MANCHESTER UNITED i Liverpool danas od 17:30 na Old Traffordu igraju derbi 9. kola Premiershipa.

Prošlost, sadašnjost i budućnost će se sudariti kad se dva velikana sjeverozapada, vjerojatno nogometne prijestolnice Engleske, sastanu u utakmici super-nedjelje. Liverpoolova sadašnjost je sasvim jasna - osam bodova prednosti na čelnoj poziciji Premier lige i naslov prvaka Europe – oni su na vrhuncu, na poziciji koju nisu zauzimali 30 godina. Suprotnost s Manchester Unitedom je snažna. Njihove današnje okolnosti na najnižoj su točki otkako postoji Premier liga. No, ono što najviše brine Unitedove navijače možda nije sadašnjost, nego budućnost. Koliko će dugo trajati ova recesija, pita se Gerard Brand iz Sky Sportsa.

Na Old Traffordu se najviše strahuje da je Manchester United u opasnosti naći se u situaciji kojoj se sam izrugivao i koju je ismijavao u prošlih 30 godina. Jednostavno rečeno, je li Manchester United u opasnosti postati ono što je stari Liverpool iz 90-ih godina? Uoči utakmice Manchester United – Liverpool ove super-nedjelje, Sky Sports analizira sličnosti između današnjeg Uniteda i Liverpoola iz 90-ih te što se iz toga može naučiti.

Srijeda, 8. svibnja 2013. godine. Usred počasti, razglabanja o slavnoj prošlosti, odabiru najboljih trenutaka i grafika o osvajanju trofeja, podsjećanja na 1999. i posebnih izdanja, među navijačima Manchester Uniteda vlada određeni nemir. Što je sljedeće? Sir Alex Ferguson najavio je umirovljenje ubrzo nakon što je United osigurao 20. ligaški naslov, odnosno njegov 13. u razdoblju dominacije koje je potrajalo dva desetljeća.

Neki su osjetili novi početak. Nasljednika Davida Moyesa odobrio je Ferguson. Drugi su vidjeli ostarjelu momčad, koja je osvojila naslov u jednoj od najslabijih Premier liga posljednjih godina. Naravno, trebat će vremena da se United prilagodi. Godina svakako, možda dvije, najviše pet. Ali šest godina i pet mjeseci kasnije, United je i dalje u problemima. Njihova najveća oseka? Ne, bilo je još takvih trenutaka tijekom mandata četvorice trenera nakon Fergusona.

U nedjelju će se suprotstaviti Liverpoolu koji je pobijedio u 17 premierligaških utakmica zaredom te usred tog niza ima i slavlje u Ligi prvaka. Bolno je, ali što se United više prisjeća Liverpoolovih poteškoća u 90-ima i u prvom desetljeću 21. stoljeća, više paralela može povući s post-Fergie erom.

Etablirana imena zamijenjena su skupim imenima

Engleski je prvak 1991. godine zamijenio legendarnog Škota Kennyja Dalglisha trenerom skrojenim iz istog materijala, Graemom Sounessom. Poput Paula Scholesa, Alan Hansen je završio karijeru. Etablirana imena zamijenjena su skupim imenima. Bootroom, čuvena trenerska soba na Anfieldu, srušena je i na njezinom su mjestu izgrađene novinarske prostorije.

Suparnici su postali sve bolji. Trening se promijenio. Igrači su se promijenili. Nogomet se promijenio. Nakon osvajanja 11 ligaških titula u 18 godina, trijumf 1990. bit će zadnji u dugom razdoblju. Liverpool i dalje čeka, ali sada je to više pitanje "kad", nego "ako". Plan je prihvaćen, nastavite dinastiju dovođenja mlađeg Škota iz istog kalupa. Moyes nakon Fergieja, Souness nakon Dalglisha.

"Tijekom dva desetljeća, Liverpool je mijenjao trener bez izgradnje vlastitog identiteta“, rekao je Ferguson 2016. godine.

Identitet dolazi odozgo, ali ta vodeća pozicija ne mora nužno biti trener. Zapravo, to uopće ne mora biti jedan pojedinac. Kako je Adam Bate iz Sky Sportsa napisao prošli tjedan, stvaranje kulture u klubu je ključno, ali njen kontinuitet ne bi trebao ovisiti o šefu. No, osvježavanje i ostavljanje vlastitog traga na ulasku u novo doba je atraktivno.

"Mislio sam da ću doći tamo i promijeniti klub. Napravio sam mnoge pogreške, a moj najveći krimen je što sam promjene želio provesti prebrzo", rekao je Souness u listopadu prošle godine.

Souness je na Anfield došao u travnju 1991. godine. Iako se utrka za naslovom nastavila, dva poraza u tri dana protiv Chelseaja i Nottingham Forresta značila su da će Liverpool ostati iza Arsenala.

"Bio sam u Liverpoolu 1991. i bio sam uvjeren da ćemo osvojiti još jedan naslov prvaka“, izjavio je nedavno Jamie Redknapp, koji je te godine došao iz Bournemoutha.

Osvajanje FA kupa 1992. ostao je jedini Sounessov trofej. Serija od četiri pobjede u 16 utakmica završila je plasmanom na šesto mjesto. Bilo je to bez presedana. Liverpool je izvan vodeća dva završio samo jednom u prethodnih 19 sezona. Ali trulež se uhvatio. I 1993. godine Liverpool je bio šesti, a Fergie je podignuo svoj prvi trofej Premier lige. Souness je otišao u siječnju 1994.

"Postoje stvari koje su se dogodile dok sam bio trener i zbog kojih duboko žalim. Ali ne mogu vratiti vrijeme. Koliko god to želio, ne mogu i to me jako boli", rekao je Souness.

Naslovnice novina ne osvajaju ligaške titule

Liverpool se vratio Bootroomu i vidu Roya Evansa. Vodio ga je do osvajanja Liga kupa i Spice Boys ere, dobro poznate po glamuroznim anegdotama, ali ukiseljene u nerealiziranom potencijalu. Naslovnice novina ne osvajaju ligaške titule. A do trenutka kad je Gerard Houllier preuzeo vođenje kluba, nakon kratkog eksperimenta s trenerskim tandemom s Evansom, Liverpool više nije smatran kandidatom za naslov.

Sve do Kloppova imenovanja 2015. godine, Liverpool je, baš kao i United, pokušao sve. Houllier je dobio nove europske metode – tko bi rekao da odrezak i pomfrit nisu prikladan obrok prije utakmice? – te ponešto trofeja. Rafa Benitez dobio je to isto, plus onu noć u Istanbulu i snažnu kandidaturu za naslov. Roy Hodgson trajao je šest mjeseci, povratak Kralja Kennyja donio je više poraza nego pobjeda, a Brendan Rodgers je zapao u poteškoće nakon drugog mjesta 2014. godine. Identitet je postojao samo u tragovima.

Unutar i izvan Old Trafforda postoji zabrinutost da se, 30 godina i 30 milja dalje, slična priča razvija u Manchester Unitedu. Moyes je bio „Chosen One“ koji je trebao donijeti svježinu na Old Trafford 2013. godine, ali taj natpis s tribine Stretford End jedva da je preživio vrijeme kad je 11 mjeseci i 15 poraza kasnije Moyes morao otići.

Bilo je vrijeme za iskustvo.

Louis van Gaal bio je čovjek koji je vratio red na Old Trafford 2014. godine, ali dok je podizao svoj prvi trofej, FA kup 2016., United je već odredio njegova nasljednika. Četvrto, pa peto mjesto u Premier ligi, u kombinaciji sa slabim plasmanom u Europi 2015./2016., označili su kraj.

Bilo je vrijeme za Josea.

Mourinho je bio čovjek koji je 2016. vratio trofeje na Old Trafford. Učinio je to već u prvoj svojoj sezoni, osvojivši Liga kup i Europsku ligu, pa mu je oprošteno šesto mjesto u Premier ligi. Otpušten je u prosincu prošle godine, nakon drugog mjesta iza Manchester Cityja, uz kritike zbog pragmatičnog stila igre.

Bilo je vrijeme za poznato lice.

Ole Gunnar Solskjaer bio je čovjek koji će ove godine vratiti 90-e na Old Trafford, ali iako se više puta referirao na izgradnju kulture, priče o napretku trebaju biti potkrijepljene i rezultatima.

Kronologija dva kluba ima snažne paralele: dva trenutačna poniranja u formi, blagi oporavak i poneki trofeji, a onda novi pad. No, suparnici su postajali sve jači. Leeds, Blackburn, United i Arsenal iz 90-ih su današnji Liverpool, Tottenham, Chelsea i Manchester City.

U godinama nakon Dalglisha, Liverpool je zamijenio etablirane igrače mladim potencijalima. Otišli su Hansen, Steve McMahon, Bruce Grobbelaar, Ronnie Whelan, Steve Nicol i Ian Rush. Došli su Steve McManaman, Jamie Redknapp, Robbie Fowler, Phil Babb i Jason McAteer. Bilo je talenata, ali bilo je i skupih promašaja. Dean Saunders, Paul Stewart, Nigel Clough, Julian Dicks, Babb i John Scales na Anfieldu nisu uspjeli opravdati novac koji je u njih uložen.

A United? U godinama nakon Fergusona, United je zamijenio etablirane igrače mladim potencijalima. Odnosno skupim igračima. Fergusonove potrošačke navike - skupo, ali promišljeno - sahranjene su 2014. godine. Bilo je više promašaja nego pogodaka.

Skupa pojačanja pokazala se promašajima

Marcos Rojo, Angel Di Maria, Daley Blind, Radamel Falcao, Memphis Depay, Matteo Darmian, Morgan Schneiderlin, Bastian Schweinsteiger, Anthony Martial, Eric Bailly, Henrih Mhitarjan, Paul Pogba, Romelu Lukaku, Alexis Sanchez i Fred. Teško je reći da je mnogo tih igrača opravdalo svoje odštete i plaće. Solskjaerove tri ljetne prinove - Daniel James, Aaron Wan-Bissaka and Harry Maguire – izgledale su obećavajuće, ali vrijeme će pokazati.

Osim osoblja, odlaskom Dalglisha i Fergusona promijenile su se stvari na terenima za trening u oba kluba. Souness je kasnije priznao da se previše trudio promijeniti treniranje i vođenje, riješiti se Bootrooma i primijeniti taktike iz inozemstva.

"Jedna stvar koju sam naučio u Italiji je da nema stvarne razlike u tome kako treba igrati i kako igrači vode brigu o sebi. Bio sam jedan od prvaka kad je bilo u pitanju uživanje. Pokušavao sam to promijeniti i bilo mi je vrlo lako to promijeniti kad sam došao u Rangers, zato što ta momčad devet godina nije osvojila naslov prvaka", rekao je Souness te dodao:

"Govorio sam: 'Ovo ćemo raditi sada, a ovo ćemo raditi nakon utakmice.' U Rangersima su to prihvatili zato što su bili mladi. Kad sam došao u Liverpool i rekao: 'Ne želim više vidjeti ribu i pomfrit nakon utakmice' i ' Ne želim vidjeti pivo ispod sjedišta dok se vozimo u autobusu', odgovorili bi mi: 'Oduvijek smo to radili.' Bilo je vrlo teško usprotiviti se tome, zato što je to bio dio kulture."

Iako se nogomet u konačnici promijenio na način koji je Souness predvidio, tek su Arsene Wenger i Houllier na vrijeme shvatili promjene. Da je Souness uspio promijeniti tu kulturu, Liverpool bi možda prije došao do uspjeha. Kultura se zadržala tamo još dugo nakon njegova odlaska.

"Kad smo mi došli tamo, kultura pijenja subota-srijeda-subota i dalje je postojala. Mi smo to prekinuli i osvojili smo četiri ligaške titule u pet sezona samo zahvaljujući tjelesnoj spremi i tome što su drugi klubovi i dalje pili. Sjetite se Liverpoola i Spice Boysa, nisu oni tek tako dobili taj nadimak. I dalje su izlazili i pili. Mi nismo“, rekao je Garry Neville prošlog ljeta.

Moyes, Van Gaal i Mourinho bili su podjednako pedantni i intenzivni na treninzima, dok je Ferguson treninge prepuštao svojim pomoćnicima. Kad je Mourinhov pomoćnik Rui Faria napustio United 2018. godine, to je u konačnici označilo početak kraja.

Što United može naučiti od Liverpoola?

Lako je pozivati na strpljenje. Lako je reći da treba čekati s potrošnjom dok se ne pojavi ono što tražiš. Teže je reći "izgradi identitet“. Činjenica je da se identitet, kultura, struktura, ili kako god to nazvali, teško mogu izgraditi zato što ih je teško prepoznati. Ne postoji stupac „kultura“ uz broj pobjeda, remija, poraza i bodova. Ne postoji stupac "identitet“ uz brojke o neto potrošnji. Mora postojati element povjerenja.

Mnogi zaboravljaju početne Kloppove teškoće u Liverpoolu. Osvojio je samo 23 boda u svojih prvih 17 utakmica, gubio je od Crystal Palacea, Newcastlea, Watforda, West Hama, Leicestera i Uniteda. Klopp je kroz izazove, te posebice navijačka očekivanja, rutinski odgovarao kako gradi nešto.

Nije on bio jedini vjernik.

"Pogledajte predanost Jürgena Kloppa uz aut-liniju, uvjeren sam da tako radi i na treninzima. On ima snažnu osobnost. To je apsolutno vitalno u velikom klubu. Zabrinut sam zbog njega zato što United ne želi da Liverpool bude iznad nas“, rekao je Ferguson 2016. godine.

Njegova je zabrinutost bila opravdana. Imajte na umu da je Ferguson ovo rekao u listopadu 2016. godine, mjesecima nakon što je Klopp završio na osmom mjestu u Premier ligi, ostao bez finala Liga kupa i Europske lige te bio proglašen promašenim slučajem.

Dakle, je li United novi Liverpool? Još ne. Osamnaest mjeseci nakon Fergusonova upozorenja, Liverpool je bio u finalu Lige prvaka. Danas Liverpool leti, osam bodova prednosti nakon osam utakmica, te da Manchester City prošle sezone nije bio čudesno dobar, već bismo mogli reći da su osigurali naslov Premier lige.

Moguće je da će United postati "novi Liverpool“ ako Solskjaer i United shvate što treba učiniti – samo pogledajte momčad koju je Klopp naslijedio na Anfieldu. Ali trenutačno postoji strah da će postati momčad kojoj su se tako dugo izrugivali. U potrazi za identitetom, United se nalazi na raskrižju.