ŠEST godina je nosio dres hrvatske reprezentacije i još toliko je sjedio na klupi pokraj bivšeg izbornika Slavena Bilića. S Hrvatskom je bio na tri Europska prvenstva: 1996. godine kao igrač, te još dvaput kao pomoćni trener. Proživio je neke od najbolnijih poraza reprezentacije i zato razumije kako su se prije nekoliko dana osjećali hrvatski igrači prije ključne utakmice sa Škotskom za prolazak skupine Europskog prvenstva.

Nikola Jurčević trenirao je veliki broj igrača Hrvatske koji su na Hampden Parku istrčali s namjerom da ostanu u turniru i izbjegnu tužan raspad generacije viceprvaka svijeta. Predvođeni Lukom Modrićem odlučili su da još ne žele kraj, ne na takav način. 

S Jurčevićem smo razgovarali nakon poraza od Engleske, a udarna tema bile su ideje izbornika Zlatka Dalića, koje očigledno nisu funkcionirale. Pobjeda protiv Škotske sve je okrenula. Hrvatska u osmini finala otvara novi turnir, a ako izbaci Španjolsku, postat će jedan pod favorita Europskog prvenstva. Nazvali smo Jurčevića kako bismo saznali njegovu prognozu i ponovno analizirali igru Hrvatske u svim linijama u momčadi. Pričao nam je i o svojim uspomenama s Eura, o najtežim porazima i najvećim nepravdama. Jedna od njih dogodila se baš protiv Španjolske, u Gdanjsku 2012. godine.

Nikola, u kakvom raspoloženju čekaš nastavak turnira? 

Europsko prvenstvo je specifično zbog napetosti i iščekivanja, utakmice su se igrale svakih nekoliko dana, a raspoloženje u reprezentaciji nije bilo sjajno, Nažalost, izgubili smo prvu utakmicu protiv jakog protivnika, a zbog visokih očekivanja od Hrvatske bili smo nezadovoljni. Nakon toga smo protiv Češke po našem starom dobrom običaju očekivali lagana tri boda jer smo bili favoriti u toj utakmici, ali odigrali smo jako loše prvo poluvrijeme i tek u nastavku pokazali naznake kvalitete koju imamo. Tek u posljednjoj utakmici skupine, kad je bilo najvažnije, vratili smo se na tvorničke postavke. To je bilo jedino logično, s obzirom na imena na terenu. Čak i kad su Škoti izjednačili, cijelo vrijeme je naša vezna linija kontrolirala susret. To od nje i očekujemo.

Što je bilo presudno za bolju igru Hrvatske u zadnjoj utakmici skupine? 

 Konačno smo odigrali kao prava momčad koja ne dozvoljava iznenađenje, držali smo kontrolu i dobili bitku u veznom redu pa smo lakše prodisali i u napadu gdje je protivnik imao velikih problema s ulascima Nikole Vlašića u sredinu.

Jesi li želio izbjeći Španjolce?

Da, više sam želio Švedsku. Gledao sam sve utakmice na turniru i puno smo kvalitetniji od njih, dok rezultati Španjolske, dva remija iz prve dvije utakmice, zavaravaju. Šveđani nisu vidjeli loptu i zabili su dva gola iz dva napada, to je bila jednosmjerna ulica, a nešto slično bilo je i protiv Poljske. Potom su se raspucali i zabili pet komada Slovačkoj. Pod kritikama su jer su mediji i navijači surovi i nitko ne gleda ispod površine. Španjolci su igrali dobro, ali im je nedostajala efikasnost da budu odlični. 

Dakle, kao i nama? 

