ATP

Izbjeglica koji je vratio hrvatski tenis

Izbjeglica koji je vratio hrvatski tenis
Foto: Guliver Image/Getty Images

DANAS 40. rođendan slavi Ivan Ljubičić, legendarni tenisač koji je oživio hrvatski tenis nakon odlaska Gorana Ivaniševića. Tenis je počeo trenirati kao tek 9-godišnjak (time je njegov uspjeh još fascinantniji), ali je rat u Bosni i Hercegovini usporio njegov razvoj.

Njegov otac Marko bio je električar, majka Hazira kućanica, a živio je i s tri godine starijim bratom Vladom. S 13 godina morao je s majkom i bratom napustiti rodnu Banja Luku.

"Autobus je prevozio samo žene i djecu. Otišli smo avionom za Beograd, mama je plakala jer odlazimo, ali morali smo. Put do aerodroma je bio tako težak... Jako puno kontrola... Preko Slovenije i Mađarske smo stigli u Rijeku", prisjeća se Ljubičić.

Poslije mjesec dana u Rijeci Ljubičići su završili u Opatiji, u hotelu "Astoria", zajedno s ostalim prognanicima. Ivan se nije žalio, nedostajao mu je jedino otac koji je morao ostati u Banjoj Luci. Tenis mu tada nije bio prioritet, trenirao je samo nekoliko puta tjedno.

"Ništa mi nije nedostajalo osim oca. Svakog dana sam mu se nadao i očekivao ga."

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Around 22 years ago... #Zenica

A post shared by Ivan Ljubicic (@ivanljubicic) on

Obitelj napokon na okupu, a Ivan se konačno mogao posvetiti tenisu

Nakon šest mjeseci u Opatiju je došao i otac Marko. Obitelj se napokon našla na okupu, a Ivan je mogao opet misli usmjeriti tenisu. Prihvatio je poziv da ode trenirati u Italiju, iako nije znao ni riječi talijanskog jezika. U Italiji je Ljubičić odlučio da će igrati za Hrvatsku, postaje prvak Hrvatske do 16 godina, a zatim u paru s aktualnim izbornikom Hrvatske Davis cup reprezentacije Željkom Krajanom osvaja Orange Bowl, neslužbeno svjetsko prvenstvo u kategoriji do 16 godina.

"Nije bilo lako u svim tim godinama djetinjstva. Uvijek ću imati posljedice drugačijeg tijeka života u odnosu na druge. Nisam imao puno opcija kada se moralo odlučivati što ću raditi u životu", govorio je Ivan.

Ljubičić je 1996. igrao finale juniorskog Wimbledona, ali je poražen od Bjelorusa Volčkova. Iduće sezone igra i polufinale Australian Opena i tako postaje drugi junior svijeta. Iste godine je uspostavio suradnju s talijanskim trenerom Riccardom Piattijem koji je kasnije morao birati između Ljubičića i Đokovića i odabrao hrvatskog tenisača.

Prvi veći uspjeh u seniorskom tenisu bio je plasman u finale Challengera 1998. godine u Zagrebu u kojem je poražen od tada 15. tenisača svijeta Bersateguija. Iste godine je osvojio svoj prvi satelit turnir, ali je godinu završio na, za njega lošem, 293. mjestu. Sljedeća sezona je bila mnogo bolja, osvojio je nekoliko Futuresa, a zatim i prvi Challenger naslov u francuskom Besançonu.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

#tbt

A post shared by Ivan Ljubicic (@ivanljubicic) on

Svijet je čuo za Ljubičića kad je pao Kafeljnikov, najbolji na svijetu

Prvi nastup na Mastersu bio je u Monte Carlu i već je tad Ljubičić zapanjio teniski svijet. U prvom kolu pao je Medvedev, a u drugom je Kafeljnikov, tada drugi tenisač svijeta, osvojio samo tri gema protiv Ljube. Tjedan dana kasnije Kafeljnikov je postao i prvi tenisač svijeta, a Ljubo je napravio veliki skok na ATP ljestvici i sezonu završava na 77. mjestu. Te sezone dobro je igrao i u Umagu, stigao do polufinala, ali je izgubio od Normana.

Ljubičić u 2000. godini nije ostvario velike rezultate, igrao je samo dva polufinala ATP turnira, a kao najveći rezultat ističe se treće kolo olimpijskog turnira u Sydneyju. Tu godinu je završio pet pozicija lošije plasiran nego prethodnu.

Prvi osvojen turnir bio je Lyon

Međutim, sljedeće godine Ivan osvaja svoj prvi turnir. U Lyonu su redom padali Kuerten, Benneteau, Gaudio, Safin i na kraju u finalnom meču El Aynaoui.

"Igrao sam finale Challengera u Grenobleu, na silno brzoj podlogi. Sjeli smo poslije finala u automobil, prešli sto kilometara do Lyona. Ždrijeb? Gustavo Kuerten u prvome kolu, u utorak. U ponedjeljak sam odradio tri treninga, što baš nije običaj. Posljednji od 23.30, nakon posljednjeg meča. Prebacio sam dvije lopte i pozvao Riccarda. Valjda prvi put. Kuertenu sam ukrao prvi set, u drugome sam ga uništio. Uslijedio je Francuz Benneteau, dobio sam 7:5, 7:5 na iskustvo. U četvrtfinalu me čekao Gaudio koji prije toga nije odigrao meč u dvorani. Dobio sam relativno lako prvi set, u drugom je nastalo natezanje. Izgubio sam tie break. U trećem setu, umoran još od Grenoblea, pogledao sam prema treneru i pokazao mu da više ne mogu. Gaudio mi je darovao gem, a ja sam ni kriv ni dužan dobio treći set sa 6:1.

Subota je donosila Marata Safina, od kojega sam nedugo prije toga na U.S. Openu izgubio poslije četiri tie breaka. Izgubio sam i peti tie break u nizu od njega. Valjda zato što nisam previše ni vjerovao. Sjećam se pressice, izjavio sam tada da je polufinale dobar rezultat. U drugome setu čvrsto sam držao servis i opet smo morali u tie break. Dobro, Safin je imao priliku, 15:30 kod 6:5, nakon što je pogodio passing kroz noge poslije mojega loba. Ipak, izvukao sam se, kao i nakon zaostatka 1:3 u odlučujućoj igri. Dobio sam šest poena zaredom za jednu minutu, nakon što je Safin promašio lagani forehand. U trećem setu poveo sam 3:0, no Safin je uzvratio, izjednačio na 4:4. Imao je u devetome gemu 0:40, ali izvukao sam se servisima i smicalicama. Opet smo došli do tie breaka. Sedmi set zaredom u dva međusobna susreta. Kod 5:5 mi je zabio as. Na meč loptu došao mi je naprijed u izmjeni, odigrao sam mu backhandom pod noge, tako nisko da je lopta pogodila vrh mreže. Uspio je reagirati, odigrao mi je na forehand, a ja sam pogodio nemoguće. Iz trka! Potom sam dobio poen servisom, zaradivši meč loptu. Na njegov drugi servis odigrao sam backhand, a on je - zatresao mrežu. Napokon finale! Za suparnika sam želio El Aynaouija, a Malisse je imao set i 4:1. Želja mi se ipak ispunila. Prije finala bio sam nervozan, ali meč sam odigrao kao u transu. Odlično sam servirao i relativno lagano dobio, iskoristivši rupu Marokanca na backhandu. Za takve trenutke igraš tenis", opisao je osvajanje prvog turnira Ljubičić.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Once upon a time.... 😳

A post shared by Ivan Ljubicic (@ivanljubicic) on

U paru s Ančićem osvaja broncu na Olimpijskim igrama: "Tad je sve počelo"

Nakon osvojenog turnira ušao je među 30 najboljih tenisača svijeta, ali kao po nekom pravilu Ivan je sljedeću sezonu odigrao lošije i pao na ljestvici na 49. poziciju.

2003. godina bila je bolja, ali opet bez osvojenog turnira. Ljubičić je dvije lošije sezone odlučio naplatiti 2004. godine. U paru s Marijem Ančićem osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni. U polufinalu su naši tenisači izgubili od Čileanaca Gonzaleza i Massua, ali su u borbi za medalju pobijedili Indijce Bhupatija i Paesa sa 16:14 u odlučujućem trećem setu.

"Bio je to moj prvi veći uspjeh, tada sam shvatio što sve mogu ostvariti. Ranije sam imao osvojen turnir, ali sam tek nakon Atene bio spreman za velike stvari."

Svakog je osim Federera mogao pobijediti 2005.

Ivan je odlično otvorio 2005. godinu. Došao je do finala Dohe, gdje je izgubio od najboljeg na svijetu, Federera. U veljači te godine Ljubičić je možda igrao i najbolji tenis u životu. Početkom veljače u finalu Marseillea bolji je bio Joachim Johansson. Samo sedam dana je prošlo do novog finala i novog poraza od Federera u Rotterdamu, a zatim sljedećeg tjedna ponovo isti akteri u finalu Dubaija, ali i ponovo isti ishod. Tenis koji je igrao te sezone nije mu donio naslove u veljači, ali jest u listopadu. Najprije je osvojio Metz pobjedom nad Monfilsom, a tjedan dana kasnije u finalu Beča pao je Juan Carlos Ferrero. Odlično je odigrao i dva završna Mastersa, ali je posustajao u petom setu. U finalu Madrida imao je 2:0 protiv Nadala, ali se Španjolac čudesno vratio.
Četrnaest dana kasnije Ljubo je u finalu Pariza gubio od Berdycha s 2:0, vratio se na 2:2, ali nije imao snage za konačni preokret. Te godine je i prvi put nastupio na Masters turniru na kojem sudjeluje osam najboljih tenisača svijeta. U prvom meču u skupini pobijedio je Coriju, u drugom je izgubio od Federera, a za prolaz u polufinale trebala mu je pobjeda nad Nalbandianom, ali Argentinac je s dva puta po 6:2 bio neumoljiv.

Čudesnim nastupima donio Davis Cup Hrvatskoj

2005. godina ostat će zlatnim slovima upisana u povijest hrvatskog tenisa. Naša reprezentacija je osvojila Davis cup, a ponajviše zahvaljujući maestralnim Ljubinim igrama. Ždrijeb je u prvom kolu Hrvatskoj donio gostovanje SAD-u. Domaćine su predvodili treći tenisač svijeta Roddick, deveti Agassi i najbolji svjetski par braća Bryan. Ljubičić i Ančić su unaprijed otpisani od borbe za Salataru, ali Ljubo tako nije mislio. U prvom meču pobijedio je Agassija s 3:0, u subotnjem dvoboju parova Ljubičić je uz pomoć Ančića svladao i braću Bryan, da bi u nedjelju dokrajčio Amerikance pobjedom nad njihovim prvim reketom Roddickom.

U četvrtfinalu u Split su došli Rumunji, ali su se pognute glave vratili kući. Ljubo je još jednom briljirao i donio Hrvatskoj tri boda protiv Hanescua i Pavela. Split je u rujnu bio domaćin polufinalnog ogleda protiv Rusije za koju su igrali Youzhny i Davydenko. A Ljubo!? Ponovo je bio nevjerojatan i donio 3 boda za plasman u finale. U finalu je iznenađujuća bila Slovačka. U Bratislavi je Ljubo nastavio svoj niz s 10. Davis cup pobjedom protiv Kucere i 11. u paru s Ančićem. Hrvatska je prije nedjeljnih mečeva imala 2:1. U nedjelju su prvi meč igrali Ljubičić i Hrbaty. Ljubo je, osim za naslov u Davis Cupu, igrao i za izjednačenje rekorda Johna McEnroea koji je 1982. SAD vodio do naslova s omjerom 12:0. Izgubio je meč u pet setova, ali je Ančić pobijedio Mertinaka i donio trofej u Hrvatsku.

