HRVATSKI paraatletičar Ivan Katanušić (30) osvojio je drugo mjesto u bacanju diska u kategoriji F64 atletičara s potkoljeničnom amputacijom na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, ostvarivši najveći uspjeh u karijeri.

Natjecanje je održano na rubu regularnosti, po jakoj kiši koja je neumorno padala tijekom cijele večeri. Atletičari su više vremena trošili na brisanje bacališta nego na koncentraciju uoči bacanja.

U gotovo istim uvjetima bacala je i Sandra Perković za vrijeme Olimpijskih igara, no natjecanje je tada prekinuto na više od pola sata. Ovoga puta nije.

Nemogući uvjeti za natjecanje

U takvim, gotovo nemogućim uvjetima 30-godišnji Imoćanin, član zagrebačkog AKOSI Uriha, osvojio je srebro s rezultatom 55.06. Zlato je pripalo Amerikancu Jeremyju Campbellu sa 60.22, dok je broncu osvojio Britanac Dan Greaves s 53.56.

Amerikanac Davi Blair, koji je, uz Campbella i našeg Ivana, ove godine jedini bacio preko 60 metara, bio je četvrti sa 53.18, a u trećoj seriji čak se poskliznuo i pao.

Nakon medalja na svjetskom i europskom prvenstvu te IWAS Svjetskim igrama, Katanušić je tako stigao i do odličja na najvećem natjecanju za osobe s invaliditetom.

"U ovaj trenutak je stalo pet godina krvi, znoja, suza, upale, išijasa, loma noge, upale slijepog crijeva, operacije zgloba, sastavljana ligamenata. I još kada sam vidio ovo vrijeme. Rekao sam treneru - ili ću danas poginuti i osvojiti medalju ili je za mene kraj sporta. Ne bih se predao pa da je padalo još jače", rekao je Katanušić.

U Tokio je došao kao vlasnik europskog rekorda 62.13 koji je bacio u svibnju 2019. u Splitu. Disk je bacio i 62.61 metar, ali taj rezultat nije postignut na verificiranom natjecanju WPA pa nije priznat. No, do medalje je došao sa svega 55.06.

"Da mi je netko rekao da ću s ovim rezultatom osvojiti medalju, ne bih mu vjerovao. Moji treninzi su bili oko 62, 63 m. No, danas se nije moglo ništa. Bilo je klizavo, nemaš kontrole na nozi. Međutim, mene to nije diralo, nisam se dao smesti. Bio sam u nekom svom svijetu."

Dvadeset dana nakon rođenja amputirali su mu nogu

Katanušić je osvajač svjetskih bronci iz Dubaija 2019. i Londona 2017. godine. Osvojio je i šest medalja s europskih prvenstava, uključujuću zlato u bacanju diska iz Bydgoszcza 2021. i zlato u bacanju kugle iz Grosseta 2016.

Dvadeset dana nakon rođenja amputirali su mu nogu. Došlo je do komplikacija prilikom poroda, dobio je trombozu i ostao bez noge. No, s 13 mjeseci liječnici su ga prozvali čudom od djeteta nakon što je prohodao s protezom.

Ovaj rođeni Imoćanin sa svojim je hendikepom raščistio odavno. Nikada nije imao predrasuda prema sebi. Sa svojim vršnjacima je igrao nogomet, rukomet i košarku. Prije atletike bio je jedan od naših najboljih reprezentativaca u sjedećoj odbojci.

"Gubitak potkoljenice je veliki invaliditet, ali ja sam zdraviji i sposobniji od barem 80 posto zdravih iz moje generacije", naglasio je.

Imao je sreću što ga je na startu atletske karijere u ruke primila trenerska legenda za bacače, pokojni Ivan Ivančić. Više puta je istaknuo kako je, dok nije bilo prave potpore, Trendžo bio taj koji mu je osigurao vitamine i stručnu pomoć. Ubrzo su počeli stizati i prvi rezultati. Na EP-u u Swanseaju 2014. je osvojio srebro u kugli, pa broncu u disku. Kada je u kolovozu 2014. preminuo Ivančić, počeo je raditi s Rolandom Vargom.

"Trendžo bi sada bio ponosan", dodao je.

Već nakon godinu dana s novim trenerom poboljšao je osobni rekord za više od sedam metara. U godinama koje su slijedile osvojio je šest medalja na europskim i svjetskim prvenstvima.

Jedan od najtežih trenutaka u karijeri dogodio mu se 2015. godine, kada je slomio lijevu, zdravu nogu. Imao je dvostruki prijelom, ozljedu tetiva i ligamenta 

Međutim, nije odustao. Iduće godine je na Europskom prvenstvu za osobe s invaliditetom u talijanskom Grosettu u razmaku od samo nekoliko sati osvojio zlato u bacanju kugle i srebro u disku.

Trener: Uvjeti su bili baš strašni

Po lošem pamti i Rio de Janeiro. Puknuo mu je ligament u stopalu koje je godinu ranije operirao. S takvom je ozljedom Ivan svejedno na kraju bio peti u Riju.

"Bilo je ovo teško natjecanje, no Ivanu je bilo još teže. Uvjeti su zaista bili baš strašni, pogotovo za bacače diska u ovoj kategoriji. Što se i vidi po rezultatima. Međutim, ovo su Paraolimpijske igre, bitan je plasman, a ne rezultat", dodao je njegov trener Roland Varga.

"Kada sam vidio kako cijeli dana pada kiša, znao sam da rezultati neće biti  vrhunski", dodao je.

Zajedno rade sedam godina i Varga je otkrio koji je ključ Ivanova uspjeha.

"Ivan se ne ponaša kao invalid, on se ponaša, razmišlja i živi kao da nema invaliditet. Raste godinu po godinu, stabilniji je, tehnički smo bolji. Ovo je tek njegov početak. Ispred njega su još sigurno dva ciklusa", rekao je Varga.

Hrvatska atletika sada ima dvije medalje s POI-ja u Tokiju. Drugo je to srebro i drugo u disku nakon Velimira Šandora.

"Katanušić je imao treći rezultat ove sezone i nadali smo se borbi za medalju, no srebro u ovom uvjetima je više nego izvrstan rezultat. Ispred nas su još nastupi zlatne iz Rija Mikele Ristoski te Zorana Talića koji se nikada ne vraća bez medalje, na velikim natjecanjima je uvijek pravi. Deni Černi i Vladimir Gašpar također mogu naći svoje mjesto visoko u plasmanu", istaknuo je izbornik Damjan Sedić.