodu osvojila sve što se moglo, a u nekoliko navrata je na putu do trona pregazila Hrvatsku. Dovoljno da se krene pričati o nekakvom kompleksu, a isti je najviše došao do izražaja na Igrama u Riju prošlog ljeta. Tragikomična je bila utakmica u grupi koju su hrvatski vaterpolisti namjerno izgubili od amatera iz Francuske, samo da do finala izbjegnu Srbiju. Naravno da u finalu nisu imali šanse, jer ne možeš biti najbolji ako bježiš od najboljih.
Na SP-u u Budimpešti nešto se promijenilo. Od samog početka turnira bilo je jasno da i Tucak i igrači imaju samo jedan cilj, a to je bilo zlato. Bilo im je svejedno tko stoji na putu jer su prvi put u posljednjih pet godina bili svjesni da su najbolji. Nakon što je u mitskom polufinalu pala i ta svemoćna Srbija, finale pred deset tisuća napaljenih Mađara bilo je puko odrađivanje posla. Najvaterpolskija nacija na svijetu nije imala šanse jer ono što su u toj utakmici pokazali igrači Ivice Tucka bila je demonstracija sile i moći u kojoj su uživali i domaći navijači. Bez obzira na to što su gledali debakl svoje reprezentacije. Jer nije sramota izgubiti od najboljih, a Hrvatska je najbolja na svijetu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
ZLATKO DALIĆ
Treći put u nizu, hrvatska reprezentacija mijenjala je izbornika prije kraja ciklusa kvalifikacija za veliko natjecanje. Ante Čačić je "izgorio", a s njim se urušio i sustav koji je birao izbornike bez kriterija. Nakon dugo vremena, došao je izbornik koji nije iz Mamićeve kvote. Zlatko Dalić nije imao što izgubiti, ali Hrvatska jest. Preuzeo je razmontiranu reprezentaciju, uoči zadnje utakmice za SP.
Igrački nije mogao napraviti puno, ali je u svega nekoliko dana rekao više nego Ante Čačić u dvije godine. Hrvatska je slavila protiv Ukrajine 2:0 i onda u dodatnim kvalifikacijama poderala Grke. Dalić je u ključnim utakmicama mijenjao pozicije ključnim igračima, kao da je to odlučio već mjesecima prije.
On je čovjek koji odgovara svima: Savezu, navijačima i igračima koji su preko noći proigrali i riješili pitanje plasmana na SP.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
DARIO ŠIMIĆ
Dario Šimić, Mario Stanić, Goran Vlaović i Stipe Pletikosa krenuli su unaprijed izgubljenu bitku. Nisu se uspjeli ni kandidirati za predsjedničke izbore u HNS-u, no u vrlo delikatnom trenutku hrvatskog nogometa aktualizirali su nezakonitosti i morbidne odnose na kojima počiva aktualna vlast u HNS-u te javno postavili pitanja koja će uskoro morati dobiti odgovore.
Njihova borba tek je počela. U svojoj kampanji pokazali su zašto će se postojeći sustav HNS-a urušiti sam od sebe. Razotkrili su sustav u kojem svi glasaju za nastavak agonije i tako čuvaju fotelje, iako Davora Šukera gotovo nitko ne podnosi.
TIN SRBIĆ
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Poput bombe odjeknula je vijest da je do tada anonimni klinac iz Dubrave na svjetskom gimnastičarskom prvenstvu u Montrealu osvojio zlatnu medalju na preči, kraljevskoj disciplini u tom sportu. Zvučalo je kao prvotravanjska šala da hrvatska ima svjetskog prvaka u gimnastici, no Tin Srbić (21) uopće se nije šalio i u Kanadi je pomeo konkurenciju.
Tin je vježbu vrijednu zlatne medalje uvježbao u 130 godina staroj dvorani u Dubravi na spravama koje su opasne po život. Klasična hrvatska priča o malim sportovima, koje svi, kad postignu svjetske rezultate, svojataju nekoliko dana, a onda ih puste u zaborav do nekog novog Tina Srbića. Skroman i izrazito simpatičan Zagrepčanin je po tko zna koji put pokazao koliko malo treba vrhunskom talentu da eksplodira na velikoj pozornici, a nakon povratka iz Kanade poručio je gradu: ''Gimnastičari iz drugih zemalja nisu mi vjerovali kad sam im rekao u kakvim mi uvjetima radimo. Mislim da je krajnje vrijeme da se u Zagrebu napravi jedna prava gimnastičarska dvorana. Ne zbog mene nego zbog klinaca kojih je jako puno i kojima treba pružiti priliku da se pokažu.''
LUKA CINDRIĆ
Priča o Luki Cindriću filmska je priča. Naravno, sa sretnim završetkom. Prije samo četiri godine Luka je igrao rukomet u Karlovcu. Već je tada bio pravi, bio je najbolji topnik lige, ali malo tko je vjerovao u njega. ''Mali je, ne može on igrati rukomet. Ništa od njega'', govorili su hrvatski ''stručnjaci''. Luka je odlično igrao i nogomet; u Ogulinu mu nije bilo ravnoga. Ali njegov izbor bio je rukomet i sva sreća da je bilo tako.
Danas je Luka prvak Europe s Vardarom. Makedonci ga slave kao heroja, a hrvatski rukomet napokon je dobio pravu alternativu za Domagoja Duvnjaka. Godinama smo patili jer bi Dule u završnicama turnira ostajao bez snage. Danas imamo igrača koji Duvnjakovu rolu može odraditi jednako dobro, pa možda i bolje. Podsjetimo, EP u Hrvatskoj je pred vratima...
SANDRA PERKOVIĆ
Najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković sjajnim je nastupom osvojila zlato u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u Londonu. Sandra je bacila 70,31, pomela konkurenciju i drugi put u karijeri osvojila svjetsko zlato. Fantastična Perković je tako ponovila uspjeh iz Moskve prije četiri godine, dok je prije dvije godine u Pekingu bila srebrna iza Kubanke Denije Caballero.
Sandra ima i dva olimpijska zlata, te je čak četiri puta osvajala naslov europske prvakinje. Ove godine je osvojila i šesti uzastopni naslov Dijamantne lige.
Facebook
Google
