Ali, jedna od tih koje su se provukla na najmanja vrata je i portugalska, koja će nakon dramatičnog prolaska grupe, ništa manje uzbudljivo i stresno doći do konačnog trijumfa, tako što je od četiri utakmice nokaut faze u dvije pobijedila nakon produžetka, a jednu nakon penala.

 

I tako dolazimo do još jednog paradoksa; u našoj idealnoj momčadi upravo završenog Eura čak je pet igrača Portugala, koji ne bi ni prošao skupinu, a kamoli postao prvak Europe, da nije spomenutog širenja Eura koje nam toliko smeta. Ali, Portugalci su u nokaut fazi sjajnom momčadskom igrom punom žrtvovanja i suradnje zasluženo ostvarili oba uspjeha, pehar pobjednika i kako ćemo objasniti, dominaciju u našem Dream Teamu:

 

 

 

Obrazloženje zašto je ovdje golman Portugala moramo započeti isprikom što nam na golu nije predodređeni Hugo Lloris, koji je cijeli turnir sjajno branio i u sedam utakmica primio samo pet golova, a posebno je briljirao u polufinalu protiv Njemačke. Ali osim golmanskih, odlično je obavljao i liderske dužnosti kada momčadi nije išlo, primjerice na otvaranju protiv Rumunjske. Ali, kao i cijeli Portugal, i njegov golman (statistički najbolji golman EP-a) pokazao se kada je bilo najpotrebnije, pa je u četiri utakmice nokaut faze primio samo jedan gol, u četvrtfinalu skinuo ključni penal protiv Poljske, a u finalu imao čak sedam obrana, čime je izjednačio Schmecichelov rekord iz finala 1992. Trebamo spomenuti da je najviše obrana na Euru, 27, imao islandski vratar Hannes Halldorsson.

 

 

Na desnom boku igra nam mladić (21) koji je imao itekako nezahvalnu dužnost na ovom natjecanju; zamijeniti velikog, jednog od najvećih, Philipa Lahma, umirovljenog u najboljem trenutku, nakon trijumfalnog SP-a prije dvije godine. Kimmich, po vokaciji defenzivni veznjak, usprkos neodstatku iskustva i tome što je ta reprezentaciju debitirao samo deset dana prije Eura, odlično je igrao na desnom beku, a okvir gola i sjajna Llorisova obrana spriječile su ga da ionako impresivnu premijeru na velikoj sceni upotpuni golovima.

 

 

Nije bio tek najbolji igrač najbolje obrane na Euru, nego i najbolji igrač Italije, što dokazuju i dva naslova igrača utakmice. Vođa obrane i najzaslužniji što se pored njega nisu vidjeli sljedeći majstori: Ibrahimović, De Bruyne, Morata i Muller. Opasan i pred suparničkim golom, sjajnim proigravanjem namjestio Giaccherinijev gol protiv Belgije, a još bliže suparničkim vratima pokazao je i hrabrost, kada je u četvrtfinalu protiv Njemačke po prvi put u karijeri pucao i pogodio penal pred kraj utakmice, ali je njegova momčad na kraju ispala poslije izvođenja jedanaesteraca, kada je i on promašio.

 

 

Najbolji igrač finala zasluženo je mogao biti proglašen i najboljim na prvenstvu. Naravno, uz svo poštovanje Pepeu i njegovom umijeću, to više govori o kvaliteti nogometa na Euru nego o braniču koji je uz golmana Patricia najzaslužniji za sjajan skor njihove momčadi u nokaut fazi. Vođa obrane koji je skrivio ispadanje Portugala na SP-u prije dvije godine, sada se iskupio u najvećem stilu. Ključni čovjek trijumfalne momčadi, ali moramo spomenuti i njegovog savršenog suigrača Josea Fontea, čijim ulaskom protiv Hrvatske više nije bilo propuha pred portugalskim golom.

 

 

Do jučer nepoznatog lijevog beka Lorienta prije Eura kupila je Borussia Dortmund i tako napravila jedan od najboljih poslova na ljetnoj tržnici, jer nakon sjajnog turnira u njegovoj rodnoj Francuskoj vrijednost mu se udvostručila. Dobar u obrani, opasan u napadu, gdje je bio jedan od ključnih igrača u širenju igre Portugala, a namjestio je i jedan gol, te ubacio loptu pred gol za penal protiv Austrije.

 

TONI KROOS 

 

Jedini njemački igrač na razini ugleda i značaja aktualnih svjetskih prvaka nastavio je sa sjajnim igrama iz Reala i bio odličan Elfov playmaker, najzaslužniji za ulazak momčadi u polufinale, gdje je, opet to moramo istaknuti, bio jedini u brazilskoj formi, maestralno vodeći igru na centru.

 

 

Suhe brojke kažu jedan gol i četiri asistencije u pet utakmica, a subjektivni dojam da je njegova individualna predstava protiv Belgije jedna od rijetkih lijepih uspomena koje ostaju nakon ovog Eura. Uz to, na velškom senzacionalnom putu do polufinala srušio je Slovačku i Rusiju, a kada je onda zbog suspenzije propustio utakmicu s Portugalom, Wales je na najbolniji način vidio koliko im znači, jer bez njega su bili barem 30 posto slabija momčad i uvjerljivo izgubili. Srce i duša njegove reprezentacije, pokretač i glavni dodavač akcija koje su postale velški zaštitni znak; brzih kombinacija na centru koje su stvarale višak i prema suparničkom golu slale po šest Velšana.

 

 

Veliki dio zasluga za Ramseyev sjajan turnir ide Baleu, koji je na sebe redovno privlačio po dva čuvara i žrtvovao se za suigrača i momčad. Uz ispunjavanje uloge mamca, stigao je postići po jedan gol u svakoj utakmici skupine, natjerao protivnike na autogol u osmini finala i bio jedan od najboljih protiv Belgije u četvrtfinalu. Podbacio je jedino u polufinalu, ali prisustvom i najviše djelima, motivirao suigrače i utjecao na protivnike. Bale zaslužuje čestitke zbog toga što se od prve do zadnje utakmice potpuno podredio ekipi i u nijednom trenutku nije glumio zvijezdu, niti se pravio važnijim ili boljim od ostalih. Da je igrač od 100 milijuna eura moglo se vidjeti jedino kada je zabijao iz svakog slobodnjaka kojeg je odapeo, za razliku od klupskog suigrača u Portugalu.

 

 

Poput Roberta Baggia na SP-u '94, ali i sebe samog mjesec i pol ranije u finalu LP, dovukao je svoju momčad do velikog finala, ali se onda umoran i potrošen ugasio u nevjerojatnoj 70. utakmici sezone, koja mu nije donijela samo dva velika (izgubljena) finala i fanatastičan učinak u klubu i reprezentaciji, nego i sretan kraj obiteljske drame, jer sestra mu je jedva pobjegla iz masakra u Bataclanu. Griezmannu je početak Eura bio turbulentan, ali već u drugom meću protiv Albanije krenuo je niz koji će uključiti golove i sjajne predstave protiv svih ostalih suparnika do finala u nokaut fazi; Irske, Islanda i Njemačke. Zaustavio se na šest golova i premoćno osvojio naslov najboljeg strijelca, ali i osim prve i sedme utakmice na Euru, i najboljeg igrača.

 

 

Mnogi će na ovo mjesto postaviti Payeta, ali ovaj izbornik nikako se ne slaže s takvom odlukom, jer "Čovjek zvan pola West Hama" doživo je preveliki pad forme u nokaut fazi da bi zavrijedio mjesto u idealnoj momčadi. Krenuo je s dva gola u prve dvije utakmice, zabio i Islandu, ali u pobjedi 5:2. U polufinalu je bio loš, a u finalu nikakav, upamćen jedino po izbacivanju Ronalda iz igre grubim startom, dok je Deschamps izvukao Payeta iz igre prije isteka sata vremena. Za razliku od njega, zamjenik kapetana, koji je preuzeo ulogu Payetove žrtve, vodio je Portugal do najvećeg uspjeha u povijesti i neopjevani je junak senzacionalnog trijumfa. Kao i Ronaldo, podmetnuo je leđa i usprkos tome što je krilo, glumio napadača. Ali, s velikim uspjehom, jer s njegova dva gola Portugal je preživio skupinu, a zabio je i Walesu za prolazak u finale. Uz to je jedan gol i namjestio, ali najviše je oduševio požrtvovnošću i zrelošću, jer uz Ronalda bio je vođa njihove pobjedničke momčadi.

 

 

Kao na prošlom Euru, dizao se dizelaški. U prve dvije utakmice bio je očajan, protiv Islanda primjećen jedino po bahatosti, a kontra Austrije po promašenom penalu i par velikih prilika. Za to vrijeme Nani je čuvao stražu, ali Ronaldo se ukazuje s dva sjajna gola u zadnjoj utakmici skupine protiv Mađarske. Ante Čačić priča da se protiv Hrvatske nije vidio, ali valjda zato što Mamićevom namjesniku produžeci traju do 116. minute. Svi ostali znaju da je upravo Ronaldo tada oteo loptu, istrčao kontru od 100 metara kao da je na zagrijavanju, opalio po golu, a odbijanac od njegovog šuta u mrežu spremio Quaresma. Naravno da je prvi pucao i pogodio penal protiv Poljske, a u polufinalu s Walesom prvi gol je zabio, a drugi namjestio. Payet ga je izbacio iz finala, ali davao je snagu do kraja igračima urlanjem i šepanjem uz aut-liniju, da bi na kraju konačno postao jedini od dva najbolja igrača svijeta koji ima veliki naslov s reprezentacijom.