VIJEST o tome da je Ante Kostelić izgubio status vrhunskog trenera prema klasifikaciji Hrvatskog olimpijskog odbora stvorila je pravu histeriju u hrvatskim medijima.

Popularni Gips u trenerskoj karijeri s Janicom i Ivicom osvojio je deset olimpijskih i osam svjetskih medalja te četiri velika Kristalna globusa, ali prema pravilniku Hrvatskog olimpijskog odbora više ne zadovoljava uvjete za status vrhunskog trenera.

Što znači status vrhunskog trenera?

HOO klasificira hrvatske sportske trenere po kategorijama, a najviša, ona vrhunskog trenera koju je Kostelić izgubio podrazumijeva da trener vodi, odnosno trenira sportaša koji postiže rezultate na svjetskoj razini. U prijevodu, svaki trener svrstava se u pojedinu kategoriju isključivo samo ovisno o uspjesima sportaša kojeg trenira.

Naime, Kostelić je posljednji put u programu vrhunskog trenera bio nakon ZOI-ja u Sočiju gdje je s Ivicom osvojio zadnju veliku medalju. No nakon prošlogodišnjih Igara u Pjongčangu na kojima braća Kolega, koje trenutno vodi i trenira Gips, nisu opravdali statuse vrhunskih olimpijaca i zbog toga je Ante Kostelić izgubio status vrhunskog trenera.

Skijaški savez u tom trenutku nije imao dovoljno novca za financiranje projekta braće Kolega pa je navodno Kostelić morao dignuti kredit kako bi ih mogao financirati, moglo se iščitati iz pojedinih hrvatskih medija što je izazvalo priličnu histeriju u javnosti.

Kroz medije pokrenuta je pritom i inicijativa da se osigura adekvatan status i mirovine najistaknutijim hrvatskim sportskim trenerima koji su svoju trenersku izvrsnost višestruko potvrdili na najvišoj svjetskoj razini.

Nije inicijativa problem, ali je problem njeno krivo shvaćanje i nastala histerija

Svaka inicijativa kojoj je cilj da se od sporta napravi uređeni resor je dobrodošla s obzirom na to da se radi o najneuređenijem i najzapostavljenijem resoru u RH. Ima Hrvatska i previše problema, ali je Zakon o sportu neprovediv. Stoga je potrebno objasniti u čemu je ključ nastale histerije oko statusa Ante Kostelića.

Središnji državni ured za šport od ožujka 2017. godine radi na prijedlogu Nacionalnog programa športa, a Nacrt prijedloga trebao bi uskoro biti gotov. Radi se o programu prema kojem bi se hrvatski sport trebao reformirati u periodu od 2019. do 2026. godine.

Inicijativa pokrenuta putem pojedinih hrvatskih medija sama po sebi nije nikakav problem, ali problem je njezino shvaćanje samih autora, ali i dijela javnosti koji bi mogao krivo percipirati cijelu situaciju.

Dakle, treba istaknuti da nije Ante Kostelić preko noći prestao biti vrhunski trener. Nisu Gipsu isparila trenerska znanja, vještine i njegovo iskustvo, već se, sukladno pravilniku, našao u situaciji da ne zadovoljava određene kriterije za kategoriju u kojoj se prethodno nalazio. Drugim riječima, ostvare li braća Kolega zapažen uspjeh u narednim godinama, Gips će se, sukladno tom istom pravilniku, vratiti u kategoriju vrhunskog trenera.

Naime, HOO sufinancira rad trenera na mjesečnoj razini novčanom naknadom, ali prema određenim kategorijama. Tako je kategorija koja dobije najveći bruto mjesečni novčani iznos upravo kategorija "vrhunskih trenera" iz koje je Ante Kostelić ispao zbog pravilnika HOO-a.

Na upit HOO-u o popisu trenera čiji rad sufinancira, kao i iznosima koje mjesečno dobivaju prema kategorijama u koje su svrstani, dobili smo dopis s transparentnim podacima.

"Na kraju ožujka 2019. u HOO-ovu Programu sufinanciranja rada trenera 86 je korisnika u 6 kategorija. Od 1. siječnja 2019. utvrđeni su im sljedeći bruto mjesečni novčani iznosi (u kunama): 20.000 - vrhunski, 14.000 - trener ekipnog olimpijskog sporta, 13.000 - vrsni, 11.000 - kvalitetni, 8.000 - trener mlađih dobnih kategorija i 6.000 - trener za razvoj pojedinog sporta", stoji u dopisu HOO-a uz priložen popis trenera kroz kategorije.

Popis Trenera 3-2019 by on Scribd

Razlog promjeni statusa je što braća Kolega trenutno nisu na svjetskoj razini i kategorija u koju se svaki trener svrstava isključivo ovisi o uspjesima sportaša koje trenira.

Jedina razlika u slučaju Ante Kostelića tako je što više neće mjesečno primati 20 tisuća kuna novčane naknade od HOO-a, već 11 tisuća kuna, koliko je i predodređeno za kategoriju vrsnih trenera.

To nam je potvrdio i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša kojeg smo kontaktirali u vezi cijele priče o Anti Kosteliću.

"Nitko ne umanjuje Gipsove sposobnosti, njegov status ovisi isključivo o onome koga trenira"

"HOO se bavi samo natjecanjima. To što je Ante Kostelić izgubio status vrhunskog trenera, ne znači i ne govori ništa o njegovim sposobnostima. Njegov status, prema pravilniku HOO-a, isključivo ovisi o tome koga vodi, odnosno trenira. On je tada vodio Ivicu Kostelića i od Sočija pa do Pjongčanga bio u statusu vrhunskog trenera zato što je njegov sportaš bio olimpijac i za njega su vrijedila takva pravila.

Kad je Ivica odustao, Ante Kostelić je po prijedlogu skijaškog saveza, ne HOO-a, postao trener braće Kolega. Oni nemaju adekvatne sportske rezultate da bi njihov trener, ma tko god on bio, bio u skupini vrhunskih trenera, već je u prvoj skupini ispod toga, u skupini vrsnih trenera, iako braća Kolega nemaju rezultate možda ni za to."

To je kao da me pitate zašto Ratko Rudić više nije vrhunski trener. Nije zato što više ne vodi hrvatsku vaterpolo reprezentaciju. Taj status nema nikakve veze s kvalitetom trenera, već kvalitetom sportaša kojeg vodi", rekao nam je Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a.

Hrvatska nema razvijen sustav koji će trenere nagraditi za izvrsnost, a to je problem Središnjeg državnog ureda za šport i vlade RH

Dakle, 10 olimpijskih medalja (4 zlata), 8 svjetskih medalja (6 zlata) i četiri velika Globusa (3 ženska, 1 muški) i 56 pobjeda u Svjetskom skijaškom kupu koje je trenerski potpisao nisu iznenada zaboravljeni ili izbrisani uspjesi, već sportaš, odnosno sportaši koje Gips u ovom trenutku trenira, ne postiže takve rezultate. Ne zasad.

Potpuno je druga priča i tematika osiguranje adekvatnog statusa i mirovine najistaknutijim hrvatskim sportskim trenerima. U svojoj suštini posao Hrvatskog olimpijskog saveza nije da brine o tome, već je to pitanje Središnjeg državnog ureda za šport i, slučajno, Antine kćeri Janice Kostelić koja taj ured i vodi.

Potpuno je opravdano i treba se pitati zašto Hrvatska nema razvijen sustav koji će prema nekom određenom kriteriju odrediti koji sport, sportski uspjeh, pa u konačnici i trener koji stoji iza tog uspjeha, zaslužuje tzv. naknadu za izvrsnost.

"Problem nastaje zbog prevelike razlike primanja i plaće. Sad se može dogoditi i dogodit će se da će neki ljudi imati izuzetno niske mirovine. HOO je službeno od hrvatske vlade tražio da se naše najveće trenere svrsta u kategoriju mirovina kakve primanju akademici HAZU-a jer su to ljudi koji su pridonijeli da se Hrvatska proslavi u svijetu i njihov doprinos nije ništa manji od doprinosa sportaša. Tek kada takvi treneri odlaze u mirovinu, onda se vidi da je trenutačni sustav nakaradan.

HOO po tom pitanju ne može previše napraviti. Mi podržavamo inicijativu u potpunosti, ali nismo predlagači vladi niti možemo pokrenuti zakonodavne procedure koje se tiču tog problema, itd", dodao je Mateša na pitanje o statusu uspješnih hrvatskih trenera nakon što se umirove.

Trenutno u Zakonu o sportu postoji članak 81.a (NN 94/13) koji omogućuje pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu sportašima koji su osvojili medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama.

Sportaši koji zadovoljavaju gore navedeni uvjet, kao i uvjet da imaju hrvatsko državljanstvo, prebivalište u RH, navršenih 45 godina života i da nisu pravomoćno osuđivani na bezuvjetnu kaznu zatvora za počinjeno kazneno djelo, mogu ostvariti iznos trajne novčane naknade, i to po sljedećim kategorijama.

100% prosječne neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama u RH, što je u ovom trenutku otprilike oko 6200 kuna. Za srebrnu medalju postotak je manji za 20, kao što je za osvojenu brončanu medalju postotak manji za 40% tog iznosa.

Problem je što ne postoji sustav koji će ponuditi takvu vrstu trajne novčane naknade trenerima, odnosno tzv. naknade za izvrsnost. S obzirom na to da se radi o novcu hrvatskih građana, poreznih obveznika ove države, ovaj problem treba shvatiti ozbiljno i pristupiti mu bez imalo subjektivnosti i sentimenta prema Gipsu uz sve dužno poštovanje njegovom radu i uspjesima koje je polučio, odnosno omogućio sportašima da ih ostvare. To vrijedi i za ostale uspješne hrvatske trenere.

Problem naknada za izvrsnost trenera planirala je riješiti Milanovićeva vlada, ali...

Na tragu tog rješenja bila je vlada Zorana Milanovića, odnosno tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović koji je s Petrom Skansijem omogućio vrhunskim sportašima gore navedenu novčanu naknadu te se ista tek neznatno mijenjala tijekom godina koje su uslijedile. Ipak, suštinski je taj dio Zakona o sportu ostao netaknut.

A što je bilo s trenerima? Kontaktirali smo bivšeg ministra Željka Jovanovića s pitanjem zašto se tada nije riješilo pitanje uspješnih hrvatskih trenera.

"Tada je bilo najhitnije riješiti sportaše, oni su bili najranjivija skupina. Dio trenera ipak radi cijeli život, a postojali su sportaši koji su većinu svog života praktički proveli na cesti, posebno ovi iz skupine invalida. Nekima je ta naknada bila sve u životu.

Kod donošenja takve odluke, uvijek nailazite na ogromne otpore pa idete s odlukom koja će financijski biti najmanje opterećenje, ali i prvi korak ka nekakvom rješenju problema.

Utvrđivanje kriterija također je bio problem jer u proračunu nikad nema dovoljno novca. Zaključili smo da je najpravednije da nositelji naknade za izvrsnost budu olimpijski pobjednici i osvajači europskih i svjetskih medalja u olimpijskim sportovima.

Morali smo od nekud krenuti i početi graditi takav sustav. Naš sljedeći korak bio je riješiti pitanje naknada za izvrsnost neolimpijskih sportova koji su popularni i prepoznatljivi te predstavljaju Hrvatsku (boćanje, kuglanje, karate...) i trenera koji su sudjelovali u stvaranju najvećih hrvatskih uspjeha", rekao nam je bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta.