ROGER FEDERER proteklog je vikenda na Laver Cupu završio svoju fenomenalnu tenisku karijeru, u kojoj je osvojio 20 Grand Slamova i ukupno više od 100 naslova na turnirima. Posljednjih sedam godina njegov je trener bio bivši hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, koji se od njega javno oprostio jednostavnom objavom na društvenim mrežama.

"Hvala, šefe. Bilo je to vraško putovanje", napisao je uz fotografiju njihova zagrljaja na Laver Cupu, na kojem se Švicarac oprostio od tenisa porazom u paru s najvećim rivalom Rafaelom Nadalom. U komentarima su se priključili i razni hrvatski sportaši i svjetski tenisači, a Marin Čilić napisao je: "Bravo za sve!"

Puno rječitiji Ljubičić je bio u tekstu koji je napisao za službenu stranicu ATP-a, u kojem je pisao o svom odnosu s jednim od najvećih tenisača svih vremena, počevši još od tinejdžerske dobi na turnirima najniže kategorije. Tekst prenosimo u cijelosti.

Iste godine osvojili su svoje prve turnire

"Prvi put sam se susreo s Rogerom dok smo obojica igrali na Futuresima, kad smo počinjali igrati na Touru. Ja sam imao 17, a on 15 godina. Roger je bio talentiran, emotivan klinac. Ali bolje smo se upoznali nešto kasnije, ranih 2000-ih. Obojica smo osvojili svoj prvi naslov 2001., kad je prvo on uzeo trofej u Milanu, a ja kasnije u Lyonu. Već tada smo se zajedno šalili o tome.

A kad smo kod šala, imam samo smiješna sjećanja na Rogera, nemam puno ozbiljnih. Roger je privatno vrlo blesav i smiješan tip. Puno smo se zabavljali.

Ponekad je teško putovati po svijetu, najčešće bez obitelji. Ali s njim nikad nije bilo teško. Nikad se nisam osjećao kao da radim. Uvijek je bilo dobrih trenutaka. Sa svojim duhom uvijek se brinuo da uživamo s njim u društvu. Ponekad ste mogle vidjeti smiješne situacije s Rogerom i u javnosti. Voli u šali strašiti ljude tako da skoči pred njih. Nikad nije bilo dosadno s Rogerom.

Shvatio je važnost koju predstavlja mladim igračima kad ih upozna

U svlačionici Roger je vrlo omiljen i uvijek pristojan prema svima. Shvatio je, posebno u kasnijoj fazi karijere, važnost koju predstavlja mnogim mladim igračima kad bi ih prvi put upoznao. Uvijek se trudio da svima bude ugodno uz njega.

Kad sam 2016. postao Rogerov trener, prvenstveno sam ga znao kao protivnika. Igrao sam protiv njega 16 puta tijekom profesionalne karijere, a za mene je najimpresivnije to što nikad nije dva meča odigrao taktički isto. Uvijek bi donio nešto novo na teren i trudio se da se nemaš za što uhvatiti iz prijašnjeg iskustva.

Problem protiv njega bio je to što bi odigrao meč na jedan način, a sljedeći put radio nešto sasvim drugo. Definitivno je bio jedini igrač s kojim sam se susreo da je mogao tako igrati, i što god da je radio, bilo je vrlo, vrlo visoke kvalitete. Za mene je to bilo problematično jer kad izgubiš od nekog, kažeš 'OK, naučit ću nešto iz ovog i pripremiti se za idući put', ali s njim to jednostavno nije bilo moguće.

Razmišljao je o tenisu drukčije od drugih

Kad sam počeo trenirati Rogera, shvatio sam da o tenisu razmišlja jednostavno drukčije nego svi drugi, mislim da je to bila najveća razlika, što je uvijek imao ogromnu vreću taktike iz koje je mogao izvući što god je smatrao potrebnim. 

Kad gledaš njegove mečeve, Roger je bio vrlo elegantan i moćan igrač. Sve što je radio izgledalo je lako. Misliš da je sve to talent, ali on je i nevjerojatno naporno radio.

Nikad mu nisam rekao nešto, ili ga tražio da nešto napravi, a da je odgovorio: 'Ne, idemo raditi nešto drugo ili manje'. Najčešće bi on bio taj koji je tražio da radi više. Vizualno, njegova igra izgleda lako, ali iza te elegancije i stila puno je napornog rada.

Njemu je to bio 18. Grand Slam, meni prvi. Nikad nisam osjetio takve emocije

Nikad neću zaboraviti Australian Open 2017., kad se vratio nakon ozljede i osvojio svoj 18. Grand Slam naslov. Za mene je to bio prvi Grand Slam koji sam osvojio kao igrač ili trener. Bio je to izuzetno velik trenutak. Mogao si osjetiti emocije i pritisak.

Roger nije bio osvojio veliki turnir od 2012. Nikad mi to nije rekao, ali osjećao sam da me pozvao da ga treniram jer je želio nekakvu promjenu. Iskreno, uvijek sam mislio da je radio prave stvari i da samo slučajno nije osvojio više u tom razdoblju. Za mene, ponekad samo nije imao sreće.

Ali kao igrač, ne sjećam se da sam ikad doživio takve emocije kad u Melbourneu 2017. Kad igraš, imaš svoj reket i emocije su drukčije. Ali kad sjediš u loži, ne možeš ništa nego vikati. Ponekad je emocionalno teže samo sjediti i gledati nego igrati. To je bio ogroman trenutak za mene osobno, ali i za nas kao tim.

Roger je uživao u iznimnoj karijeri u kojoj smo se puno zabavljali. Igrali smo međusobno 16 puta i dijelili mnoge uspomene u istom timu. Vrijeme koje sam proveo s njim zauvijek će biti posebno."