IVICA KOSTELIĆ je sudjelovao u podcastu SK-a u kojem je pričao o svojim i Janičinim počecima, ali je otkrio i brojne druge detalje iz svoje impresivne karijere.

''Imam sreću da živim na selu, okružen sam prirodom koja mi je u neposrednoj blizini, imam veliku šumu blizu kuće, ja i obitelj smo svaki dan vani. Ja malo i treniram, s obzirom na sjedilački način života, nisam nikad bio toliko doma u životu, mislim da je važno za mentalno zdravlje da odem na trening svaki dan i da se nekako ispušem. Osjećam baš sad veliku potrebu za tim'', odmah na početku je Kostelić objasnio kako se nosi s izolacijom, a onda se vratio daleko u prošlost kad su on i Janica tek počinjali.

''To su najljepše uspomene u mom životu, treninzi u Medvedgradskoj. To je bilo jedno malo dvorište iza zgrade, u prekrasnom ambijentu, okruženo zelenilo. Točno iznad je bila glazbena škola. Nikad neću zaboraviti treninge uz zvuk klavira iz glazbene škole. To je posebna romantika, podsjeća me stare dane Zagreba'', kazao je Ivica, a onda je komentirao teze da je Gips često koristio spartanske metode treninga.

Dvije stvari trebaju za vrhunskog skijaša, snijeg i novac, a mi nismo imali ništa od toga

''Treba pogledati cijeli kontekst, otkud smo potekli. Vi si uzmete da su to nekakvi ljudi koji su si zadali za cilj da budu najbolji na svijetu bez novca i bez snijega. U tom kontekstu morate shvatiti da u svakom slučaju to neće biti običan put, jer dvije stvari koje vam trebaju da biste stvorili skijaša su snijeg i novac. U tom improviziranju, plus rat je na leđima, mi smo morali naći načina da budemo konkurentni bez tih resursa. Tu dolazi do mnogih situacija koje izgledaju spartanski. Nismo mogli spavati u hotelima nego u prirodi. Osim što nemate snijega i novaca, dolazite iz male nacije gdje se natječete protiv velikih nacija koje imaju uhodane sustave, snijeg, tehnološki know-how... Vi te sustave možete pobijediti isključivo na drugi način. A taj način od vas zahtijeva veću žrtvu'', kazao je nekad najbolji skijaš svijeta pa je nastavio:

Starog su pogađale priče da je mene i Janicu maltretirao

''To žrtvovanje... Ono je u sportu prije ili kasnije neminovno. Ako ste sportaš, žrtvovali ste karijeru nuklearnog fizičara, na primjer. Mi smo svaku večer odlazili u krevet u 9 sati navečer, to je trajalo do kraja karijere. To ima sasvim praktični razlog, sportaš mora spavati više od 8 sati dnevno noću, a najbolje bi bilo deset. Sati prije ponoći vrijede više od sati nakon ponoć. Isti takav praktičan razlog ima i kupanje u potocima. Nismo imali novaca za ledene kupke kao konkurenti, umjesto njih smo se išli kupati u potok. U tome nema apsolutno ništa spartansko. Da smo imali novaca, izbjegli bismo to sve. To je prešlo u priču da nas je stari maltretirao, njega je to i osobno pogodilo, zbog čega mi je žao. Tim više jer mislim da je stav od starog na treningu dosta štreberski. Stvarno smo se jako pridržavali teorije sportskog treninga.''