DESET golova. To je bila bilanca u mreži Dinama na poluvremenu susreta protiv Betisa. Točno toliko golova hrvatski viceprvak primio je u zadnjih pet europskih poluvremena dotad: tri protiv Celte i Betisa te četiri protiv Lillea. Maksimirom su se orili zvižduci, a onda je pred kamere stao pomoćni trener Dinama Sandro Bloudek.

"Po onome što smo vidjeli na terenu, ovo je apsolutno nezaslužen rezultat", rekao je Bloudek. Ta izjava dovoljno govori o tome u kolikoj iluziji živi Dinamov stručni stožer i kako se odnosi prema očitim problemima. Izbjegavaju se s njima suočiti već jako dugo i danas imaju to što imaju: gotovo svaki igrač izgleda gore nego što je izgledao na početku sezone, a onda je logično da ekipa ne može ništa protiv iole ozbiljnijih suparnika.

Famozan Dinamov "sjajan start" postaje mitološko biće

Čudovište iz Loch Nessa ili Bigfoot možda su najpoznatija bića za koja nitko ne zna postoje li, ali u hrvatsku javnost sve se češće probija još jedno mitološko biće. Riječ je o famoznom Dinamovom "sjajnom startu" ili "odličnih 30 minuta".

Poučak je jasan: izdvoji se jedinih 20 ili 30 minuta u kojima Dinamo nije izgledao kao potpuno podređena momčad kao zalog da se nešto dobro ipak događa ili da se utakmica pripremila kako treba. Duboki Dinamov blok uistinu nije Betisu dozvoljavao previše do prvog, nesretnog pogotka.

Međutim, raspad koji je uslijedio pokazao je koliko je Dinamo emocionalno nestabilna ekipa. I protiv Celte, i protiv Lillea, i protiv Betisa bilo je jasno da će uslijediti raspad nakon prvog primljenog pogotka. Znali su to svi koji su gledali utakmicu, znali su to Dinamovi protivnici, a što je najgore, znali su to i igrači Dinama. Jer momčad koja vjeruje ne može ovako izgledati na terenu.

Realan okvir je jedno. Brukanje na ovaj način je nešto sasvim drugo

Nakon poraza u Francuskoj citirali smo izjavu Zvonimira Bobana kako je Dinamo u Europi "krenuo iznad očekivanja". U prva tri kola imao je nešto lakši ždrijeb i sjajnu situaciju, ali poanta je bila jasna. Momčad u rekonstrukciji, koja tek treba proći drugi krug selekcije, nema prevelika očekivanja u Europi.

Izgubiti od klubova koji uzimaju europske pozicije u francuskoj ili španjolskoj ligi nije katastrofa nego realnost. Ali nije svaki poraz isti niti dojam nakon njega. Dinamo se u zadnje tri utakmice vratio deset godina u Europu kada je redovno primao porcije, a melankolična atmosfera iz kluba koji je i tada pričao o "učenju" ostavljala je bljutavi osjećaj da se Dinamo u Europu dolazi malo rastrčati između dvije utakmice SHNL-a.

Kovačević se odlučio udaljiti s presica u zadnjih mjesec dana. Pisali smo o tome koliko je to suluda praksa, ali je podbacio na jedinoj relevantnoj "presici" na kojoj može pružiti navijačima odgovore na pitanja napreduje li ekipa, a to je ona koja se odvija na zelenom terenu.

Priče o razlici u budžetu nisu pusti izgovori, ali najveći Dinamov problem je jednostavno postaviti. Ako Dinamo može izgledati ovako bezlično u dvobojima protiv višestruko skupljih momčadi, onda je pitanje zašto se ne može nametnuti protiv slabijih momčadi onako kako se Betis nametnuo njemu.

Je l' netko zeza navijače Dinama?

Dinamo je puno puta u povijesti stradavao u Europi, pa čak i u eri u kojoj je bio najjači. No, kada tri europska suparnika zaredom ostave dojam da su igrali protiv juniora, onda je jasno da je to simptom puno većeg i neporecivog problema.

I nipošto nije riječ o slučajnosti, kako sugeriraju iz Dinama. Činjenica da nakon svake utakmice ponavljaju isti set floskula govori koliko se ne žele suočiti sa stvarnošću. Nakon takvog rezoniranja možemo se samo pitati: je l' netko zeza navijače Dinama?