Foto: Marko Lukunić/Pixsell

NIKOLA JURČEVIĆ je bivši. U Dinamo je doveden kao trener s kojim se tražio europski iskorak, a smijenjen je nakon samo 65 dana i četiri poraza. Kao i mnogim trenerima dosad, u Maksimiru mu nisu dali šansu, iako je osvojio prvenstvo i ušao u finale Kupa, što mu je bila primarna zadaća.

Odluku da više nije trener saznao je u utorak dok je u klubu pio kavu. Iz ureda se spustio Tomislav Svetina i rekao mu kakva je situacija.

"Na jedan način me takva odluka iznenadila, ali na drugi i nije jer znam sve mehanizme i kako stvari funkcioniraju. Bilo mi je jako teško to prihvatiti jer sam to doživio kao osobni poraz i neuspjeh. Ja nisam u Dinamo došao zbog karijere ili iz financijskih razloga. Ovo je moj grad i moj klub, za koji navijam otkad znam za sebe. Ne bih želio zvučati patetično, ali moj životni i sportski cilj bio je napraviti nešto s Dinamom. U mojem gradu, među prijateljima. Zato mi je, iskreno, tako teško palo", rekao nam je Nikola Jurčević.

Startao je s četiri pobjede u prvih pet utakmica. Onda su krenule ozljede i pehovi i zaredali su loši rezultati. Poraz od Osijeka, pobjeda na Poljudu i onda, redom, poraz od Rijeke, spašeni bod u Koprivnici, poraz od Lokomotive i kobni poraz od Rudeša.

"Apsolutno ne bježim od odgovornosti, prihvaćam sve na svoja leđa i ne želim si stvarati alibi ili opravdanja. No, da ste svaki dan sa mnom i s momčadi, znali biste s koliko problema smo se mi suočavali. Protiv Rijeke nam je nedostajalo sedam prvotimaca, danima smo trenirali s deset ili 12 igrača, a ostali smo i bez Sose. I onda ti se dogodi protiv Rijeke, Osijeka ili Rudeša da ti protivnik zabije iz jedinog udarca na gol. Nemojte me krivo shvatiti, ponavljam, ne želim se opravdavati, ali postoje jedno argumentirano objašnjenje zašto nismo bili na najvišem nivou", iskren je bio Jura.

Dinamo je preuzeo 13. ožujka u vrijeme kad je momčad imala šest bodova više od Hajduka i devet više od Rijeke. Otišao je s četiri boda više od Rijeke i pet više od Hajduka. Od mogućih 30, osvojio je samo 14 bodova.

"Mislim da smo moji suradnici i ja na teren stavljali najbolju moguću ekipu s obzirom na okolnosti koje sam spomenuo. Jednostavno, nismo imali izbora tako da ne mogu naći neku situaciju u kojoj bih rekao 'e, ovo bih napravio drukčije'. U utakmicama koje smo izgubili imalo smo ukupno više od 50 udaraca na gol, ali to nije opravdanje za trenera, tko te pita za dojam kad nema rezultata. Samo želim reći da smo upali u jedan nesretan sklop okolnosti, ali ni u jednom trenutku ne želim da ispadne da se vadim na igrače ili da ih kritiziram. Njima je bilo jako teško i ja prihvaćam sve kritike", rekao je Jura.

On je treći trener kojeg je Dinamo, odnosno Mamić, smijenio ove sezone. Prije početka sezone "nogu" je dobio Ivajlo Petev, potom Mario Cvitanović i sad Jurčević.

"Meni je jasno da se u Dinamu ne trpe loši rezultati. To je takav klub i nije jedini u Europi. No, potpuno je jasno da je jedina šansa da se napravi neki pomak i rezultat situacija u kojoj trener ima neko određeno vrijeme i kredit za svoje ideje i planove. Da se trenera istrpi, kao što je to učinila Rijeka i ona je odličan primjer. Mi smo, unatoč svemu, u finišu ipak osvojili prvenstvo, najviše Cvitanovićevom, a ne mojom zaslugom i ušli u finale Kupa. Ja sam bio jako ambiciozan i želio sam na kraju sezone da svi sjednemo, analiziramo i odlučimo o nekim pojačanjima koja su nužna jer će sigurno neki igrači otići i da pokušamo napraviti neki dobar europski rezultat. Žao mi je da nisam dobio tu priliku", rekao je Jura.

Ni njemu, kao ni njegovim protivnicima, na ruku nije išla atmosfera u i oko kluba, koja je već godinama zatrovana i izrazito neugodna.

"Nisam to prije želio potencirati, ali evo, sad kad više nisam u klubu mogu. Dinamove utakmice, osim medijskog, nemaju nikakvog značaja. Tu nema gledatelja, nema atmosfere, ničega. Jedino o čemu se nakon svake utakmice priča jest trener, taktika, igrači i uglavnom se kritizira. Čak i kad smo osvojili naslov tako kako već jesmo, piše se da je Dinamo najlošiji prvak ikada. Stalno smo u nekoj defenzivi, moramo se pravdati. To su nenormalni uvjeti. Uzmite za primjer Split ili Rijeku. Evo, da su oni bili u situaciji kao mi, da su osvojili naslov i drugi dan igrali utakmicu, na Poljudu bi bilo 35.000 ljudi, a grad bi feštao pet dana i nitko nikoga ne bi pitao za dojam ili rezultate", rekao nam je bivši Dinamov trener.

"Mislim da se Zagreb kao grad jednostavno više ne zadovoljava time da je Dinamo ili bilo koji drugi zagrebački klub prvak države. U zagrebačkom filmu priznaje se samo rezultate na europskoj razini. Sjetite se Cibone ili rukometa. Kad su se igrale jake europske utakmice, dvorane su bile pune, a tako je bilo nekad i s Dinamom. U prvenstvu svi očekuju da ćeš dobivati utakmice 3:0 ili 5:0, a to više nije tako lako jer su se vremena promijenila", otvoren je bio Jurčević.

Unatoč velikom budžetu i "svemirskim" uvjetima, Dinamo već godinama u Europi ne uspijeva napraviti iole bolji rezultat.

"Za hrvatske prilike Dinamo ima zastrašujuće uvjete. No, to vam nije ništa posebno u usporedbi s Europom. Mi mislimo da kad platimo nekog igrača milijun nečega da je on 'wow'. U europskom okvirima za taj novac dobiješ prosječnog ili čak ispodprosječnog igrača. I drugi klubovi Dinamova ili čak većeg kalibra se godinama muče sa selekcijom i stvaranjem momčadi. Da biste napravili konkurentnu momčad poput nekog Basela ili Salzburga mora se poklopiti jako puno stvari. Nije to tako jednostavno kako svi misle", objasnio je Jurčević.

Kad je od Svetine čuo da više nije trener, kaže, pet minuta nije mogao ništa reći jer je jako emotivno doživio otkaz. Digao se, pokupio je stvari iz kluba i otišao iz Maksimira.

"Moja priča bila je jako ambiciozna i žao mi je što je ovako završila. Imao sam velike planove", zaključio je emotivni Jurčević.