Inter mora ispasti iz Europe ako želi biti prvak
ANTONIO CONTE ponovno ima rezultate iznad očekivanja i postavlja standarde u Italiji. Od Intera, koji se godinama bezuspješno pokušava vratiti u vrh Serie A, Conte je napravio momčad koja ima dobre šanse da prekine osmogodišnju dominaciju Juventusa, čiji roster izgleda kao lista želja. U utrci s Conteom je i Lazio, koji ga je sinoć pobijedio u derbiju (2:1) i pozicionirao se na drugom mjestu, bod iza Juventusa. No, Conte vjeruje da je ovo njihova godina.
Već je napravio puno na tom putu, a s obzirom na njegova dosadašnja iskustva, dojam je da bi za konačno ispunjenje cilja - osvajanje Serie A u ovoj sezoni - najbolje bilo da Inter ispadne iz Europa lige u kojoj u šesnaestini finala igra protiv Ludogoretsa. Svakom treneru koji nema širok roster igranje u Europi može ozbiljno pokvariti uspjeh u nacionalnom prvenstvu, a Conte je možda najbolji primjer trenera kojem gust raspored nikako ne odgovara.
Conteov najpotrebniji preduvjet je vrijeme za pripremu susreta
Čovjek kojeg je možda najbolje opisao Andrea Pirlo u svojoj autobiografiji riječima "njegove unutarnje muke nemaju početak i kraj", često priređuje iznenađenja.
Nitko od njega nije očekivao da u svojoj prvoj sezoni s Juventusom osvoji titulu samo jednu sezonu nakon što je Stara dama bila tek sedma u Italiji. Skoro identičan uspjeh, ali u znatno težoj konkurenciji, napravio je s Chelseajem, koji je sezonu prije njegova dolaska bio 10., da bi s njim bio prvi. S vjerojatno najgorim sastavom reprezentacije Italije u proteklom desetljeću, Conte je napravio sjajan rezultat izborivši četvrftinale u kojem je ispao tek nakon penala od tada aktualnih svjetskih prvaka Nijemaca.
Kada jedan trener postigne takve rezultate, neupitno spada u samu elitu, skupinu onih koje se smatra najboljima na svijetu. Međutim, i najboljim trenerima su potrebni određeni preduvjeti da bi ostvarivali vrhunske rezultate, a upravo u tim preduvjetima leže i vrline i mane velikih trenera.
Tako Pep Guardiola pod rukom mora imati tehnički dotjerane igrače spremne da se uklope u njegov sustav i radije će igrati sa Sergijem Busquetsom nego s Decom ili Ronaldinhom, s Pedrom umjesto sa Samuelom Eto'om ili Zlatanom Ibrahimovićem, s Ilkayem Gündoganom umjesto s Yayom Toureom... Jose Mourinho je najbolje rezultate postizao kada bi stvorio "opsadno stanje", odnosno svoje momčadi uvjerio da su svi protiv njih. Jürgen Klopp birao je samo klubove koji njeguju strast i emociju, koji s njima žive i umiru.
Conteu je najpotrebnije oružje vrlo jednostavno - vrijeme. On je perfekcionist koji svoj uspjeh gradi na luđačkoj želji za radom. Stoga su njegove pripreme za sezonu i utakmice vrlo iscrpljujuće.
Igrali smo "11 protiv nula"
"On obraća pažnju na svaki mogući detalj. Kada je pripremao taktiku, satima smo gledali videoklipove. Na treninzima bismo obično pobjeđivali iz jednostavnog razloga - nismo imali protivnika. Od ponedjeljka do petka protivnik nije postojao. Igrali bismo 11 protiv nikoga, a tako nas je tjerao da po 45 minuta ponavljamo iste stvari sve dok ne primijeti da radimo kako treba i da postajemo bolesni", napisao je Pirlo u svojoj autobiografiji.
Jasno je da za svaki veliki rezultat trener mora imati i velike igrače tako da se priča o Conteu ne smije shvatiti kao priča o treneru kojem je dovoljno da mu se omogući adekvatno vrijeme, a da je pritom nevažna koncentracija kvalitete u momčadi. No evidentno je da on ne mora biti favorit da bi se popeo na vrh.
"Osvojio sam Premiership u prvoj sezoni, a FA kup u drugoj. Klopp nije osvojio ništa u Engleskoj tijekom prve četiri godine, a Guardiola nije osvojio trofej u prvoj sezoni", kazao je nedavno Antonio Conte u izjavi za Goal.
