HAJDUK je odigrao najveću utakmicu u modernoj povijesti kluba. Nakon 16 godina čekanja europske jeseni, na Poljud je stigao četverostruki prvak Europe s višestruko skupljom momčadi. Očekivala se velika utakmica uz veliku atmosferu, ali, u mislima većine navijača, ipak utakmica u kojoj Hajduk samo želi ostaviti što bolji dojam, bez pretjeranih rezultatskih očekivanja.

Umjesto dobrog dojma u porazu, Hajduk je ponudio nešto što je i najoptimističnijima bilo teško zamisliti. Odigrao je utakmicu zbog koje svaki njegov navijač može biti ponosan, bez obzira na to koliko mu je godina i koliko je većih Hajdukovih utakmica gledao.

Autor teksta prati ovaj klub otprilike posljednjih 16 godina i nikad nije vidio Hajduk koji je ovako dobro pritisnuo protivnika na visoko. Nikad protiv momčadi kvalitete Ajaxa, s kakvima Hajduk ne igra skoro pa nikako, nije izgledao ovako uvjerljivo, organizirano i hrabro. 

Teško je opisati energiju koja je dolazila s poljudskih tribina (sve tamo do apsolutne sramote u 77. minuti), od igrača na terenu do više od 31 tisuće ljudi na tribinama. Hajduk je dominirao protiv Ajaxa, stvarao prilike, s lakoćom izlazio iz njihova presinga, a vrhunskim presingom kažnjavao svaku pogrešku oduzetom loptom.

Sve ono što se od njega moglo očekivati u najboljem mogućem scenariju pokazao je na terenu, a u mnogim stvarima je nadmašio i to, do razine koja mlađim navijačima Hajduka izgleda kao san.

Nikad pogođenija koreografija

Prije utakmice na istočnoj tribini Poljuda podignuta je velika koreografija Ivana Gudelja, jednog od najvećih igrača u Hajdukovoj povijesti. Bila je to posveta legendi kluba koja je ostala simbol borbenosti, ponosa i karaktera koji se od Hajdukovih igrača uvijek očekivao.

Teško je zamisliti prikladniju utakmicu za takvu koreografiju od one koju je Hajduk odigrao protiv Ajaxa. Momčad koja ne priznaje da je protivnik bolji na presici uoči utakmice, koja u svakom duelu ne respektira protivničku Transfermarkt cijenu i koja protiv renomirane ekipe nameće svoj nogomet bez imalo straha i zadrške. 

Gudelj preko istoka i Hajduk na terenu bili su dio iste ideje, one koju navijači zazivaju i iza koje su mogli stati čak i da je Hajduk primio tri gola i na kraju izgubio ovu utakmicu. To je karakter kakav Hajduk treba imati i temelj na kojem je izgrađena veličina kluba.

U takvoj atmosferi Hajduk je odigrao možda i najkompletniju utakmicu koju je ova momčad mogla odigrati. Njegov presing bio je nevjerojatan – krila su agresivno izlazila na Ajaxove stopere, bekovi su ih pratili visoko i intenzitet kojim je Hajduk zatvarao protivničku izgradnju bio je na europskoj razini.

Još jedna važna stvar u svemu tome je što igrači nisu izgorjeli u želji. U svakom trenutku pritisak je bio organiziran, igrači su znali kada trebaju izaći, koga trebaju zatvoriti i kako pomoći jedni drugima u obrani gola.

Ista mirnoća istaknula se kada je Hajduk imao loptu. Khalil Fayad spuštao se u izgradnju napada i remetio Ajaxov presing, uspijevao primati loptu i gurati Hajduk prema sredini terena i dominaciji u igri. Protiv momčadi s igračima poput Juliana Brandta i Davyja Klaassena, Hajduk je bez problema igrao s loptom, kretao se bez lopte i razvlačio protivničke linije. 

Protiv istih tih igrača imao je nevjerojatnu reakciju nakon izgubljene lopte. Ajax nije mogao razviti napad nakon izgubljene lopte Hajduka zbog nevjerojatne požrtvovnosti i reakcije svih igrača Hajduka. Tu se, uistinu, ne može nikoga posebno izdvojiti, a u ovakvoj utakmici to je najveći mogući kompliment. 

Najbolji dokaz stigao je nakon primljenog gola

Prvi pogodak bio je nagrada za sve što je Hajduk radio. Marin Šotiček osvojio je loptu, sjajno se okrenuo i povukao kontranapad tri na dva. Pravovremeno je pronašao Bambu, koji je ušao u kazneni prostor i pogodio za vodstvo.

