Ovo je udarna momčad zaboravljenih prvaka HNL-a

Ovo je udarna momčad zaboravljenih prvaka HNL-a

Foto: Index, GNK Dinamo, Guliver Image/Getty Images

OD 1992., kad je odigrano prvo prvenstvo u samostalnoj Hrvatskoj, naslov prvaka osvajale su samo tri momčadi. 18 puta naslov prvaka uzeo je Dinamo, šest puta je prvi bio Hajduk, a jedini koji se uspio ugurati između njih bio je Zagreb 2002. godine.
 
U četvrt stoljeća u HNL-a naslove su osvajala imena koja će kasnije ostvariti sjajne karijere i igrati za nacionalne i kontinentalne naslove te nositi igru reprezentacije.
 
Hajdukove legende u HNL-u bili su Slaven Bilić, Igor Štimac, Aljoša Asanović, Miki Rapaić, a kasnije su naslove osvajali i Stipe Pletikosa, Ivan Leko, Mate Bilić, Niko Kranjčar i Darijo Srna.
 
Modre su do 18 titula predvodili silni bivši i sadašnji reprezentativci kao što su Igor Cvitanović, Goran Vlaović, Dražen Ladić, Zvonimir Soldo, Luka Modrić, Mario Mandžukić, Eduardo Da Silva, Mateo Kovačić, Marcelo Brozović ili Marko Pjaca.
 
Brojni ljubitelji HNL-a u dahu će izrecitirati i udarnu momčad Cice Kranjčara koja je u Kranjčevićevu donijela povijesnu titulu, a koju je predvodio veliki ratnik Ivica Olić.
 
Ipak, postoji i momčad prvaka koju navijači neće izrecitirati. Ima tu pokoja veličina, ali i prvaci kojih se navijači ne sjećaju ili se ne žele. Ovako bi izgledala naša idealna momčad zaboravljenih aseva te "ni krivih ni dužnih" osvajača naslova prvaka Hrvatske. 
 
Gregor Sandomierski (Dinamo 20013/14.)

Ludi Pablo Migliore nakon svega nekoliko mjeseci provedenih u Zagrebu pobjegao je iz Dinama, a Zoran Mamić posegnuo je za poljskim bazenom i iz njega izvukao anonimnog Gregorzsza Sandomierskog, koji je stigao na posudbu iz Genka. Njegovo ime i prezime bili su vrlo izazovni za pročitati, ali su vrlo lako zaboravljeni jer je u deset utakmica progutao je 12 golova, mnoge pacerski, a osobito će ostati upamćena njegova kriminalna partija u Beču protiv Austrije.

Trenerovu bratu,čovjeku koji ga je platio, iz novčanika je izbio oko osam milijuna eura od plasmana u Ligu prvaka i na koncu sezone 2013/14. vraćen je u Belgiju, a danas je na golu Cracovije.
 
 


Domagoj Verhas (Zagreb 2001/02.)

Danas kad u Đakovu upitate koji je najpoznatiji Domagoj u gradu, svi će kao iz topa ispaliti Duvnjak, ali prije 15 godina jedini Domagoj u tom slavonskom gradu bio je bivši Zagrebov branič Verhas. Britki stoper u HNL-u je odigrao više od 100 utakmica u karijeri za "pjesnike", Rijeku, Osijek i Inter, u kojem je 2008. završio karijeru, a 2002. godine okitio naslovom prvaka Hrvatske sa Zagrebom.

U šampionskoj sezoni odigrao je deset utakmica u posljednjoj liniji Zagreba, Kranjčar ga se nije libio koristiti u najvažnijim utakmicama, no većina nogometnih obožavatelja ne bi ga prepoznala da prođe kraj njih na cesti. Ipak, Verhas ima ono čime se ne može pohvaliti mnogo hrvatskih nogometaša - titulu prvaka bez minute odigrane u dresu Dinama ili Hajduka.

Vik Lalić (tri naslova s Hajdukom 1993/04.)

Branič Vik Lalić nije potpuno anoniman, iako je skupio više od 100 nastupa za Hajduk, za osvajanje čak tri naslova prvaka morao je odigrati tek 13 utakmica. Debitirao je za "bile" u sezoni 1993./94. i osvojio svoj prvi naslov odigravši samo utakmicu. Iduće sezone odigrao ih je četiri i ponovno osvojio titulu. Za svoj treći morao se dobro pomučiti - naime u sezoni 2000./01. nastupio je osam puta i, pogađate, postao prvak Hrvatske.

