TVRDOGLAVOST je jedna od glavnih karakteristika koja nam pada napamet kada razmišljamo o trenerskom stilu Gennara Gattusa od dolaska u Hajduk. Koliko god javnost i mediji tupili o tome da su neke njegove odluke nelogične i teško shvatljive, on ih se drži i od njih ne odstupa. Primjera je puno, od igranja Šimuna Hrgovića na desnom beku do zanemarivanja Rokasa Pukštasa, a jedna od najčvršćih odluka je bila da je Anthony Kalik neizostavan na poziciji desetke.

Ipak, u posljednje dvije utakmice protiv Šibenika i Slaven Belupa, Gattuso je pokazao da je spreman odstupiti od nekih stvari koje su izgledale kao zapisane u kamenu pa se na poziciji desetke odjednom kao starter pojavio Nazarij Rusin. Ukrajinski ofenzivac je u Hajduk došao u zimskom prijelaznom roku na posudbu iz engleskog drugoligaša Sunderlanda i to kao opcija za kojom je Hajduk posegnuo kada se činilo da je posudba Jana Mlakara iz Pise propala. Do sada se činilo da će biti samo prolaznik.

Rusin je uvjerio Gattusa da može biti rješenje

U prvoj utakmici protiv Lokomotive ušao je u igru na poluvremenu i nakon osam minuta asistirao za gol Marku Livaji, a u sljedećoj je bio starter protiv Varaždina. Od tada do utakmice protiv Šibenika isključivo je ulazio s klupe te u pet utakmica SHNL-a i Kupa prosječno igrao 17 minuta. Na utakmici protiv Gorice, kada Livaje nije bilo zbog kartona, ostao je na klupi. Očito se nije nametnuo.

Međutim, nešto se promijenilo tijekom reprezentativne pauze uoči susreta protiv Šibenika. Hajduk je na tu pauzu otišao nakon 3:0 poraza na Rujevici. Bijeli su izgledali bezidejno duže vremena i neka promjena je bila nužna, samo što u promjenu kod Gattusa nitko nije vjerovao. Ipak, Rusin je tijekom pauze očito uvjerio trenera da može biti rješenje koje će igri Hajduka dati nešto novo.

Rusin čini Livaju boljim

Uzorak od dvije utakmice je malen, ali Rusin je svoju priliku iskoristio bolje od svih igrača koje bi Gattuso povremeno koristio kao najbližeg partnera Livaji. Kalik je igrao većinu utakmica, a na početku sezone je tamo često korišten bio i Pukštas. Od povratka sa zimskih priprema, Gattuso je priliku (nakon ulaska u igru s klupe) na toj poziciji dao Janu Mlakaru (gostovanja protiv Istre i Dinama) i Filipu Krovinoviću (gostovanje protiv Rijeke), a čak je i Abdoulie Sanyang neke minute odradio u toj ulozi.

Očito je tražio nešto što mu Kalik nije mogao dati, a Rusin se činio kao zadnja opcija i svi su bili iznenađeni kada su ga vidjeli na popisu startera protiv Šibenika. U toj utakmici je izborio crveni karton i slobodni udarac iz kojeg je Ivan Rakitić donio pobjedu Bijelima. Izvan tog direktnog utjecaja na rezultat, ostavio je i generalno dobar dojam.

Činilo se da je to trik za jednu utakmicu protiv povučenog Šibenika, ali Gattuso je ponovio istu stvar protiv Slavena. Ta je utakmica otklonila sumnje da je Ukrajinac prevelik rizik u obrambenom smislu i čini se da je čvrsto zgrabio poziciju za nastavak sezone. Postoji puno razloga zašto se to pokazalo dobrim, ali glavni je jednostavan. Livaja čini druge boljima, a Rusin čini njega boljim.

Rusin daje ono što se očekivalo od Mlakara i Šege

Kada analiziramo učinak koji je na igru Hajduka napravila promjena s Rusinom na desetci, onda o tome možemo pričati na temelju dojma ili statistike. Jasno je da je statistički uzorak od dvije utakmice premalen, ali ipak pokazuje određenu tendenciju i dočarava promjenu u igri. Ne, Hajduk nije briljirao i Rusin nije odjednom postao fantastičan, ali Hajduk je s njim postao fluidniji u zadnjoj trećini te samim time opasniji.

To se najbolje vidi na brojkama i kretanjima Livaje u zadnje dvije utakmice. Od početka ove sezone se puno govorilo o tome treba li Livaja igrati desetku, a to je tema koju je potencirao bivši sportski direktor Nikola Kalinić. Zapravo se Livaji traži kompatibilan partner u napadu još od kada je u klubu igrao Umut Nayir u sezoni 2020./21., a najbliže tome je bio Mlakar tijekom svog prvog mandata u klubu.

Priča o Livaji kao desetki je ugašena jer Hajduk nije doveo nikoga na poziciji napadača tijekom ljetnog roka, a on je ponovno igrao u vrhunskoj formi kao devetka. Sama brojka od 15 golova i osam asistencija u ligi govori dovoljno o tome. Međutim, cijelo vrijeme je bilo jasno da Hajduku nasušno nedostaje igrač koji napada prostor i daje dubinu. Zato se u zimskom roku dovelo Michelea Šegu (na kojem je i sam Livaja inzistirao) i Mlakara da se pokuša obnoviti uspješna suradnja s Livajom.

Mlakar nije uspio donijeti ono što se od njega tražilo, a Šego je do sada pokazao samo naznake da bi mogao biti rješenje problema. Djelomično je to jer ga Gattuso previše opterećuje u obrambenoj fazi, a djelomično je zbog njega samoga. Rusin je na kraju donio ono što se tražilo od njih dvojice. Pokazao se kao inteligentan igrač koji ima odlične kretnje, razumije igru i, najvažnije od svega, uvijek i stalno napada taj mitski prostor iza leđa obrane.

Svojim kretnjama, sposobnošću da veže stopere na sebe i napadanjem prostora prisiljava obrambenu liniju protivnika da stoji niže i daje dozu nepredvidljivosti, a time radi najveću uslugu Livaji i samim time cijeloj ekipi. Livaja je pokazao da je stroj za golove, ali Hajduk najviše od njega dobiva kada se otvara na krilnim pozicijama ili se spušta niže na terenu gdje aktivno sudjeluje u kreaciji.

Ponovimo još jednom, dvije utakmice su malen uzorak, ali brojke su frapantne. U odnosu na prvih sedam utakmica nakon zimske pauze, u dvije utakmice s Rusinom kao partnerom Livaja je imao 257% više kreiranih velikih prilika, 252% više ključnih dodavanja, 88% više točnih dodavanja u protivničkoj polovici i 104% više točnih dodavanja u zadnjoj trećini.

U prosjeku ima šest dodira s loptom više po utakmici, što je neznatno povećanje od 15%, ali upravo činjenica da nema toliko puno više dodira u kombinaciji s ostalim brojkama pokazuje da su ti dodiri u pozicijama gdje može imati veći utjecaj. Rusin je oslobodio Livaju okova kaznenog prostora, a presing je ionako nepostojeći cijelu sezonu pa Bijeli tu ne gube ništa dok se Livaja i Rusin rotiraju.

Rusin je sudjelovao u svakoj opasnoj situaciji protiv Slavena

Pričajmo malo i o dojmu. Rusin u Koprivnici nije imao "opipljiv" učinak u smislu gola ili asistencije, ali dovoljno je pogledati sažetak utakmice da bi se dobio dojam njegovog utjecaja i izvan samih brojki. U sedmoj minuti prima loptu u prostoru i ostavlja petom Livaji koji namješta zicer Roku Brajkoviću.

U 13. minuti prima loptu u međuprostoru, oslobađa se igrača i upućuje opasan udarac izvana. U 25. minuti dobro prati Brajkovića koji mu nabacuje s lijeve strane, a stoper Slavena ga je taman dovoljno omeo da ne može uputiti skroz kvalitetan udarac glavom. U 36. minuti presijeca loše dodavanje Slavena u opasnoj zoni i namješta odličnu šansu Livaji koji pogađa vratnicu.

U 44. minuti napada prvu stativu kod udarca iz kuta i odvlači dva braniča nakon čega Ilija Nestorovski igra rukom za kazneni udarac. U 56. minuti, nakon izvrsnog kretanja u kaznenom prostoru, upućuje udarac koji mu blokira obrana. U 60. minuti izlazi iz igre, a ovo gore nabrojano su apsolutno sve situacije u prvih sat vremena u kojima je Hajduk bio opasan. Rusin je doslovno sudjelovao u svakoj akciji koja se našla u sažetku.

Još uvijek nedostaje učinak krilnih igrača

Hajduk nije briljirao ni u posljednje dvije utakmice, ali se pomak itekako vidi. Protivnicima nije dozvolio šansu, a prema naprijed je napravio dovoljno da uzme bodove. Zbog svega gore navedenog, Rusin ima velike zasluge za takvu promjenu, ali da bi ona bila još jasnija potrebno je da svoj dio odgovornosti ponesu krilni igrači.

Simptomatična je bila situacija kada je Rusin u Koprivnici u prvom poluvremenu napao prostor, primio loptu i s njom došao do korner linije te potom poslao povratnu loptu na kojoj nije bilo nikoga. Livaja ne može istovremeno biti glavni kreator i stići na tu loptu, ali krila moraju pratiti tempo kada Ukrajinac primi loptu u dubini i stići na tu povratnu loptu.

Livaja i on su kliknuli, a sada ćemo vidjeti mogu li se krilni igrači bolje uklopiti u nešto drugačiji način igre i dati Hajduku dimenziju više u zadnjoj trećini. Vjerojatno bi i Pukštas na poziciji osmice bio jako dobro rješenje u ovom kontekstu, ali to očito nećemo gledati.

Gattuso je pred kraj sezone, u poziciji kada se bori za naslov, odjednom u Rusinu dobio igrača koji mu je donio sve što mu je bolno nedostajalo. Ostaje vidjeti je li to samo prolazni trenutak ili će Rusin nastaviti s dobrom formom i postati možda ključni igrač u borbi za titulu.