DINAMO je u drugi dio sezone ušao s velikim problemima izvan terena, ali i na njemu. Uzeo je samo po bod kod kuće protiv Gorice, uvjerljivo najgore momčadi prvenstva, i u gostima kod Slaven Belupa. I takav Dinamo je bio bolji od svojeg prvog pratitelja te je povećao prednost ispred groznog Hajduka.

Bijeli su u prva tri kola nastavka prvenstva upisali dva poraza, čime su prekinuli niz od pet mjeseci bez izgubljene utakmice. Momčad igra loše, a snovi da će se Dinamovo posustajanje kazniti sve su tanji. Ivan Leko i igrači trpe opravdan dio kritika na svoj račun, ali oni nisu glavni krivci za ovu situaciju. To su dva najveća blefera, Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius.

Jakobušić svoju strategiju može baciti u smeće. Toliko do nje drži

"Hajduk, s obzirom na uložena sredstva u zadnjim sezonama, nije napravio adekvatan rezultat. Glavni identificirani razlog je diskontinuitet upravljačkih struktura i česte promjene struke, a posljedično i nedostatak stabilnosti." Ovo je citat iz dokumenta koji je Jakobušić predstavio navijačima Hajduka u listopadu 2021. godine.

Hajduk taj dokument naziva "strategijom" iako se u suštini tu radi o listi želja. U istom dokumentu piše kako Hajduk do 2027. godine želi dvaput osvojiti prvenstvo, u ostalim sezonama biti drugi te osvojiti barem jedan Kup.

Osim toga, dvaput se namjeravaju igrati kvalifikacije Lige prvaka i Europa lige, jednom skupina Lige prvaka, jednom skupina Europa lige, triput skupina Konferencijske lige, a u tom natjecanju očekuje se jedan ulazak u šesnaestinu i jedan u osminu finala. Nakon godine i pol dana jasno je da Jakobušić tu strategiju može komotno baciti u smeće. Toliko do nje drži.

Kontinuitet struke na Poljudu je loš vic iz Jakobušićeve poslanice

Naime, u jednom dijelu strategije navode se i kriteriji za procjenu trenerskog učinka, a kao glavne stavke navode se: prosjek bodova, omjer golova, broj akcija, sustav igre, izlazni transferi, broj igrača iz akademije i povećanje ili smanjenje vrijednosti igračkog kadra.

Dva dana kasnije je smijenjen Jens Gustafsson, a na klupu je sjeo Valdas Dambrauskas. Osvojio je Kup nakon devet godina pauze, a nakon deset godina doveo je Hajduk do drugog mjesta, i to tako da je do predzadnjeg kola bio u borbi za naslov. Nikakvi kriteriji iz strategije nisu bili važni i on je smijenjen nakon što je u 38 utakmica ostvario 23 pobjede, osam remija i sedam poraza. 

Ukupno je imao 60.5 posto pobjeda, a kroz sve to je afirmirao Stipu Biuka i Marina Ljubičića, igrače čiji su transferi klubu donijeli oko deset milijuna eura uz moguće bonuse, što je klubu prijeko potrebna financijska injekcija.

Hajduk nije imao plan za dalje, već je vrući krumpir uvalio u ruke Mislavu Karoglanu, treneru za kojeg su godinama govorili kako je veliki kapacitet. Njega su "potrošili" nakon samo 12 utakmica u kojima je ubilježio osam pobjeda i četiri remija.

Doduše, navijači bi vrlo vjerojatno prešli preko gaženja vlastitog obećanja iz strategije jer je Ivan Leko puno veće ime od Mislava Karoglana, ali sve što je Hajduk napravio u vezi dovođenja novog trenera spada u rubriku bizarnog.

Bijeli su promijenili sve u trenutku koji rijetko dočekaju. Dinamo se nudi

Leko je u Belgiji izgradio prepoznatljiv trenerski credo u kojem su postulati igre jasni i nepromjenjivi. On obožava visok presing kojim stavlja opterećenje na suparnika i tjera ga na greške, a u većem dijelu karijere forsirao je 3-5-2 sustav. Pripreme su pokazale da će istu stvar pokušati implementirati u Hajduk.

Rezultat su dva poraza u tri utakmice, a jedina pobjeda, ona protiv Šibenika, stigla je slučajno, nakon greške gostiju u zadnjim minutama utakmice. Doduše, u dvije od te tri utakmice vladali su rubno regularni uvjeti za igru i rezultat je lako mogao biti bolji za Hajduk, ali porazi nisu najveći problem.

On leži u činjenici da je Hajduk usred najveće Dinamove upravljačke krize u modernoj povijesti kluba, koja se itekako ogleda i na njegovu sportsku politiku, a time i rezultate, odlučio napraviti radikalan zaokret.

Doveo je trenera koji ima sasvim drugačije ideje i zahtjeve u igri od prethodnog te su igrači Hajduka gurnuti u situaciju da u hodu uče novi sistem dok love zaostatak za Dinamom, a navijači im nabijaju pritisak jer osjećaju da su Plavi ranjivi.

I ironija je odigrala svoju ulogu pa je baš Rijeka, ekipa s novim trenerom i sasvim novom ekipom, nanijela Bijelima najbolniji poraz ove sezone. Dala je dva gola, i to igrajući protiv bure, u gotovo nemogućim uvjetima. To dovoljno govori koliko se Hajduk muči na terenu i koliko je iracionalno bilo baš sada napraviti takav rez.

Od prvog dana je komunikacija između Leke i Uprave bizarna

Već od prvog dana Leko je nedvosmisleno poručio Upravi da treba nove igrače. "Rekao sam da je činjenica da smo ostali bez šest-sedam igrača od jeseni. Klub je ambiciozan, želi biti bolji. Ekipa od jeseni se treba pojačati.

Svaki igrač je otišao sa svojim razlogom. Imamo plan s četiri-pet novih igrača ne samo nadomjestiti ove koji su otišli već želimo ekstra kvalitetu koja će nam pomoći da budemo bolji", izjavio je uoči nastavka sezone.

Pisali smo o Hajdukovim problemima s kadrom. Fali jedan stoper jak na lopti i rotacija je u tom dijelu terena jako kratka. Nedostaje i jedan bočni igrač. Leko je dosad na toj poziciji koristio Sahitija koji je krilni napadač, a ozljedom Kosovara stvar se dodatno zakomplicirala. Konačno, Hajduk već dvije godine igra bez pravog zadnjeg veznog koji je za ovakvu koncepciju igre ključan.

Jedini igrač kojeg je Uprava dosad dovela Leki je Marokanac Yassine Benrahou, krilni napadač iz druge francuske lige. Ovakav tijek događaja valja još jednom naglasiti: Hajduk je doveo trenera za kojeg se zna kako će igrati. Taj trener se već idući dan žalio da mu fali igrača, a Uprava mu je dovela krilo, poziciju koja ne postoji u formaciji po kojoj je taj isti trener poznat.

Jakobušić i Nikoličius su pročitani bleferi. Ovaj put se ne mogu sakriti ni iza trenera

Naravno, stvar je moguće promatrati i iz druge perspektive - zašto se trener ne prilagođava kadru koji ima na raspolaganju i prema tome slaže ciljeve u igri? Međutim, bilo bi apsurdno da Hajduk, koji dovodi najveće trenersko ime na Poljud u zadnjih 10 godina, nije s trenerom jasno iskomunicirao potrebe i želje prije nego što je stavljen potpis na ugovor.

Drugim riječima, Hajduk je morao znati zašto želi Leku. Karoglan je imao dobar rezultat, ali nije imao prepoznatljiv potpis. Leko ga ima, ali za rezultat mu je neophodno dovesti igrače koji to mogu ostvariti. 

Koliko god jaka bila hajdučka PR mašinerija, "Mr. Niko Football" se u posljednjih godinu dana nije proslavio transferima i Hajduk nije jača momčad nego što je bio. Isto tako, Jakobušić je pokazao da će za koji poen simpatije pogaziti sva obećanja koja je dao.

Jedno objašnjenje je da Hajduk nema novca, ali to je onda još jedna stvar o kojoj Jakobušić, blago rečeno, ne priča previše otvoreno. Drugo i vjerojatnije objašnjenje je ono da su dva najveća Hajdukova blefera još jednom probudila maštu navijača dovođenjem velikog imena kako bi privremeno kupila mir, a onda će ga gurnuti pred bus kada bude trebalo preuzeti odgovornost za rezultat.