U Roland Garrosu je ostvario najveći uspjeh na Grand Slam turnirima

Sljedeću godinu Ljubičić je otvorio osvajanjem turnira u indijskom Chennaiju pobjedom nad Moyom. Osvojio je mjesec dana kasnije i Zagreb, a zanimljivo da su mu tada u Domu sportova jedini po set otkinuli Novak Đoković i Andy Murray. Ivan je došao do trećeg finala Mastersa u karijeri, ovaj put u Indian Wellsu, ali je Federer u odličnom meču bio bolji sa 7:6 7:6 7:6. U Roland Garrosu ostvario je najveći uspjeh u karijeri, došao je do polufinala, ali preko Nadala, kralja zemlje, se nije moglo. U kolovozu je došao i do renkinga karijere, bio je treći, odnosno prvi do nedodirljivih Federera i Nadala. U listopadu je obranio naslov u Beču, u finalu je pobijedio Gonzaleza. Ponovo je nastupio na završnom Mastersu i ponovo nije prošao skupinu. Osvetio se u odličnom meču Nalbandianu za prošlogodišnji poraz, ali je izgubio od Federera i Roddicka.

Nova sezona, nove pobjede. Ljubičić je osvojio turnir u Dohi pobjedom nad Murrayem, ali nije uspio obraniti naslov u Zagrebu iako je došao do finala. Bolji je bio Cipranin Baghdatis. Prvi je put Ljubičić osvojio i jedan turnir na travi u lipnju 2007. U finalu u nizozemskom Hertogenboschu bolji je bio od domaćeg tenisača Wesselsa. Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta.

"Kraj" tamo gdje je i počeo, u Lyonu

U 2008. godinu je Ljubičić ponovo odlično ušao. Osvojio je Challenger u East Londonu, ali je opet pokleknuo u finalu Zagreba. Stakhovsky je bio iznenađujući pobjednik i prvi tenisač kojem je kao lucky loseru to uspjelo. Međutim Ljubin nivo igre je opao do kraja sezone i može se pohvaliti samo polufinalom Pörtschach u kojem je nesretno izgubio od Monaca.

Sljedeće sezonu su obilježili ponovo lošiji rezultati, iako je Ljubičić znao zablistati. Imao je tri četvrtfinala Mastersa, ali u sva tri je izgubio od najboljih tenisača svijeta Murraya, Nadala i Đokovića. U Lyonu, mjestu gdje je osvojio svoj prvi turnir, osvojio je i ukupno deveti u karijeri pobjedom nad Llodrom.

"To je to! Na mjestu gdje je podigao prvi pehar, osvojio je i posljednji turnir u karijeri. Sportska priča sa sretnim završetkom", pomislili su mnogi u tim trenucima budući da je Ljubina igra bila u padu i da ga je ponajviše servis držao među najboljih 50. Ali Ivan se pobrinuo za još sretniji kraj...

Indian Wells 2010. je turnir Ljubinog života

Ožujak 2010. Ljubo odlučuje nastupiti na turniru u Indian Wellsu unatoč problemima s ozljedama. U prvom kolu pobijedio je najveću nadu američkog tenisa Harrisona, u sljedećem Argentinca Dabula, a u trećem kolu je trebao biti kraj za njega na tom turniru. Čekao ga je drugi tenisač svijeta, Đoković, isti onaj Đoković koji ga je pobijedio 15-ak dana ranije u Dubaiju, isti onaj Đoković koji je u posljednjih pet mečeva imao isto toliko pobjeda protiv Ivana. I početak meča nije nagovještavao ništa drugo osim poraza. Đoković je već u trećem gemu napravio brejk, ali nakon toga Ljubičić je odlučio da nije vrijeme za oproštaj od turnira. Od osmog gema proradilo je sve što je kočilo Ljubičića prethodnih sezona. Kretao se savršeno, forhendima je pogađao linije, a iz bekhenda igrao čudesne drop shotove. Dok je Novak shvatio što se događa, već je bilo kasno. Ljubičić je servirao za meč, spasio jednu brejk loptu i sigurnim servisima izborio četvrtfinale protiv Monaca.

Argentinac je odlično odigrao prvi set, dobio ga sa 6:4, ali ponovo se ukazao na terenu Ljubo iz druge galaksije i sa 6:2, 6:1 plasirao se u polufinale. Tamo ga je čekao Nadal koji je poput Đokovića dobio posljednjih pet mečeva protiv našeg tenisača. Španjolac je dobio prvi set, a onda? Ljubo je i u trećem meču zaredom na turniru iznenada počeo dominirati, dobio je drugi set, a treći je otišao u tie break u kojem je izgubio prvi poen. Nitko nije uspio osvojiti sedam poena zaredom u tie breaku protiv Nadala, nitko do Ljube te večeri.

U finalu će igrati protiv ljubimca domaćih navijača Roddicka koji nije osvojio turnir više od godinu dana. Odlična prilika da Roddick napokon osvoji neki turnir? 31-godišnji Ljubičić je, s druge strane mreže, tenisač koji je u prethodna tri meča potrošio mnogo snage da bi pobijedio najbolje tenisače svijeta. Roddick je imao mnogo lakši put do finala preko Melzera, Robreda i Soderlinga. Očekivano, mečevi dvojice sjajnih servera su su se odlučivali u tie breakovima. U prvom tie breaku Ljubičić je demolirao Roddicka koji je osvojio tri poena u 13. igri. Bio je Roddick bolji u tie breaku drugog seta, ali bolji od Roddicka iz prvog seta, a ne od maestralnog Ljubičića. Osvojio je ovaj put dva poena više, ali pehar je otišao u Ljubine ruke.

Embed from Getty Images

Poslije tog turnira Ljubičić je odigrao još dva finala u Francuskoj, ali to i nije toliko bitno. Bitno je da je Ljubo svoju tenisku karijeru okrunio tog 21. ožujka 2010., kada je pao Roddick. To nije bio običan turnir, cijeli njegov tijek izgledao je poput Ljubinog života. U počecima nije bilo problema, zatim Ivan kao da je odlučio da na teži način osvoji turnir jer kao da je htio svima pokazati da je njegov put do vrha bio mnogo teži nego ostalih tenisača.

"Teško je to opisati. Bili smo daleko od kuće, ali smo mislili da će sve to trajati nekoliko mjeseci i da ćemo se vratiti kući. Očito je da se nije radilo o najsretnijem periodu mog života. Bilo je teško živjeti, a da ne znaš je li ti otac živ. S druge strane, morate živjeti od dana do dana. Uvijek živite u nadi. Možda je to jedan od razloga zbog kojih uvijek razmišljam pozitivno, jer sam tada jednostavno morao tako misliti. Naime, da sam tada razmišljao negativno, da sam mislio da se nikad neću vratiti kući i vidjeti oca...", govorio je Ljubičić.

Oprostio se u Monte Carlu 2012. godine u meču sa sunarodnjakom i imenjakom Dodigom. Planirao je duže odmarati u teniskoj mirovini, ali mnogi igrači su ga željeli za trenera svjesni koliko je pažnje poklanjao detaljima tijekom igračke karijere. Danas je trener najvećeg tenisača u povijesti Rogera Federera, veće od toga u trenerskom svijetu ne postoji...

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Ivan Ljubicic (@ivanljubicic) on

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara