TKO NIJE bio i gledao, neće vjerovati. Dogodilo se ne jedno, nego dva čuda na Maksimiru. Prvo je ono da je Dinamo konačno upisao tri boda u derbiju ove sezone. Drugo je ono da su Plavi konačno iskoristili jedan od milijardu posrtaja Hajduka i doveli se u situaciju koju su nedavno mogli samo sanjati.

Dinamo je, za standarde ove sezone, odigrao vrlo pristojnih 45 minuta. U prvom poluvremenu je dominirao i nagrađen je golom, ali u drugom se još jednom ugasio i spašavao. To sad više nije ni važno. Jasno je da do kraja prvenstva više nećemo vidjeti nikakav taktički masterclass ili iznenađenje bilo koje ekipe s vrha. Naslov će uzeti najmanje loša ekipa i ona koja će najbolje rasporediti energije i emocije koje su ostale nakon ovako agonične sezone.

Perkovićeva promjena ispala je pun pogodak

Dinamo je u odnosu na prošlo kolo ušao s drugačijim stoperskim parom. Tamo su zaigrali Raul Torrente i Kevin Theophile-Catherine. Dinamo čitavu sezonu ima problema sa standardiziranjem zadnje linije i čudo je ako u dva kola zaredom na teren istrči ista četvorka.

No, Theophile-Catherine je odigrao odličnu utakmicu i u većem dijelu je sjajno neutralizirao Tonija Fruka, koji je ove sezone jedan od najboljih igrača lige. Francuz je tražio kontakt i duel po Frukovom primanju lopte, nije mu dozvolio da se razmaše i fantastično je pratio njegove izlete u dubinu.

Pogodak utakmice, sa strane Sandra Perkovića, bila je zamjena strana Luki Stojkoviću i Marku Pjaci koji se vratio na desno krilo. U suradnji s Pierre-Gabrielom, Pjaca je bio fokus Dinamovog napada, stalno su radili višak, probijali stranu i držali suparnika pod pritiskom.

Rijekina taktika iz prijašnjih derbija nije upalila čim je Dinamo imao dobar tempo

Rijeka je, kao i svi klubovi koji dobro skautiraju Dinamo, ponovno pokušala s jednim od prednjih igrača isključiti Mišića iz igre tako da ga netko uvijek prati. Dinamo se bez njega na lopti jako muči u izgradnji igre, a to posebno dolazi do izražaja kad fali Petković kao netko tko može primiti dugu loptu i prenijeti težište igre.

Sada je Dinamo u posjedu stao puno šire, Martin Baturina i Petar Sučić su puno više radili bez lopte i relativno jednostavno su otvarali međulinijski prostor za Pjacu ili nekog od veznjaka. Kad god Dinamo igra u tempu i ne prihvati sporu, pozicijsku igru, jako teško je braniti to ikako osim parkiranjem autobusa.

Drugo poluvrijeme odraz najvećeg problema ove sezone

Drugo poluvrijeme nije bilo ni izbliza na toj razini. Dinamo je energetski pao, Rijeka je pokupila velik broj drugih lopti u sredini terena, a u klub koji je osvojio 19 od zadnjih 20 prvenstava ponovno se uvukao crv sumnje koji im je kamen spoticanja u derbijima.

Prestrašen je čekao kraj, a u onih nekoliko situacija kada je imao šansu završiti priču, pokazao je koliko mu killer instinkta fali ove sezone. Rijeka je imala nekoliko lijepih šansi, a još se jednom pokazalo koliko loše Dinamo brani ulazak iz drugog plana i koliko lako suparnik ulazi u šansu kada lopta nije stoperima u dohvatu jer ih vezna linija podržava vrlo slabo.

Dojam je nebitan

Na kraju, i plusevi i minusevi iz ove utakmice su potpuno nebitni. Ekipe koje imaju iste probleme 32 kola neće ih promijeniti ni u zadnja četiri. Dinamo je odigrao dobrih 45 minuta, u nastavku je dočekao jednu veliku Nevistićevu obranu koju čeka pola sezone i koja mu je spasila dva boda.

U idućem kolu Dinamo gostuje na Poljudu i ima šansu da pobjedom praktički nokautira najvećeg rivala u utrci za naslov. Nakon toga ima tri utakmice na Maksimiru, što je vjerojatno najbolji mogući raspored koji si je mogao poželjeti.

Tko god da osvoji naslov, bit će to najslađi i najslučajniji naslov ikad, a prvaka bi trebalo HNS-ovim pravilnikom obvezati da pošalje zahvalnicu dvojcu s vrha koji izgubi utrku. No, za Dinamo je ovo pozicija iz snova. Prije četiri kola izgubio je 3:0 u Puli i bio je na osam bodova od vrha. Vratio se u život po 44. put ove sezone, ali ovaj je stvarno zadnji.