Hajduk je na taj način kaznio Ajaxovu visoko postavljenu liniju i iskoristio prostor koji je nizozemska momčad ostavila iza lopte. Bio je to pogodak koji je savršeno odgovarao onome što se događalo na terenu.

Ipak, još savršenije je odgovaralo ono što se dogodilo nakon izjednačenja Ajaxa. Klaassen je sjajno pogodio u 53. minuti, a Hajduk je, nakon teškog ulaska u drugi dio, imao situaciju u kojoj bi se prije povukao i dopustio protivniku da preuzme kontrolu ritma utakmice. 

Umjesto toga, nastavio je raditi ono što je radio cijelu utakmicu. Tri minute kasnije Šego je agresivnim pritiskom natjerao Ajax na pogrešku, osvojio loptu i asistirao Šotičeku, koji je pogodio za 2:1.

To je najbolji primjer napretka ove momčadi. Hajduk je protiv Ajaxa poveo zahvaljujući svojoj (!) igri, primio gol i zatim ponovno poveo zahvaljujući istoj toj ideji. Nije mu trebalo odustajanje od plana i kukavički privid pragmatičnosti koji se na kraju samo svede u čekanje i molitvu Bogu da protivnik neće ponovno zabiti.

Napravili su ono na čemu Garcia inzistira od svog dolaska u skoro svakoj utakmici, kako protiv Rudeša i Gorice, tako i protiv Dinama i Ajaxa. Principi s kojima nema kompromisa i koji moraju biti temelj svake utakmice Hajduka.

U završnici je intenzitet očekivano malo pao. I jačim momčadima je nemoguće cijelu utakmicu igrati presingom kakav je Hajduk pokazivao tijekom najvećeg dijela susreta, posebno protiv takvog protivnika koji konstantno zahtijeva maksimalnu koncentraciju. Ipak, ni tada nije nestalo koncentracije, borbenosti, želje i presinga. 

Hajduk je nastavio dobro reagirati, izlaziti u tranzicije i pokazivati da je spreman dati sve što ima. Na terenu nije bilo igrača koji se nije uklopio u energiju i mentalitet cijele momčadi, problem koji je u Hajduku trebalo duboko iskorijeniti posljednjih godina.

Ovo je Garcijina pobjeda

Prije pet dana Hajduk je na Poljudu pobijedio Dinamo. Tad je također primio gol i nastavio igrati svoj nogomet. Garcia je u prethodnim derbijima znao gubiti pokušavajući igrati na sličan način, pa je nepravedno označavan kao luzer jer su individualne greške i nedostatak kvalitete gubili utakmice.

Naravno, bilo je i tu pogrešaka, ali ono što se dogodilo u posljednje dvije utakmice pokazuje koliko je vrijedilo nastaviti razvijati tu igru. Hajduk do ovakve utakmice nije mogao doći tako da pred svakim jačim protivnikom mijenja vlastiti pristup. 

Morao je naučiti kvalitetno izlaziti, agresivno pritiskati protivnika i reagirati na kaotične situacije. Morao je pronaći igrače koji mogu izdržati fizičke zahtjeve takvog nogometa i koji razumiju što trener od njih traži. Za sve to je potrebno vrijeme i selekcija, a upravo je to ono što Hajdukovi treneri nisu dobivali. 

Iz tog razloga ova pobjeda pripada i Robertu Grafu. Sportski direktor zagovarao je momčad sposobnu igrati intenzivan nogomet i doveo igrače koji su Garciji omogućili da svoju ideju provodi na višoj razini, a to se sve vidi, čak i na relativno malom uzorku od tri i pol mjeseca. 

Bodovi su nevjerojatno važni za Hajduk u borbi za plasman u 24 najbolja, ali ova pobjeda je važnija od toga. Ovo je Hajduk kakav njegovi navijači žele, ovo su stvari koje od Hajduka treba očekivati, a nisu vezane za rezultat.

Rezultat nije uopće poanta, niti je nedostatak rezultata primarna stvar koja je činila Hajduk gubitničkim klubom. Bit će poraza, večeri u kojima će protivnik kazniti rizike, ali u takvoj igri nema ničeg gubitničkog. To je Hajduk kojem će Poljud zapljeskati uvijek, i to je dokazao.

Tekst je najbolje zaključiti Ivanom Gudeljom na istočnoj tribini. Na teren je izašao Hajduk s gardom i duhom ratnika i pobjednika, koji je pokazao zašto takvi ljudi zauzimaju posebno mjesto u njegovoj povijesti. I neka nastavi biti takav.