Desetgodišnju prvoligašku karijeru zaključio je s više od 100 utakmica za Hajduk, no nikad nije stekao status Hajdukove legende jer nije imao sreće, kad su se slavile titule nije bio u prvom planu, a svoje najbolje sezone u dresu splitskog kluba proveo je uglavnom gledajući Dinamu u leđa.

Lalić se 2004. skrasio se u Solinu, a dvije godine poslije, kad ga je većina hajdukovaca već zaboravila, sjetio ga se Ćiro Blažević i odveo u švicarski Neuchatel Xamax. No nakon kratke epizode vratio se u Hrvatsku i završio igračku karijeru u nižim ligama, a danas je trener juniora Hajduka.

Suad Filekovič (Hajduk 2004/05.)

Bivši slovenski reprezentativac karijeru je započeo u ljubljanskoj Olimpiji, a u svojoj zemlji igrao je još Mariboru uoči dolaska u Hajduk 2003. godine. Za bijele je odigrao samo pet utakmica te sezone, zabio je Zadru u prvom kolu Lige za prvaka, dobio 15-ak minuta protiv Dinama u derbiju i na koncu sezone osvojio naslov u Prvoj HNL. Kasnije se probio do reprezentacije, a Matjaž Kek pozvao ga je na SP 2010. godine u JAR što mu je bila kruna karijere. Svoj nogometni put 190 centimetara visoki stoper završio je u mariborskom trećeligašu Malečniku prije nekoliko godina.
 
 


Did'dy Guela (Dinamo 2007/08.)


Dinamov nogometaš osvojio je Prvu HNL u sezoni 2007./08. i to mu je uvjerljivo najveći uspjeh u nogometnoj karijeri, koja već dvije godine stagnira, a tek mu je 29. Brzonogi Guela stigao je iz grčke Korkyre, a u nju se nakon godinu dana provedenih u Dinamu i vratio. No njegov brat, koji je u Zagreb stigao u kratak posjet bratu 2008. godine i danas živi u hrvatskoj metropoli.

Njihov otac je bogati diplomat pa Guela nije bio gladan kruha kao većina afričkih nogometaša, naime sportska karijera služila mu je samo kao dobar džeparac, a završio ju je, tako se barem čini, nakon epizoda u Larissi, Arminiji Bielefeld, Ludogorecu, Apollonu i Al-Uroobi 2014. godine.

Frane Čačić (Zagreb 2001/02., Hajduk 2004./05.)

Rođeni Zagrepčanin osvojio je dva naslova prvaka države u karijeri, a niti jedan s Dinamom. Karijeru je započeo u Zagrebu 1998. godine, a u svoj i prvi naslov prvaka "pjesnika" 2002. godine ugradio je 18 nastupa. Dvije sezone kasnije potpisao je za Hajduk i u posljednjem naslovu prvaka "bilih" odigrao samo osam utakmica. Posljednju utakmicu u HNL-u odigrao je 2007. godine u dresu Varaždina i zaputio se u "bijeli" svijet, igrao je u Koreji i Poljskoj, pa kratko igrao u Vinogradaru, a karijeru je završio u  Kini.

Martin Šarić (Zagreb 2001/02.)

Argentinac hrvatskih korijena odigrao je samo jednu jedinu utakmicu u Zagrebovoj šampionskoj sezoni i okrunio se naslovom prvaka. Rođen je u Buenos Airesu, a u Kranjčevićevu je stigao iz Atletico Nuevo Chicaga. No nakon samo polusezone u Zagrebu preselio je u Rijeku za koju je nastupio 22 puta i jedanput zabio. Već 2004. godine napustio je Hrvatsku, ali nije daleko pobjegao, karijeru je nastavio u Sloveniji. Igrao je za dva kluba u svojoj karijeri u deželi, a nakon tri kluba u Rumunjskoj otišao je preko bare i potpisao za Toronto FC. Karijeru je zaključio 2011. godine u urugvajskom Sportivu Luquenu.

Karol Praženica (Hajduk 1993/95.)

Hajduk je slovačkog reprezentativca doveo iz praške Slavije. Igrao je na lijevom boku, a u hrvatskom nogometu ima stopostotan učinak. Od 1993. do 1995. godine nastupio je 23 puta u bijelom dresu i osvojio dva naslova, te zaigrao u četvrtfinalu Lige prvaka. Hajdukova legenda bio je jedan od najomiljenijih igrača tog doba, ali igrao je u generaciji s domaćim zvijezdama, Asanovićem, Gabrićem, Štimcem, Mornarom i ostalima pa ga se mnogi mlađi navijači ni ne sjećaju.

U svojoj nogometnoj karijeri zaigrao je i za Dinamo, ali onaj iz Čeških Budejovica, posljednju utakmicu odigrao je 2003. godine u Sopronu.

Svoju drugu domovinu "izdao" je jednom prilikom, naime kad je Osijek devedesetih igrao protiv Slovana iz Bratislave, Praženica je slovačkim novinarima otkrio sve detalje o igri Slavonaca i ponešto o našoj zemlji. Jedan je od najpoznatijih slovačkih izvoznih proizvoda u Hrvatskoj, a nedavno je u svoju zemlju "uvezao" Aljošu Asanovića, koji je po dolasku na mjesto sportskog direktora Dunajske Strede, izabrao upravo Praženicu kao pomoćnika treneru Tomislavu Mariću.

Klemen Lavrič (Hajduk 2003/04.)

Slovenski napadač Klemen Lavrič odigrao je tek tri utakmice u Hajduku i još desetak za zaprešićki Inter, a može se pohvaliti naslovom u HNL-u. Hrvatske nogometne travnjake zamijenio je niželigaškim njemačkim nogometom, proveo je po sezonu u Švicarskoj i Japanu, te je još zaigrao u Austriji, gdje je završio karijeru prije tri godine.

Renato Jurčec (Hajduk 1994/95, dva naslova s Dinamom 1996./98)

U svojoj karijeri ovaj legendarni napadač iz HNL-a igrao je za niz klubova, između ostalih i za dva najslavnija - Dinamo i Hajduk s kojima je osvojio tri dvostruke krune, dvije u modrom dresu i jednu u bijelom. Rođeni dinamovac postao je Hajdukova legenda, ali u Dinamu se nije uspio nametnuti. Jura je jedini nogometaš u povijesti HNL-a, koji je zabio u 11 uzastopnih sezona, ali nikad nije napravio karijeru u inozemstvu i nije si uspio osigurati egzistenciju.

Nakon igračke karijere posvetio se trenerskoj, vodio je Laduč, Bistru, Lekenik i BSK Brdovec, ali od niske trenerske plaće jedva preživljavala, pa po završetku nogometne karijere četiri sata dnevno radi u skladištu.

Jakub Sylvestr (Dinamo 2010/2013.)

"Nešto ćemo dovesti, radi se, radi...", odmah nakon plasmana u skupinu Europa lige poručio je tadašnji trener Dinama Vahid Halilhodžić. "Šef" je objasnio Zdravku Mamiću da bez 18 pravih igrača, ujedno i bez prave konkurencije u momčadi, nema što tražiti u Europi. Mamić ga je shvatio ozbiljno i nakon iskusnog pojačanja u obrani, Portugalca Tonela, u Maksimir je za milijun eura stigao Jakub Sylvestr, napadač Slovana iz Bratislave i u to vrijeme, jedan od najperspektivnijih mladih reprezentativaca Slovačke.

U Dinamu su držali da se radi o ulaganju u budućnost jer je Slovak u karijeri rušio i Crvenu Zvezdu, Ajax te Stuttgart, a u dresu mlade slovačke reprezentacije zabijao je Hrvatskoj, Turskoj i Srbiji. Ipak, Sylvestr u dvije sezone u Dinamu nije ni približno ispunio očekivanja. Odigrao je svega 32 utakmice i dao je samo dva gola. Ni krv ni dužan bio je dvaput prvak Hrvatske. Nakon neuspješne zagrebačke avanture odlazi u Njemačku, a u dresu Nürnberga bio je i najbolji topnik druge njemačke lige 2014. Danas je na posudbi u Paderbornu.
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara