U ARSENALU je na zalasku igračke karijere Mikela Artete kružila šala da je španjolski nogometaš, više nego bilo tko drugi u momčadi, sve isplanirao do u tančine. Arteta je podnio podosta zadirkivanja zbog svoje studioznosti, zbog svoga prizemljujućeg utjecaja, zbog toga što je praktički bio trener na terenu, a bilo je i dana kad nije morao otići daleko od igrališta za trening da bi ga netko u polušali dozvao: "Treneru!" U izravnijim situacijama, možda pred medijima, suigrači bi kao njegovu glavnu osobinu istaknuli da "razmišlja o igri". Obje su situacije temeljene na poštovanju, a Arteta će sada pokazati može li isti utjecaj imati u ulozi za koju se godinama pripremao, za engleski dnevni list The Guardian piše Nick Ames.

Činjenica je da se Arsenal kockao tražeći od svog nekadašnjeg kapetana da sudbinu kluba uzme u svoje ruke, ali oni koji su radili s Artetom sugeriraju da on, kad su u pitanju trenerski početnici, zna svoj posao. Postoji razlog zbog kojeg su ga favorizirali Arsene Wenger, Pep Guardiola i Mauricio Pochettino. Svi oni znaju prepoznati trenera, a u Artetinoj fazi karijere rijetkost je susresti nekoga tko tako dugo ima tako jasnu viziju vlastitog trenerskog stila.

Tijekom intervjua 2014. godine, koji se ovih dana često citira, Arteta je precizirao kako bi mogao voditi fiktivni "Mikel Arteta FC". Do mirovine su ga dijelile dvije godine i aktivno je pomagao Wengeru na treninzima u posljednjim sezonama, ali ništa što je iznio nije bilo ishitreno i nepromišljeno. Štoviše, to je zvučalo kao dobro osmišljen manifest, a njegove su riječi možda bile usmjerene ušima budućih poslodavaca. Wengerovske ideje o ekspresivnom nogometu bile su primjetne, kao i pragmatični stavovi o načinima adaptacije igračima. Najupečatljivije je bilo samopouzdanje s kojim je iznosio svoje stavove.

"Sigurno ću ostati u nogometu zato što mislim da imam što ponuditi. Želim se dokazati, dokazati svoje ideje o vođenju i poticanju ljudi da čine stvari na način za koji vjerujem da je najbolji. Sto posto sam uvjeren u to i mislim da bih to mogao učiniti", rekao je Arteta.

Samopouzdanje će mu trebati dok bude ulazio u Arsenalovu svlačionicu. Među starijim prvotimcima samo su Héctor Bellerín, Mesut Özil i Calum Chambers bili u klubu u njegovoj posljednjoj sezoni, a neki elementi unutar momčadi rado su potkopavali njegova prethodnika Unaija Emeryja. Bit će sumnji u njegovo iskustvo i ne treba previše mudrovati da bi se zaključilo kako post na Instagramu Willyja Aubameyanga, Pierre-Emerickova brata, koji je za Artetu i Ljungberga napisao "isti su, nemaju iskustva", zapravo reflektira strahove određenih ljudi unutar momčadi.

Dakle, Arteta će možda morati biti nemilosrdan, ali u izjavu o svojoj misiji, on je sugerirao kako je to dio njegove prirode: "Želim da svi budu 120 posto predani, to je prva stvar. Ako to ne budu, onda neće igrati kod mene."

Kod boljih trenera postoji nešto što se ne može lako objasniti – neobjašnjivi osjećaj samouvjerenosti i ozbiljnosti, koji se možda najbolje manifestira u lakoći s kojom prelaze iz opuštenog stanja u situaciju u kojoj se traži posvećenost poslu. Arteta je to imao kao igrač i to će mu sada dobro doći, s obzirom na to da je mnogim nogometašima s velikim trenerskim ambicijama jedna od najčešćih slabosti nemogućnost da se riješe mana koje su ih krasile tijekom igračke karijere.

Posljednje tri godine na mjestu Guardiolina pomoćnika u Manchester Cityju stavile su to na test. Uobičajena je optužba da će Arteta, kao 37-godišnjak koji nikad nije samostalno vodio momčad, biti trener koji će svima povlađivati. To ne bi trebao biti problem. Insajderi u Cityju bili su impresionirani načinom na koji se postavio u svom poslu tijekom teške prve Guardioline sezone.

Odmah je bilo jasno da je Arteta, koji je poziciju preuzeo šest tjedana nakon svoje posljednje utakmice, sposoban analitičar, a ne samo implementator Guardiolinih planova. Imao je povjerenja u svoje ideje i nije ih se libio iznijeti te je tako svojom sposobnošću prenošenja misli brzo pridobio neke tvrdoglave pojedince. Ne treba računati s time da će vrhunski nogometaši odmah prihvatiti sve što im se kaže, ali takav je učinak Arteta postigao i Leroy Sane je među onima koji su mu javno iskazali zahvalnost za njegovo učenje.

Sada se Arteta vraća u klub koji voli i u kojem ga, unatoč tek skromnim uspjesima, duboko poštuju. Katkad postoje elementi neslaganja. Postoji mišljenje da je njegov status "zlatnog dečka" kod trenera bio pretjeran te da se od njegova oproštaja napravio preuveličani spektakl. Ali to su samo sitna gunđanja o figuri koja nikad nije ostavljala sumnju u suštinu koja se nalazi ispod površine.

Kad je u posljednjim minutama prijelaznog roka 31. kolovoza 2011. godine dovršen Artetin transfer u Arsenal, bilo je mišljenja da je stigao u momčad koja je tada bila na najnižim granama. Četiri dana prije toga Arsenal je izgubio od Manchester Uniteda 8:2, a on je zajedno s Perom Mertesackerom i manje uspješnima Andréom Santosom i Yossijem Benayounom smatran ponešto neuvjerljivom prinovom koja je dovedena kako bi zakrpala rupe.

Nema to mnogo veze sa situacijom koju bi sada mogao naslijediti, ali ako ga klupski nogometaši ponovno, nakon pet godina, pozdrave s "Treneru!" u bazi London Colney, to bi moglo značiti da će funkcionirati nezamislivo veliki dio njegovog plana.