NAJZASLUŽNIJI je za Dinamov povijesni europski preporod, ali u prvi plan gura ekipu i priznaje da je loše odigrao u pobjedi kojom je Dinamo već na pola natjecanja u skupini došao na koračić, samo bod do pola stoljeća snivanog proljeća u Europi.

"Nisam odigrao dobro, svakako je to bila jedna od mojih lošijih partija", rekao je dan kasnije. 

Ali Izetu Hajroviću nitko neće zamjeriti lošu partiju kod jako lošeg Spartaka iz Trnave. Ne samo zato što samokritično priznaje da nije pridonio pobjedi 2:1 u trećem kolu skupine Europa lige nego i jer Dinamo ne bi došao ovako daleko i ovako rano da nije bilo njega.

U devet Dinamovih europskih utakmica prošlog ljeta i ove jeseni, Hajrović je postigao šest golova, a za tri je asistirao. Zabio je i namjestio sve najvažnije golove. Nosio je Dinamo preko najtežih protivnika u pretkolima LP-a sve do play-offa, gdje je ispao od prvaka njegove Švicarske. Ali od dva Dinamova gola na utakmicama u Bernu i Zagrebu, prvi je zabio, a drugi namjestio.

Dinamo i on zatim su utješno poslani u skupinu Europa lige i tamo je nastavio sa sjajnom europskom formom. Za veliku pobjedu (4:1) protiv Fenerbahčea zabio je pola golova, a njegov je i jedan od dva zgoditka u trijumfu (2:0) kod Anderlechta.

Osim opipljivim učinkom u ključnim statističkim kategorijama, Hajrović je ovom Dinamu nezamjenjiv jer je generator pozitivne atmosfere, kao miljenik publike i suigrača. Igrački simbol Dinamove neočekivane renesanse, golovima i nizom majstorija oduševljava navijače onako kako to nije napravio nijedan igrač nakon Roberta Prosinečkog.

Maksimir se klanja obožavanom Izetu, njegovim rolicama, driblinzima, asistencijama, golovima. Navijači se ustaju kada izlazi iz igre uz duge ovacije i zazivanje njegovog imena. To je 20 godina ranije na istom mjestu i istim povodom doživljavao samo Prosinečki.

Međutim, Hajrović odbija ikako isticati sebe i svoj doprinos:

"Najveća snaga ovog Dinama je što smo klapa, ekipa, prijatelji. Što se sjajno razumijemo na terenu, u svlačionici i u civilu. Na primjer, mi toliko puno vremena provodimo zajedno i kada nismo u igri ili na treningu. Posjećujemo se, družimo, izlazimo na večere, a i kada naručimo pizzu u svlačionicu, od toga napravimo doživljaj."

Dinamo je zahvaljujući tom timskom duhu uspio prebroditi dvije ključne europske nedaće: ispadanje na samim vratima Lige prvaka i zaostatak kod Spartaka na utakmici gdje je bio očito bolji od suparnika i došao po bod(ove) za prolazak skupine Europa lige, ali je umjesto toga mogao do kraja kompromitirati naizgled komfornu situaciju.

Je li to dokaz da je ovo najkarakternija momčad u kojoj si do sada igrao (Grasshopper, Galatasaray, Werder, reprezentacija BiH), uzimajući u obzir i da ste se tek ovog ljeta formirali?

"Pa u pogledu toga i zatim toga što je ova momčad puna mladih igrača, svakako jest. Zbog toga mogu reći da je ovo doista najbolja momčad u kojoj sam igrao baš zato što je krasi tako veliki duh požrtvovnosti i zajedništva."