HRVATSKA reprezentacija jučer je odigrala 0:0 s Belgijom u 3. kolu skupine F i kao drugoplasirana se plasirala u osminu finala, a Maroko je osvojio prvo mjesto. To je značilo teži ždrijeb za Hrvatsku, ali joj je drama u zadnjem kolu skupine E donijela Japan u osmini finala.

Japanci su šokirali Španjolsku 2:1 i osvojili prvo mjesto u skupini, a nadaju se da senzacijama protiv Njemačke i Španjolske mogu dodati i onu protiv Hrvatske. Za Index je senzacionalni uspjeh japanske reprezentacije komentirao bivši Dinamov igrač Mihael Mikić, koji je u Japanu proveo deset godina i jako dobro poznaje tamošnji mentalitet, ali i izbornika Hajimea Moriyasua.

Jako sam sretan zbog mojih Japanaca. Ovo što su oni napravili je čudo. Da uopće pomisliš da možeš proći skupinu kraj Španjolaca i Nijemaca graniči s ludošću, ali oni su uspjeli. No to je Japan. Oni su takav narod. Nikad se ne predaju, vjeruju u sebe do zadnje sekunde i takav gard na ovom turniru im se isplatio.

Pametna su momčad. Kad su dali gol za 2:1, stali su u blok 5-4-1, nisu pali u euforiju, nego su se branili mirno i organizirano i čekali su još neku kontru da dotuku Španjolce. To je momčad koja ima plan A, plan B, a vjerojatno negdje i plan C i mora ih se shvatiti maksimalno ozbiljno. 

Balkanski štih

Hajime Moriyasu bio mi je trener u Hiroshimi s čitavim stručnim stožerom iz reprezentacije i iz prve ruke sam se uvjerio u to o kakvom treneru i čovjeku je riječ.  On je na klupi Hiroshime naslijedio Mihajla Petrovića.  kojemu je bio pomoćnik i od kojega je naučio, a onda i usavršio sustav 3-5-2 u kojem Japan danas igra.

Petrović je u tu japansku posloženu glavu unio malo balkanskog štiha, a Moriyasu je pratio sve svjetske trendove, unosio je nove ideje u našu momčad, kasnije u reprezentaciju i odgojio je ovaj današnji Japan.

Tomiyasu igra u Arsenalu, a sjedi na klupi. Mitoma je u Brightonu i također nije u početnom sastavu, kao ni Asano koji je strašan igrač. Moriyasu s tim nema problema. Točno zna tko mu što može donijeti u danom trenutku i od svojih igrača je u stanju izvući maksimum.

Mitomu i Asana uvede u igru pa oni okreću utakmice i nitko se ne buni jer trener zna što radi i to jasno govori igračima. Japanci možda na prvi pogled nemaju previše kreativnih igrača iako ako pogledate na YouTubeu najbolje poteze Minamina ili Mitome, vidjet ćete kakvi su to tehničari.

Ne umiru u ljepoti

No oni su svjesni da im nekakva lepršavost i opuštenost na SP-u protiv Njemačke i Španjolske neće proći pa to ni ne pokušavaju. Japanci su maksimalno disciplinirani, znaju igrati na rezultat i jako su napredovali u svakom nogometnom smislu.

Ne padaju u euforiju, možda na tribinama, ali u reprezentaciji i oko nje nikad. Kod njih nema nerealnih očekivanja, nije tragedija ako se izgubi, ali će napraviti apsolutno sve da iskoriste i najmanju šansu koja im se pruži.

Prije dvadeset ili više godina imali ste možda jednog ili dva igrača u Europi, a danas praktički čitava reprezentacija igra u najjačim ligama svijeta. Osam ih je u Bundesligi, dva u Premier ligi, a igraju i u francuskoj, talijanskoj i španjolskoj ligi, da ne spominjemo ove ostale.

Želio sam ih dovesti u Dinamo

Žao mi je da netko od njih nije u HNL-u, a mogao je biti. Dok sam bio pomoćni trener Damiru Krznaru, a i prije, dok još nisam bio u Dinamu, predložio sam Dinamu mlade japanske igrače koji danas igraju u toj reprezentaciji.

To su bili Asano, pa kasnije Ito, Kamada, Mitoma i Yamane, o kojima sam imao jako puno informacija i bio sam uvjeren da će biti pravi igrači. Tad ih još nisu vrbovali veliki klubovi i moglo ih se dovesti za manje novca da je bilo samo malo više volje. Asana smo pokušali dovesti u ljeto 2021., nudili smo mu sjajan ugovor, ali je odabrao Bochum za dvostruko manju plaću samo da igra u Bundesligi.

Hrvatska je velik favorit protiv Japana i ne treba bježati od toga. Dalićeva momčad puno je kvalitetnija, osobito u obrani i veznoj liniji, i to bi trebala biti prevaga na našu stranu. Ja sam oduševljen onime što je Hrvatska pokazala na ovom turniru.

Ova generacija i ona 1998. su nebo i zemlja

Usporedimo generaciju iz 1998. i ovu današnju. Ona prva je nakon trećeg mjesta u Francuskoj došla na SP u Japanu i Koreji i nije bila ni sjena ekipe od prije četiri godine, a ostalo je dosta igrača. Ova generacija je nakon finala 2018. došla u Katar s jednakom željom da opet napravi dobar rezultat.

Mislim da ti igrači, osobito senatori, mogu biti primjer svim mladim nogometašima, ali i sportašima kako se radi i zalaže u kasnijoj fazi karijere. Imamo sjajan spoj iskustva i mladosti koju predvodi Joško Gvardiol. Nema smisla pričati o tom dečku, on dovoljno govori sam za sebe. Još kao junior u Dinamu pokazivao je da može jako puno, no osim toga je neiskvaren i vrhunski dečko.

Drago mi je da je Hrvatska izvukla Japan i da će jedna od te dvije reprezentacije proći dalje. Uvjeren sam da će to biti Hrvatska, neće Japancima nitko zamjeriti ako na ovom turniru stanu u četvrtfinalu.