U SVIJETU atletike i drugih sportova postoje oni koji kupe svu slavu svijeta, a zapravo su dopingirani sportaši koji imaju debelo zaleđe u komisijama za kontrole.

Na internetskom blogu Comulonimbus autor analizira prijašnje doping skandala te se dotiče aktualne situacije na Olimpijskim igrama u Pekingu. Napominje, da postoje brojni slučajevi neriješenih doping skandala, a spominje i naše tenisače koji su svi redom, osim Marina Čilića, odustali od nastupa iz raznih razloga.  

Nakon što posljednjih mjeseci svijet sporta pogađaju brojni doping slučajevi u biciklizmu, Međunarodni olimpijski odbor je postrožio kontrole na Olimpijskim igrama u Pekingu te odlučio očigledno stati na kraj onima koji uz nedopuštena sredstva kupe svu sportsku slavu na velikim natjecanjima.

No, je li to uistinu tako ili se i na Olimpijskim igrama te tijekom drugih natjecanja nekima od sportaša omogućava da prođu nekažnjeno?

Na vrhu popisa je Michael Johnson i njegovi nevjerojatni rezultati na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996., kada je razbio konkurenciju nadmoćno pobijediviši u utrkama na 200 i 400 metara. Mnogi i danas smatraju da se radilo o nikad otkrivenom dopingu.

Sjetimo se Bena Johsona, njegovog nadmoćnog rušenja svjetskog rekorda na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Tada je sve otkriveno, a Kanađanin nije nikada nakon toga uspio niti "prismrditi" vrhu svjetske atletike i rezultatu koji je ostvario u Seulu. Kada se uzme u obzir da je Carl Lewis koji je bio jednako dobar, a možda i bolji od Johnsona u tom famoznom finalu bio bez ikakve šanse, jasno je kao dan da nedopuštena sredstva jako puno pomažu u poboljšanju rezultata. A ako još imate i nekoga tko će vam progledati kroz prste...

Sumnjivi su i rezultati Florence Griffith Joyner kojima se današnje natjecateljice na 100 i 200 metara ne mogu niti približiti (10.49 na 100 metara te 21.34 na 200).

Amerikanac Kevin Young je jedini uspio preći granicu od 47 sekundi (46.78) na 400 metara s prepoponama, a 615 centimetara Sergeja Bubke u skoku s motkom nitko ne može nadmašiti. Jan Železny je bacao koplje gotovo 100 metara, dok svi ostali jedva dosegli 90.
 
Autoru bloga je sumnjivo i odustajanje hrvatskih tenisača od nastupa u Pekingu. Smatra da su možda odustali upravo zbog najavljenih rigoroznih kontrola te da je nevjerojatno da su imali takav veliki peh da nitko od njih nije uspio nastupiti.

Više možete pročitati na samom blogu, http://blog314.bloger.hr/post/oi-peking-doping/930131.aspx

M.Š.
Foto: AFP