HRVATSKA je na Rujevici izgubila 7:0. Bilićeva momčad zalutala je na teren, doživjela povijesni debakl i izgledala kao da prvi put igra zajedno. Dobra vijest je da je Dominik Livaković spriječio da Engleska na Rujevici zabije bar 13 komada.

Hrvatska je postala San Marino

Hrvatska je protiv Engleske izgledala onako kako protiv Hrvatske obično izgleda San Marino. I to San Marino koji nema dobar dan. Ništa nije valjalo. Hrvatska je bila spora, pasivna, mekana u duelima, bez energije i bez ikakve kontrole utakmice. Englezi su od prve minute radili što su htjeli, ulazili gdje su htjeli i stvarali šanse gotovo kad god bi ubrzali igru.

Nije ovo bio samo loš dan nekoliko igrača. Nije ovo bila utakmica u kojoj je protivniku ušlo sve što je pucao. Hrvatska je bila potpuno razbijena kao momčad.

Nitko nije znao što treba raditi

Najveći kaos bio je bez lopte. Nije se znalo igra li Hrvatska presing ili čeka u zoni. Nije se znalo tko izlazi na igrača s loptom, tko zatvara prostor koji ostaje iza njega, tko preuzima igrača koji ulazi između linija i tko je kome korektor.

Jedan bi igrač krenuo naprijed, drugi ostao, treći zakasnio, a između njih bi se otvorio prostor kroz koji je Engleska prolazila bez ikakvog problema. Obrana nije funkcionirala ni kao četvorka ni uz pomoć veznog reda. Previše puta hrvatski su igrači ostajali između čovjeka i prostora, bez jasne odluke što zapravo brane. Englezi su to vrlo brzo prepoznali i nemilosrdno koristili.

Kane i Gordon otvorili rupu koju nitko nije zatvarao

Engleska je vrlo lako stvarala višak u sredini terena. Harry Kane spuštao se prema lopti i izvlačio hrvatske stopere i veznjake, dok se Anthony Gordon uvlačio s krila prema sredini. Time su Englezi stalno dobivali dodatnog igrača u prostoru iza Luke Modrića i Matea Kovačića.

Upravo je ondje Hrvatska bila najranjivija. Bolno je nedostajao igrač koji bi taj prostor zatvarao, presijecao dodavanja i sprječavao Engleze da se okreću prema hrvatskom golu. Umjesto toga, Kane i engleski veznjaci primali su loptu licem prema golu, a hrvatska obrana tada se već povlačila prema vlastitom šesnaestercu.

Engleska nije morala raditi ništa posebno komplicirano. Nekoliko brzih dodavanja bilo je dovoljno da dođe u situaciju iz koje može zabiti.

Golovi su padali kao na treningu

Najporazniji je bio način na koji je Engleska zabijala. Gotovo svi golovi padali su nakon akcija u kojima je hrvatska obrana bila potpuno izigrana, a engleski igrač na kraju bi ostao sam nekoliko metara od gola.

To su bili golovi kakvi se često vide kada velika reprezentacija igra protiv nogometnog patuljka. Protivnik pomiče loptu s jedne strane na drugu, obrana kasni korak ili dva, otvara se rupa i na kraju netko samo pospremi loptu u mrežu. U ovoj utakmici nogometni patuljak bila je Hrvatska.

Englezi su dolazili do hrvatskog gola bez otpora koji se očekuje na ovoj razini. Nisu morali izmišljati spektakularna rješenja niti zabijati golove s 25 metara. Otvarali su Hrvatsku jednostavnim kretnjama i dodavanjima, a akcije završavali iz neposredne blizine.

Livaković spriječio još veću katastrofu

Koliko je Hrvatska bila loša najbolje pokazuje činjenica da je Dominik Livaković, unatoč broju primljenih golova, spriječio još uvjerljiviji poraz. Engleska je, osim golova, imala još niz čistih situacija. Livaković je nekoliko puta branio udarce iz odličnih pozicija i spašavao Hrvatsku kada bi se njezina obrana ponovno raspala.

Rezultat je mogao biti još gori. To zvuči gotovo nevjerojatno kada se pogleda koliko je Hrvatska primila, ali utakmica je bila toliko jednostrana da je Livaković zapravo spriječio potpunu rezultatsku katastrofu.

Nije valjalo ništa

Ovo nije bila utakmica u kojoj se može izdvojiti jedan problem. Nije valjalo ništa.

Nije valjala energija. Nije valjala agresivnost. Nije valjala obrana. Nije valjala sredina terena. Nije valjalo zatvaranje prostora. Nije valjala reakcija nakon izgubljene lopte. Nije valjala ni sposobnost momčadi da nakon prvog ili drugog primljenog gola barem smiri utakmicu i spriječi potpuni raspad.

Engleska je jedna od najboljih reprezentacija na svijetu i nije sramota od nje izgubiti. Ali sramota je izgubiti na ovaj način i na kraju biti zadovoljan rezultatom. Ako je poraz protiv Španjolske nešto što bi se dogodilo gotovo svakoj reprezentaciji na svijetu, ovo je poraz koji bi se dogodio samo najgorim momčadima na svijetu.

Slaven Bilić je u svojoj trećoj povratničkoj utakmici kreirao najveću sramotu u povijesti reprezentacije. Čestitamo, ni to nije lako.