Iako smo tehnička reprezentacija, mi ne igramo kao oni. Naša je igra neki miks kombinatorike i tehnike, dok Španjolci gaje baš čistu pozicijsku igru i na svakoj poziciji imaju tehnički savršen niz igrača. To je po meni ključ njihove snage. Izvanredni su na svakoj poziciji i to im omogućuje da igraju između linija. Vrlo teško ih je napasti i uzeti im loptu. Drugi najjači segment kod Španjolske je reposjed. Kruže oko 16-erca, umaraju suparnika i teško ih je zadržati. Zato Hrvatska ne smije igrati kao protivnici koji su dosad igrali sa Španjolcima i nadati se pobjedi. Ponavljam, Španjolci su pod kritikama jer ne zabijaju dovoljno, ali kad im se otvorilo, dali su pet komada.

Kako ih pobijediti? 

Ima i druga strana priče - to ipak nije ona Španjolska s Xavijem, Ramosom i kompanijom. Podsjećaju me na Italiju, poletni su i mladi, nemaju prave zvijezde poput Lukakua, Mbappea, Benzeme ili De Bruynea, ali snaga im je u novoj generaciji i zajedništvu. Mogli smo neke naznake te nove reprezentacije vidjeti i u igri Villarreala protiv Dinama, nema puno centaršuteva, nema ništa na silu, sve ide kroz posjed. Mogu biti i ranjivi, ali treba izbjeći tu prvu liniju obrane kad krenu u reposjed. Imamo kvalitetu za to da kroz Modrića i ostale vezne igrače izađemo iz presinga, a da preko naših ofenzivaca Vlašića, Petkovića ili Perišića budemo opasni u napadu. Nikako ne smijemo biti pasivni kao Švedska ili Slovačka. Čini mi se da su bili impresionirani, postavili su pasivnu duboku zonu i pokušali nešto napraviti iz kontri. Iskreno, nisam neki pobornik španjolskog stila. Dok je Barcelona bila najjača, prije sedam-osam godina, svaki protivnik bi se povukao i to je znalo umarati gledatelje. Osobno više volim Bayern, koji radi presing i drži posjed, ali kad krene naprijed, to je stroj.

Kolike šanse daješ Hrvatskoj? 

Najvažnije je što se cijela priča iz negative sad pretvorila u pozitivu i donijela našim igračima samopouzdanje. Vjerujem da su šanse 50:50,  iako ne smijemo biti arogantni. 

Što je uoči iduće utakmice najteži zadatak za Dalića, na čemu mora raditi? 

Dobro je da imamo čak šest dana odmora i vjerujem da je Dalić barem dva potrošio na odmor igrača, kako psihički tako i fizički. Ne vjerujem da su igrači i stožer dosad uopće pričali o utakmici koja ih čeka. Pripreme kreću sada i većinom se radi na taktici za protivnika. Dileme su očito na bekovskim pozicijama, gdje su Juranović i Gvardiol odigrali jako dobro, ali Gvardiolu bi ovo bila već četvrta utakmica u nizu, a Vrsaljko se odmorio. Tu je i Borna Barišić i vidjet ćemo tko će zamijeniti Lovrena. To neće puno promijeniti u koncepciji - igrat će onaj tko bude psihički spremniji.

Treba li zadržati isti sustav igre kao protiv Škotske? 

Ne vjerujem da će Dalić više mijenjati. Škotska je pokazala koliko nam znači naš vezni red, imamo tri igrača koji su svjetski vrh i tu bih još dodao Perišića. Vlašić je odlično igrao protiv Škotske, vidjeli smo i da Petković može biti upotrebljiv, iako on može i puno bolje, ali pokazao je naznake kvalitete i sudjelovao je kod Modrićevog gola. Nema dileme da trebamo zadržati i sustav koji je igrao protiv Škotske jer smo našli dobar model. Skinuli smo veliki teret s leđa, mi nemamo imperativ u ovoj utakmici. Vidjeli ste kako je Modrić slavio gol i sve njegove emocije koje su u tom trenutku izašle. Vidjeli ste koliko je igraču koji vodi ovu momčad bilo važno da prođemo skupinu i da ne odemo kući na onakav način. 

Kako se osjećaš kad vidiš Luku da tako slavi? 

Proveo sam s njim u reprezentaciji šest godina i fascinira me da uskoro slavi 36. rođendan, a i dalje ima taj dječački stav prema nogometu. On je tip nevjerojatne energije, igrač koji ne bira utakmice i ne kalkulira. Zbilja je teško naći neke nove riječi da opišem njegovu veličinu. Ranije mu se imputiralo da nije lider, ali to je zato što je skroman i samozatajan, iako je planetarna zvijezda. No s godinama je postao desetka Reala, Zlatna lopta, najbolji igrač SP-a, pa je i njegova liderska uloga danas čvršća, zrelija. No on je svoju lidersku poziciju izgradio na pozitivi i prihvaćanju te je i danas jednako skroman. To donosi iz svoje obitelji i zato njegov uspjeh ima težinu fenomena. 

Ivan Perišić trenutno nosi Hrvatsku, jesi li očekivao da će postati tako važan igrač za reprezentaciju, jedan od najvažnijih u povijesti? 

Perišić je debitirao 2011. godine i polako je gradio svoj put. Uvijek sam za njega govorio da on možda nije ona klasična svjetska klasa, ali kada dobije loptu na svojoj poziciji, tamo polulijevo, pa silovito krene jedan na jedan ili desnom ili lijevom nogom opali po golu, onda je on igrač svjetske klase. Kvalitetan je u skoku, zna zabiti i na prvoj i na drugoj stativi. Kad dobije loptu na pravoj poziciji, on je svjetski egzekutor. U posljednjoj sezoni u Interu podignuo je razinu igre u obrani i po potrebi se kod Contea pretvorio u duplog beka. To je pokazatelj koliko je napredovao, kada je kod jednog takvog fanatika koji ga je već otpisao, po povratku iz Bayerna našao svoje mjesto, iako Inter igra s trojicom u zadnjoj liniji. 

Može li Mateo Kovačić konačno do kraja eksplodirati i preuzeti ulogu lidera kad se Modrić oprosti? 

Još uvijek je jako mlad i pred njim je velika budućnost. Ako ga cijeni menadžer Tomas Tuchel, ako je postao prvak Europe, jasno je da mora biti važan u reprezentaciji Hrvatske. U reprezentaciji je bio sputan prevelikom željom, ali njegova igra sve više raste i vidim ga kao novog lidera Hrvatske.

Koju utakmicu na Euru najviše pamtiš, odnosno koja ti je bila najteža i najbolnija?

Dvije su najbolnije, dva puta je bilo baš preteško.. Prvi put kad smo izgubili od Njemačke u četvrtfinalu 1996. godine, a osjećali smo se kao da možemo biti prvaci Europe. Bili smo mlada država, stigli smo na turnir puni straha, a kad smo shvatili da smo na terenu bolji od Njemačke, bili smo neutješni nakon utakmice. Bila je to jedna od najvećih nepravdi koje sam doživio u karijeri, sjećamo se svi suca Leifa Sundella koji nas je slomio na Old Traffordu, a mislili smo da možemo do kraja. Druga je utakmica s Turskom 2008. godine, onaj užas o kojem ne treba više pričati. 

Nije li i onaj Rakitićev šut u Casillasa u Gdanjsku ostavio traumu? 

I to je bilo bolno, ali ni približno kao ove dvije situacije u Engleskoj 1996. i u Austriji 2008. godine. Španjolska je tada bila mega-favorit, a mi smo odigrali odličnu utakmicu. Mogli smo povesti, Rakitić je imao odličnu šansu u zadnjim minutama, a da je tada postojao VAR-a, dobili smo i penal koji sudac nije vidio na Ćorluki u kaznenom prostoru. Osjećali smo gorčinu, ali to nije bio debakl ni tragedija, ispali smo časno od ekipe koja je dominirala svjetskim nogometom.

Protiv Španjolske smo igrali i 2016.  godine, kada smo ih u skupini na Euru pobijedili u utakmici bez rezultatskog značaja. Je li ta reprezentacija bila jača od ove? 

Nisam ljubitelj usporedbi, ali činjenica je da smo 2016. godine igrali jako lijep nogomet. Krenuli smo odlično protiv Turske, krenula je euforija. Iako je reprezentacija otišla na turnir u neugodnoj atmosferi, igrali su jako dobro. Ispali su od Portugala u tvrdoj utakmici, a prije njihovog gola u produžetku, mi smo preko Perišića gađali stativu. Nisam tada bio u stožeru, već sam reprezentaciju pratio samo kao navijač, ali vjerujem da je onima koju su igrali i bili dio momčadi ispadanje od Portugala sigurno bili bolno. Sjećamo se da su mnogi plakali nakon utakmice. I oni su vjerovali da mogu do kraja kao i mi 30 godina ranije. Nisam bio u njihovoj koži, ali vjerujem im da su imali kvalitetu za veći domet. Nažalost, ponekad odluči jedna lopta. Portugal je prošao bez pobjede do nokaut faze, nisu ni nas pobijedili u regularnom vremenu, a postali su prvaci Europe potpuno zasluženo. 

Hrvatska bi uskoro mogla u udarnoj postavi imati četiri igrača Dinama, a to se nije dogodilo od Ćirine 1998, godine. Kako to komentiraš?

To je lančana reakcija. Kad je Dinamo došao do razine stabilnog europskog kluba i skupio ozbiljan fond zapaženih europskih utakmica, a pri tome ne mislim samo na velike pobjede protiv Tottenhama koje su odjeknule, već i utakmice protiv Anderlechta, CSKA, Krasnodara i sličnih klubova, to je dovelo do većeg povjerenja izbornika u igrače iz HNL-a. Ranije se govorilo da ne igraju toliko u reprezentaciji jer nemaju europskog iskustva, a sada je to drugačije. Igrači Dinama na velikoj sceni su stekli iskustvo i napredovali. Moramo priznati i da je to dobar posao selekcije Dinama, ali i drugih klubova naše lige. Gvardiol je projekt Dinama, ali Ivanušec je godinama bio u Lokomotivi, Livaković je dugo bio rezerva, a Petkovićev transfer nakon 2-3 nezapažene sezone koje je igrao u Italiji pokazao se kao strašan potez. Odmah se vidjelo da on ima nešto i baš u Dinamu se poklopilo da njegovu kvalitetu upozna cijela Europa. Došao je na mala vrata i postao igrač za kojeg se zanimaju najveći klubovi.

Bio si napadač, smatraš li da Petković ipak mora više ulaziti u šesnaesterac? 

On trenutno nije  u top formi, pred kraj sezone imao je problem s ramenom,jedno vrijeme nije trenirao i nije došao na pripreme za Euro u optimalnom izdanju. No i u takvom stanju se trudi dati maksimum. On se tipski odlično uklapa u igru  Hrvatske, voli kombinatoriku i igru leđima i kao takav nam omogućuje mirnu i pametnu igru u napadu. Englezi su zabili dva gola na turniru, nije to baš tako lako. Da Petković zabija kao na traci, bio bi Lukaku. Jasno je da mu fali taj detalj i krvoločnost u kaznenom prostoru, tako bi Ćiro to rekao, on je uvijek imao neke lude izraze za sve. 

Imao i rješenja za sve pozicije, kad nije imao bekove, stavio je tebe i Stanića. Je li to bila najofenzivnija postava Hrvatske ikad?

Kada danas s distance gledamo na Ćirinu momčad, možemo reći da je to bila avangarda. Teško da će ikada više zaigrati tako ofenzivna ekipa u kojoj su napadači igrali bekove, a dva srednja veznjaka su nam također bili ofenzivci, Asanović i Boban. Bili smo strašna ekipa i jako žalim što 1996. godine nismo napravili više. Navijam danas da to naprave Modrić i oni koji dolaze iza njega.