Ova njegova izjava jako dobro opisuje njega kao trenera. U toj debitantskoj sezoni u Premiershipu za protivnike je imao Guardiolu, Kloppa, Mourinha, Arsenea Wengera i Mauricija Pochettina, ali nije mu trebalo mnogo da se prilagodi i osvoji titulu. To što nije imao bolju momčad od Guardiole ili što nije imao iskustva u Premiershipu kao Klopp, Mourinho, Wenger ili Pochettino, nije mu bila prepreka da uvjerljivo odnese trofej, a svladao ju je ponajviše zahvaljujući jednom razlogu - Chelsea je bio jedini jači engleski klub koji u toj sezoni 2016./17. nije igrao europska natjecanja.
Problem je kada ponestane vremena čovjeku koji teži perfekcionizmu
Zato je Conte, za razliku od konkurenata koji su sredinom tjedna igrali Ligu prvaka ili Europa ligu, imao najmanje šest tjedana u kojima je mogao trenirati od ponedjeljka do petka i tako provoditi dodatne sate gledajući analize s igračima te igrati "11 protiv nula", o čemu je Pirlo pisao.
Isti slučaj imao je i u Juventusu kada ga je preuzeo 2011. godine - Stara dama nije igrala Europu u njegovoj debitantskoj sezoni. Na kraju je osvojila titulu bez poraza.
"S Conteom radimo mnogo na taktici. Više nego kod Mourinha. Kod Contea točno znamo što ćemo raditi na terenu, kamo ja trebam ići, kamo obrana treba ići", govorio je Eden Hazard uspoređujući Mourinha i Contea.
Njegova Italija, koja je 2016. godine prekinula dominaciju Španjolske na europskim prvenstvima izbacivši je s Eura, nije bila igrački sjajna, ali s taktičke strane, izgledala je perfektno. Kretanja talijanskih igrača bez lopte kružila su internetom tog ljeta i mnogim trenerima služila kao škola nogometa. Za takav pothvat Conte je imao i previše vremena, a on je to vrijeme ponovno maksimalno iskoristio.
After I read this, this explanation reminds me of defense organization of Conte's Italy at EURO 2016 against Belgium. pic.twitter.com/p7PEGYRdn5
— Dani (@blackwambo7) August 9, 2019
Problem za Contea nastaje onda kada nema vremena za uigravanje momčadi. Zbog toga je s Chelseajem u drugoj sezoni osvojio čak 23 boda manje nego u prvoj te je zauzeo peto mjesto i propustio plasman u Ligu prvaka. S Juventusom je bez problema ostao apsolutni šampion Italije, ali u europskim natjecanjima imao je rezultate ispod očekivanja - u sezoni 2012./13. ispao je u četvrtfinalu Lige prvaka od Bayerna s ukupnih 0:4, a sezonu kasnije u grupnoj fazi Lige prvaka završivši iza Galatasaraya, dok je u polufinalu Europa lige ispao od Benfice.
Jedini način da nadjača Juve je ispadanje iz Europe
Da je Conteov ozbiljan problem borba na više frontova, vidjeli smo i u ovoj sezoni kada je u Ligi prvaka ispao u grupi iza Barcelone i Borussije Dortmund. Problem mu je stvorila i Slavija iz Praga s kojom je remizirao na domaćem terenu. Protiv Dortmunda u gostima nije uspio očuvati 2:0 s poluvremena pa je na kraju izgubio 3:2. Protiv Barcelone je na Nou Campu vodio na poluvremenu "samo" 1:0 pa strahovito pao u nastavku i izgubio, a u susretu na domaćem terenu, u kojem mu je pobjeda bila dovoljna za plasman u nokaut-fazu, izgubio je iako je Barcelona igrala s rezervama.
Grafika za Index Sport: Sofa score
Statistika ukazuje na to da je Inter bio znatno slabiji u Ligi prvaka u odnosu na Serie A. U prosjeku je primao više i postizao manje golova po utakmici, a razlika je jasna i u ostalim statistikama, poput posjeda lopte ili upućenih i dopuštenih udaraca.
Zato bi za Inter i Contea bilo vrlo pragmatično da ciljano ispadnu iz Europa lige što prije ako žele osvojiti Serie A. Trenutno zaostaju za Juventusom tri boda. Eventualno ispadanje u Europi donijelo bi Conteu više radnih dana između ligaških dvoboja i time bi još više štedio momčad koja veličinom i kvalitetom rostera značajno zaostaje u odnosu na Juventus, koji će u Europi vjerojatno odigrati još barem četiri susreta jer u osmini finala za protivnika ima autsajdera Lyon.
Conte razliku u kvaliteti i širini rostera zna nadoknaditi, već je pokazao da je za to sposoban, ali to je moguće samo kupovinom vremena za iscrpljujuća uigravanja momčadi. Ta kupovina zove se ispadanje u Europa ligi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati