TALIJANI su bez dvojbe najljepša priča Eura. Azzuri su u trećem kolu skupine A s 1:0 pobijedili Wales i s maksimalnih devet bodova te zastrašujućom 7:0 gol-razlikom izborili prvo mjesto pred nokaut-fazu.

Za reprezentaciju koja je čak četiri puta bila prvak svijeta kazati da je senzacionalan rezultat plasman u osminu finalu je možda malo neobično, no to se samo tako čini na prvu. Talijanski nogomet, kako klupski tako i reprezentativni, u posljednjih 15 godina bio je u velikoj krizi. Klubovi su im daleko od europskog vrha, a reprezentacija nakon svjetskog zlata 2006. na Mundijalima nije prošla grupnu fazu 2010. i 2014. Kulminacija kaosa dogodila se u baražu za SP u Rusiji kad je Švedska izbacila Azzure.

Nakon blamaže je došao Mancini 

Nakon te blamaže na klupu je sjeo Roberto Mancini i krenuo od nule. Lišen tereta velikih očekivanja i posljedično golemog pritiska medija, imao je vremena da polako, u miru slaže reprezentaciju po svom guštu. Imao je viziju i dobio je šansu promijeniti paradigmu talijanskog reprezentativnog nogometa. Čini se da je uspio. Pobjedom protiv Walesa Talijani su došli do nevjerojatne brojke od 38 utakmica bez poraza, čime je Mancini izjednačio rekord iz 1938. koji je držao legendarni osvajač dva svjetska zlata Vittorio Pozzo.

Fantastična momčad bez zvijezda

No, ono što je zanimljivo kod ove Italije jest da Mancini nije birao igrače koji su igrali naslovne role u svojim klubovima te svjetske zvijezde. U reprezentaciju je zvao one momke za koje je vjerovao da će na najbolji mogući način odraditi ono što je on zamislio. Ključnu ulogu na ovom turniru odigrali su Domenico Berardi i Manuel Locatelli, dvojac iz malog Sassuola, dok Chiesa, Bernardeschi, Moise Kean, redom igrači koji su nominalno puno razvikanija imena, čekaju svoju šansu s klupe.

Ova Italija više nije reprezentacija koja se provlači, igra taktički savršeno u obrani i čeka neki gol u napadu da zatvori utakmicu i riješi pobjednika. Mancinijeva momčad igra krasan napadački nogomet. Igraju hitro, brzo, vizualno predivno, a kontra im je kao iz udžbenika.

U liga koja je nekad bila sinonim za tvrdi nogomet danas se zabija najviše golova 

No, svatko tko se čudi takvom pristupu Talijana na ovom Euru zasigurno nije pozorno pratio Serie A prošle sezone. Liga koja je ne tako davno bila sinonim za tvrde i teške utakmice danas je po prosjeku golova po utakmici najuspješnija liga od prvih pet najjačih u Europi.

Italija je nekad možda imala bolje igrače, ali odavno nije imala ovako dobru momčad, Ipak, i Manciniju je jasno da je ovo tek početak priče te, ako misli nešto ozbiljno napraviti na ovom Euru, da mu je potrebno jako ime i igrač s golemim iskustvom i znanjem.

Povratak Verrattija 

Prve dvije utakmice protiv Turske i Švicarske prva zvijezda Azzura Marco Verratti nije igrao zbog ozljede, a njegov povratak Mancini je, sigurni smo, s oduševljenjem dočekao. Protiv Walesa sjajni veznjak PSG-a odigrao je maestralno. 

Verratti je 136 puta imalo loptu u svom posjedu, ostvario je 103 uspješna dodavanja, imao je četiri uspješna starta te asistirao za jedini gol na utakmici.

Povratak Verrattija je nešto najbolje što se moglo dogoditi Manciniju i Italiji.